Stanovnici beranske mjesne zajednice Šekular zatražili su od državnih organa da povedu istragu o tome kako prije deset godina nestala oprema i kompletne mašine fabrike za proizvodnju sira, koja je u njihovom selu bila izrađena sredstvima međunarodne donacije.
Mještanin Vesko Davidović kazao je Portalu RTCG da je iz ovog kraja toliko uzeto, da bi bilo pošteno da se makar mašine od sirare vrate.
„Uzeli su nam rijeke i napravili male hidroelktrane. Pa su onda napravili fabriku sira međunarodnim sredstvima, i nije prošlo mnogo, praktično je ukrali i odnijeli je prije desetak godina u nepoznatom pravcu. Mislim da za to treba neko da odgovara i da ne smije biti tek tako zaboravljeno, upravo zbog činjenice jer je te pare za fabriku poklonila Njemačka“, kazao je Davidović.
Sirara u Šekularu je sagrađena sredstvima koja su bila međunarodna donacija zemljoradničkog saveza Njemačke i njemačkog ministarstva poljoprivrede, a koštala je, kako je zvanično saopštavano, oko 150 hiljada eura.
Ova fabrika je trebalo je da ima efekat povećanja stočnog fonda i zaustavljanja migracije stanovništva, međutim to se nije desilo, i fabrika je, zapravo, otvarana i zatvarana od izbora do izbora.
„Devet šekularskih sela koja su nekada imala četiri hiljade stanovnika, sada imaju jedva pet stotina. Svake godine po nekoliko porodica ode odavde u potrazi za boljim životom“, priča Davidović.
Otvaranje i zatravanje fabrike sira je tragikomična priča. Neko je u to vrijeme ranije izbrojao da je šest veselja o državnom trošku organozovano od početka do završetka gradnje fabrike sira „Planinka“ Šekularu.
Jednom je bilo toliko veselo da se završilo i masovnom tučom podnapitih gorštaka, koja je kasnije imala epilog na sudu. Letjele su pivske flaše, a „neznatno“ je oštećena i oprema.
Sirara je ranije najmanje dva puta zvanično otvorena, a prvi put to je bilo prije izbora 2010. godine. Drugi put poslije izbora. Dva puta je i zatvorena, da bi ponovo počela da radi pred naredne parlamentarne izbore.
„Prvi sir je zabrkao bivši ministar poljoprivrede Milutin Simović“, prisjeća se ovaj mještanin Šekulara.
Sve bi donekle bilo u redu da je fabrika nastavila da radi i proizvodi sir. Tadašnji ministar, međutim, vjerovatno nije bio ni stigao u povratku do Podgorice, a fabrika je već zatvorena.
Sada se, ipak, postavlja pitanje šta je sa opremom jedine fabrike u čitavom tom kraju, a mještani traže da se uključi i državni tužilac i da se ispita pod kakvim okolnostima su odnesene mašine.
„Prema mojim saznanjima mašine su ovog puta odnesene i fabrika ovdje više neće biti otvarana, sva je prilika. To je urađeno u tajnosti nekoliko dana pred novogodišnje praznike, kada je to malo kome palo u oči. Kamioni su stigli noću. Kada je jedan od prvih komšija vidio šta se radi, zgrabio je vilu u ruke i jurnuo da brani odnošenje opreme.
Nekolicina ljudi sa strane su ga smirili i rekli mu da samo rade šta im je rečeno i naređeno“ – kaže Davidović.
U međuvremnu ne samo da su odnesene mašine i oprema, već je prodato i vozilo „lada niva“ koje je korišteno za donošenje sirovine, i to za mizaran novac.
Mještani Šekulara smatraju da je ova investicija predstavljala klasično preturanje donatorskog novca.
Sirari u Šekularu, kao klasičnom primjeru izmuzavanja međunarodnih donatora, prethodila je i izgradnja fabrike sira u selu Konjuhe kod Andrijevice. Ni ta fabrika danas ne radi. Sirare su, izgleda, za nekoga bile dobar posao, pa je jedna prije šest godina napravljena i u Brezojevicama kod Plava, ali ni ta nije proradila.
Ipak se nije odustajalo, pa je najavljivana izgradnja još dvije sirare na području Bijelog Polja od kojih za sada nije bilo ništa, a sada se najavljivalo otvaranje fabrike sira i u Petnjici. Možda se računalo da se tamo preseli neka od ove tri što ne rade u Šekularu, Andrijevici i Plavu. Odnekuda je stigla i priča da su mašine za šekularsku siraru donesene za Žabljaka, gdje je fabrika neko vrijeme radila i potom zatvorena.
„Ako uskoro bude kakvih izbora, i ako negdje bude otvorena fabrika sira, tamo će biti mašine iz našeg sela. Šalu na stranu, ali mi pozivamo državne organe i podsjećamo na ovu pljačku. Mislimo da 150 hiljada eura prije deset godinanije bilo malo. Ni danas nije malo, a ne tada. Vidimo da gone ljude za mnogo manje novce, a ovo pokušava da se prikrije i gurne u zaborav“, upozorava Davidović.
Izvor: RTCG
