Način na koji društvo percipira invaliditet ključni je uzrok nepristupačnosti i nedovoljnog poštovanja prava osoba s invaliditetom (OSI), jer upravo taj stav utiče na kreiranje politika, donošenje odluka i njihovu implementaciju, poručeno je na završnoj konferenciji “Ka inkluzivnom društvu – povećanje svijesti o pravima i iskustvima LSI”, koju je organizovao Centar za demokratiju i ljudska prava (CEDEM), u okviru projekta ”Inkluzija u pravdi: Poštovanje prava i podizanje svijesti o LSI”, koji sprovodi uz podršku Ministarstva ljudskih i manjinskih prava.
Direktorica CEDEM-a, Nevenka Vuksanović, kazala je da završna konferencija, koja je posvećena ka inkluzivnom društvu, ima za cilj podizanje svijesti o pravima i iskustvima osoba s invaliditetom.
„Sam naziv projekta – Inkluzija u pravdi: Poštovanje prava i podizanje svijesti o osobama s invaliditetom – jasno ukazuje na naš cilj. Međutim, želim podijeliti lično razmišljanje o terminu „inkluzija“, koji ponekad može zvučati neadekvatno. Ovaj termin implicira da postoji dio društva koji treba uključiti, kao da je izvan njega – što nije tačno“, kazala je Vuksanović, prenosi PR centar.
Kazala je da su OSI oduvijek bile sastavni dio našeg društva.
„Pitam se u kojem trenutku smo kao društvo pogrešno postavili percepciju i na koji način smo dozvolili da određene grupe, bilo da su to osobe s invaliditetom, romska i egipćanska zajednica ili žene, budu percipirane kao „izvan društva“. Današnji događaj je prilika da se zapitamo: koliko smo napredovali, gdje smo trenutno i šta još možemo učiniti? Kao pojedinci i kao profesionalci na različitim pozicijama, imamo odgovornost da doprinesemo pozitivnim promjenama“, rekla je Vuksanović.
Projektna koordinatorka CEDEM-a Milena Kovačević kazala je da je posebno značajno što se konferencija održava uoči Dana ljudskih prava, 10. decembra, i neposredno nakon 3. decembra – Međunarodnog dana osoba sa invaliditetom, što nas, kako je navela, podsjeća na važnost jednakosti i ravnopravnosti svih članova društva.
Kazala je da su u okviru projekta izradili Zbirku presuda Evropskog suda za ljudska prava, publikaciju sa ciljem unapređenja pristupa pravdi za osobe sa invaliditetom.
„Realizovali smo monitoring pravosuđa: pratili smo pristup pravdi i jednakost u sudskim postupcima čiji su učesnici osobe sa invaliditetom, te identifikovali prepreke poput arhitektonskih barijera, nedostatka pravne pomoći i proceduralnih ograničenja. Rezultat ovog monitoringa je sveobuhvatan izvještaj koji ćemo detaljno predstaviti tokom panela“, rekla je Kovačević.
Kazala je da u u okviru kampanje “Riječi koje mijenjaju svijet” kreirali postere za društvene mreže i objavili eseje autorki Dragane Đokić i Anđele Radovanović, koji nude nove perspektive na prava osoba sa invaliditetom.
„U okviru našeg podkasta “Pravo u CEDEM-u”, realizovali smo epizode posvećene pravima osoba sa invaliditetom, kako bismo podstakli mlade na aktivnu borbu za svoja prava“, navela je Kovačević.
Tokom panel diskusije „Gdje smo danas: inkluzija i jednaka prava u našem društvu“, generalna direktorica Direktorata za zaštitu i jednakost lica sa invaliditetom u Ministarstvu za ljudska i manjinska prava Irena Rakočević, pojasnila je da taj direktorat primarno ima koordinativnu ulogu u kreiranju politika, predlaganju zakona i podzakonskih akata, kao i praćenju usklađenosti sa međunarodnim standardima iz oblasti ljudskih prava lica sa invaliditetom.
„Nažalost, iako smo još 2017. godine bili obavezni da razvijemo akcioni plan za implementaciju dobijenih preporuka, taj zadatak nije završen. No, već ove godine preduzeli smo pripremne aktivnosti koje uključuju konsultacije sa CRPD komitetom i planiranje ranih konsultacija u prvim mjesecima 2025. godine. Te konsultacije će uključiti građane, organizacije lica s invaliditetom, državne organe i sve zainteresovane strane kako bi doprinos bio sveobuhvatan i inkluzivan“, istakla je Rakočević.
Smatra da je jedno od ključnih pitanja usvajanje Zakona o jedinstvenom vještačenju invaliditeta, koji kako je ocijenila ima višestruku važnost.
„Prvo, omogućava formiranje Zavoda za vještačenje i vođenje registra lica sa invaliditetom. Drugo, uspostavlja jedinstvene norme za utvrđivanje invaliditeta, čime se prevazilaze trenutne nejasnoće i nedostatak podataka o vrstama i broju lica sa invaliditetom. Posebno bih istakla da je zakon ključan za zaštitu žena i djevojčica s invaliditetom, koje se suočavaju sa višestrukim oblicima diskriminacije, naročito u oblasti zdravstvene zaštite“, rekla je Rakočević.
Zamjenica Zaštitnika ljudskih prava i sloboda Nerma Dobardžić, podsjetila je na nezavisni monitoring mehanizam, koji je predstavila 3. decembra, na Međunarodni dan osoba sa invaliditetom, u Skupštini Crne Gore.
„Kroz terenski rad, analize i radionice, sačinili smo konkretne i opšte preporuke za unapređenje prava osoba sa invaliditetom. Posjetili smo deset opština i 30 ustanova, uključujući institucije socijalne, obrazovne i zdravstvene zaštite. Fokusirali smo se na oblasti kao što su: vaspitanje i obrazovanje, socijalna i zdravstvena zaštita, pristupačnost i saradnja organizacija osoba sa invaliditetom sa organima vlasti“, rekla je Dobardžić.
Kazala je da uloga te institucije nije samo da se identifikuju prepreke, već i da predlažu konkretne mjere za njihovo prevazilaženje.
„Izvještaj je dostupan na zvaničnoj stranici institucije Zaštitnika ljudskih prava i sloboda, gdje su jasno prikazane preporuke, pravni i institucionalni okvir, kao i zatečeno stanje. Jedan od izazova koji ostaje pred nama jeste održivost ovog mehanizma, kao i nastavak posjeta opštinama koje nisu bile uključene u prvu fazu rada“, navela je Dobardžić.
Govoreći o inkluziji, savjetnica za inkluzivno obrazovanje u Zavodu za školstvo, Anita Marić, kazala je da najveće prepreke nisu samo fizičke ili sistemske, već često predrasude – „one koje nosimo sa sobom i koje mogu biti najveća barijera razvoju društva“.
„Inkluzija, onako kako je mi shvatamo, predstavlja proces koji otvara institucije i povezuje ljude, omogućavajući jednak pristup pravima za sve. Naši napori u Crnoj Gori temelje se na zakonima kao što su Zakon o obrazovanju i vaspitanju djece sa posebnim obrazovnim potrebama, Zakon o zabrani diskriminacije lica s invaliditetom, te strateškim dokumentima poput Strategije razvoja inkluzije u obrazovanju, koja uskoro ističe, a već radimo na novoj koja će obuhvatiti reformu cjelokupnog obrazovanja“, rekla je Marić.
Ukazala je da posebnu pažnju posvećuju prilagođavanju nastave kroz izradu individualno-razvojnih obrazovnih planova za učenike sa posebnim obrazovnim potrebama.
„Ovo omogućava ciljano prilagođavanje nastave njihovim potrebama, ali i dodatno osnaživanje nastavnika. Svjesni smo da obrazovanje mora pratiti aktuelna dešavanja, jer je to proces koji se stalno razvija. Iako se trudimo da ostvarimo rezultate, smatram da uvijek ima prostora za napredak i priliku za uvođenje inovacija“, istakla je Marić.
Smatra da i dalje postoje izazovi, što se tiče pristupačnosti obrazovnih ustanova.
„Nažalost, nisu sve škole u Crnoj Gori u potpunosti opremljene. Ipak, sa voljom i kreativnošću, postižu se značajni rezultati. Zavod za školstvo fokusiran je na praćenje kvaliteta obrazovanja i podršku školama. Nadležna služba prati napredak učenika kroz metodologiju koja osigurava ravnopravan tretman svih, uključujući i učenike sa posebnim obrazovnim potrebama“, kazala je Marić.
Prema njenim riječima, rezultati pokazuju da kvalitetno inkluzivno obrazovanje ne doprinosi samo učenicima sa smetnjama u razvoju, već unapređuje cijeli obrazovni sistem.
„Dobrobit inkluzije ogleda se u jačanju demokratskih vrijednosti, jer učenici kroz zajedničko obrazovanje uče toleranciji i prihvatanju različitosti“, navela je Marić.
Izvršni direktor Saveza slijepih Crne Gore, Goran Macanović, smatra da je naš stav prema fenomenu invaliditeta ključni uzrok nepristupačnosti i neadekvatnog poštovanja prava osoba sa invaliditetom.
„Način na koji društvo gleda na invaliditet direktno utiče na kreiranje politika, donošenje odluka i njihovu implementaciju. Često se invaliditet posmatra iz ugla milosrđa, funkcionalne nemogućnosti ili čak sažaljenja, umjesto da ga razumijemo kao pitanje ljudskih prava“, istakao je Macanović.
Prema njegovim riječima, pristupačnost je često svedena na uske okvire, poput postavljanja rampe ili lifta u objektima.
Izvor: PR Centar
