Akcija za ljudska prava obratila se javnosti saopštenjem na Međunarodni dan ljudskih prava.
Njihovo saopštenje prenosimo integralno:
Na Međunarodni dan ljudskih prava 2024. godine u toku preko stotinu ratova, međunarodnih ili unutrašnjih oružanih sukoba. Masovno se krše ljudska prava, stradaju civili koji se ubijaju, ranjavaju, progone i raseljavaju. Istovremeno, međunarodne institucije za primjenu međunarodnog prava djeluju nemoćno. Iako je početkom ljeta Međunarodni sud pravde (ICJ) Izraelu naložio da odmah zaustavi svoju vojnu ofanzivu u Gazi, vojne operacije nisu prekinute. Nije pomoglo ni to što je Međunarodni krivični sud izdao naloge za hapšenje izraelskog premijera i bivšeg ministra odbrane, kao i vojnog lidera Hamasa, zbog ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti. Prema istrazi Amnesty International, Izrael nad Palestincima u Gazi sprovodi genocid.
Crna Gora je u Generalnoj skupštini UN glasala za obustavu ratnih dejstava Izraela u Gazi, a i za to da Palestina postane punopravna članica UN. NVO su pozvale Vladu da obustavi trgovinu raketnog sistema od izraelske državne kompanije zbog zločina nad civilima u Gazi.
Crna Gora je opredjeljena za članstvo u Evropskoj uniji, većina u njenoj administraciji i drugim državnim organima predano radi ka tom cilju, ali među političarima u vlasti su i oni koji taj cilj angažovano potkopavaju destabilizacijom građanske države.
Država je u junu izašla iz višegodišnjeg zastoja u pregovorima sa EU usvajanjem 12 zakona koji su omogućili napredak u poglavljima 23 (pravosuđe i temeljna prava) i 24 (pravda, sloboda i bezbjednost). Ove godine je dobila i načelno pozitivan Izvještaj Evropske komisije o napretku. Ocjenjeno je da je ispunila privremena mjerila u poglavljima 23 i 24 (IBAR). Ako ispuni i sva završna mjerila, Crna Gora bi mogla da postane članica EU do 2028. godine.
Odmah nakon pozitivnog IBAR-a, poslanici vladajuće većine su pokvarili utisak usvajanjem nepotrebne Rezolucije o genocidu u logorima Jasenovac, Dachau i Mauthausen. Očigledan cilj rezolucije bio je udovoljiti vlastima u Srbiji, koje su prethodno usvajanje rezolucije Generalne skupštine UN o Međunarodnom danu sjećanja na genocid u Srebrenici doživjele kao poraz. Usvajanje rezolucije u crnogoskoj Skupštini zaoštrilo je odnose sa Hrvatskom, koja je lidere tri političke partije iz vlasti proglasila osobama nepoželjnim na njenoj teritoriji.
Crna Gora trpi udarce istorijskog revizionizma od strane nacionalističkih političkih partija iz vlasti. Sekularni građanski karakter države narušavaju odluke skupština opština Pljevlja i Nikšića da promijene zvanične dane tih opština na datume koji su vjerski praznici samo pravoslavnih vjernika.
Po ugledu na autokratske režime u Rusiji, Mađarskoj, Slovačkoj, Gruziji i Bjelorusiji, Koalicija za budućnost Crne Gore (ZBCG) predložila je usvajanje Zakona o agentima stranog uticaja, u pokušaju gušenja kritike NVO, tj. suzbijanja slobode izražavanja i udruživanja u Crnoj Gori. Ohrabruje to što je odgovor ostalih partija u vlasti, opoziciji, kao i civilnog društva bio jednoglasno protiv, pa je za sad koalicija dvije stranke koje slijede politiku ruskih i srpskih vlasti ostala usamljena.
O zaštiti ljudskih prava pred Ustavnim sudom
Integritet (legalitet i legitimitet) Ustavnog suda Crne Gore je ugrožen zbog: 1) troje sudija koji sude iako su ispunili uslove za prestanak funkcije, 2) partija na vlasti koje nisu izabrale sedmog sudiju, 3) kršenja prava na suđenje u razumnom roku i 4) nedostatka transparentnosti u radu suda.
Postavlja se pitanje ustavnosti Ustavnog suda u kome još uvijek sudi dvoje sudija (Budimir Šćepanović i Desanka Lopičić) kojima je sudijska funkcija trebalo da prestane u prvoj polovini godine kada su ispunili uslove za odlazak u penziju. Dok oni uzurpiraju funkcije, jer su u takvoj poziciji, osmoro drugih sudija redovnih sudova prestalo je da sudi tokom godine zbog ispunjavanja uslova za penziju i oni su funkcije napustili. Iako bi funkcija po istim pravilima do kraja godine trebalo da prestane i trećoj sutkinji, Dragani Đuranović, Ustavni sud o svemu tome nije obavijestio ni Skupštinu ni predsjednika države, koji su nadležni da pokrenu izbor novih sudija. Ovakva situacija ozbiljno ugrožava vladavinu prava i urušava integritet tog suda.
Ustavni sud Crne Gore je de facto blokiran bez sedmog sudije, koga poslanici neopravdano nijesu izabrali zbog težnje da trguju javnim funkcijama. U sastavu od šestoro sudija u praksi dolazi do podjele glasova (3:3), što onemogućava odlučivanje posebno u izbornim sporovima.
Neriješeno je 1981 ustavnih žalbi, od kojih je jedna najstarija iz 2018. godine, dvije iz 2019, 13 iz 2020, 284 iz 2021, 412 iz 2022. i 547 iz 2023. godine. Pred Evropskim sudom za ljudska prava je u najmanje 13 predmeta ove godine utvrđeno da je prekršeno ljudsko pravo na suđenje u razumnom roku u svim slučajevima u kojima o ustavnim žalbama nije odlučeno 3 i po godine, i obavezao je Crnu Goru da podnosiocima tih žalbi naknadi štetu. To znači da je već došlo do kršenja prava na suđenje u razumnom roku svima koji su ustavne žalbe podnijeli u prvoj polovini 2021. godine, odnosno u 2020, 2019. i 2018. godini, ako o njima do sada nije odlučeno.
Ustavni sud još nije završio preko 350 postupaka za ocjenu ustavnosti i zakonitosti (171 za ocjenu ustavnosti zakona i 186 za ocjenu ustavnosti i zakonitosti podzakonskih akata). Dva najstarija su iz 2016. godine. Dok se ustavne žalbe po pravilu odnose na pojedince, inicijative i predlozi za ocjenu ustavnosti i zakonitosti ukazuju na propise koji moguće negativno utiču na neograničen broj ljudi, pa je važno da se i svi ti postupci što prije riješe.
Samo dva savjetnika rade u sektoru za davanje mišljenja o ocjeni zakona i podzakonskih akata i za žalbe u vezi izbornih procesa (koji su prioritetni). Država mora da investira u veći broj savjetnika umjesto da nastavi da plaća štetu zbog kršenja prava na suđenje u razumnom roku.
Kritike domaćih i međunarodnih organizacija nisu uspjele da dovedu do veće otvorenosti Ustavnog suda. I dalje taj sud ne objavljuje ni termine sjednica, ni planirani redoslijed odlučivanja.
O pravosuđu
Neažurnost sudstva i nedostatak kadrova ugrožavaju pravo na pravično suđenje. Neophodne su hitne mjere, bolja organizacija ali i dugoročna kadrovska politika usmjerena kako na pripravnike tako i regrutovanje sudija iz redova iskusnih pravnika. Političari bi umjesto neodgovornih verbalnih napada na sudije i tužioce, kojima potkopavaju državu, morali da podnose utemeljene krivične prijave. Iako su najviše funkcije u pravosuđu konačno većinom popunjene, tendencija partijske trgovine mjestima u Sudskom i Tužilačkom savjetu ne jenjava.
Posle prošlogodišnje konstatacije o „dubokoj institucionalnoj krizi“, Evropska komisija je ove godine pozdravila izbor Vrhovnog državnog tužioca, tri člana Sudskog saveta iz reda uglednih pravnika i jednog sudije Ustavnog suda. Posle četiri godine je izabrana i predsjednica Vrhovnog suda, zahvaljujući izmjenama zakona koje su obezbjedile prolaz jedne kandidatkinje iz ralja Vrhovnog suda ka Sudskom savjetu.
Međutim, Skupština ponovo odugovlači s izborom člana Sudskog savjeta i dva člana Tužilačkog savjeta iz reda uglednih pravnika. Takvo ponašanje, motivisano partijskom trgovinom javnim funkcijama, pokazuje da se izmjenama Zakona o Sudskom savjetu i sudijama u junu nije trebalo podilaziti takvoj praksi i dozvoliti produžavanje mandata članovima savjeta preko četiri godine.
I dalje je na snazi alarm zbog nedostatka sudija i državnih tužilaca i rastuće neažurnosti na koju je ukazao i komparativni izvještaj Savjeta Evrope (CEPEJ). Sudija nedostaje skoro 60, državnih tužilaca 26. Situaciju dodatno otežava podnošenje ostavki na funkcije – ove godine, sedam sudija i tri državna tužioca dalo je otkaz. Mali je odziv na konkurs za pripravnike, od kojih se kasnije po pravilu regrutuju savjetnici i sudije. Razlog je niska zarada, pripravnici su neopravdano zakinuti za iznos minimalne zarade predviđene Zakonom o radu. Uslov da sudije odustanu od najavljenog štrajka bila je izrada posebnog zakona o zaradama sudija. Takav zakon od Crne Gore očekuje i Specijalna izvjestiteljka UN za nezavisnost sudstva. Od Sudskog savjeta se očekuje hitno rješavanje teške situacije u Specijalnom odjeljenju Višeg suda u Podgorici gdje na najsloženijim krivičnopravnim predmetima organizovanog kriminala, korupcije i ratnih zločina radi šestoro sudija koji imaju čak 160 predmeta u zaostatku. Nedavno se četvoro njih prijavilo na oglas za prelazak u Apelacioni sud, dok je dvoje na bolovanju.
Ove godine su i sudije i državni tužioci bili izloženi nestručnim i neutemeljenim političkim napadima. Iako jaki na riječima, političari nijesu podnosili krivične prijave potkrijepljene dokazima. S druge strane, same sudije i tužioci, a pogotovo advokati i vještaci prepoznaju da korupcije ima u pravosuđu i da bi u vezi s tim trebalo uvesti posebne provjere. Prema istraživanju HRA i DeFacto 42.1% sudija smatra da bi trebalo uvesti fazni veting, dok isti stav ima 24.4% državnih tužilaca. Samo bi 7,3% tužilaca i 3,2% sudija u slučaju uvođenja vetinga podnijelo ostavku.
Evropska komisija je i ove godine zatražila od Sudskog savjeta i Tužilačkog savjeta da unaprijede obrazloženja odluka, da obezbijede djelotvornije utvrđivanje etičke i disciplinske odgovornosti i da konzistentno sankcionišu nosioce pravosudnih funkcija koji ne prijavljuju imovinu i prihode. Iako je Agencija za sprečavanje korupcije utvrđivala propuste u prijavama sudija i državnih tužilaca, ove godine niko zbog toga nije sankcionisan.
Propisano je hitno odlučivanje u upravnim sporovima protiv odluka Sudskog, odnosno Tužilačkog savjeta, tako da se odluka mora donijeti u roku od 30 odnosno 45 dana.
Zabrana torture
Ni nakon 40 godina od donošenja Konvencije protiv torture, Crna Gora još ne uspijeva da obezbijedi zabranu mučenja u skladu sa međunarodnim standardima niti da pruži dovoljne garancije žrtvama. Uz izvjesne pomake, ispunjavanje svih preporuka CPT-ja, koje su i završna mjerila za poglavlje 23, još uvijek djeluje nedostižno.
Istrage još uvijek nisu djelotvorne, a kaznena politika je i dalje blaga, što stvara utisak nekažnjivosti, obeshrabruje žrtve da prijave nasilja i ohrabruje njegovo ponavljanje. Policijski službenici još uvijek nemaju adekvatne identifikacione oznake kada djeluju pod maskama, ne nose tjelesne kamere u akcijama, ne suspenduju se redovno, niti se protiv njih blagovremeno pokreću disciplinski postupci. Razgovori u policiji i tužilaštvu se i dalje ne snimaju, nije usvojen ni Zakon o besplatnoj pravnoj pomoći kojim će žrtve mučenja postati korisnici tog prava, niti je obezbijeđen početak primjene Zakona o naknadi štete žrtvama krivičnih djela koji je neopravdano odložen do datuma pristupanja Crne Gore EU.
Trenutno se istražuje odgovornost preko 114 policijskih službenika za radnje torture u odnosu na 140 osoba kroz 76 predmeta u fazi izviđaja (49), istrage (1), kontrole optužnice i glavnog pretresa (19) i žalbenog postupka (7). Konkretni pomaci su ostvareni uglavnom u predmetima potkrijepljenim SKY dokazima. Neophodno je da tužilaštvo s istom posvećenošću pristupi i drugim predmetima, naročito iz perioda 2020-2021. Pozitivno je donošenje sadržajnog Uputstva Vrhovnog državnog tužioca za postupanje u ovim istragama u skladu sa standardom djelotvorne istrage. Završnim mjerilima za Poglavlje 23 zahtjeva sebrza reakcija pravosuđa u svim predmetima po prijavama torture, kao iprimjena svih preporuka Evropskog komiteta za sprečavanje torture (CPT), što još djeluje nedostižno.
Ustavna zabrana izazivanja ili podsticanja mržnje i netrpeljivosti tj. govor mržnje
Govor mržnje i dalje prisutan u javnom diskursu, predstavnici vlasti ga često podstiču ili tolerišu protiv neistomišljenika. Patrijarhalni obrasci podržavaju verbalno i drugo nasilje nad ženama i LGBT populacijom. Potrebno je aktivnije procesuiranje govora mržnje i saradnja svih državnih institucija u njegovom suzbijanju.
Predsjednici opština Nikšić Marko Kovačević i Pljevlja Dario Vraneš koriste i ratnu propagandu prijeteći ratnim obračunima sa svojim protivnicima i Kosovom. Administrativni odbor ignoriše zahtjev državnog tužilaštva za skidanje imuniteta Kovačeviću da bi se procesuirao za izazivanje i podsticanje mržnje. Bivši predsjednik Revizorskog odbora Luke Bar, Miloš Ostojić, osuđen je zbog podsticanja nasilja i mržnje prema vjerskoj grupi. U susjednoj Albaniji započet sudski proces protiv političara Vladimira Dajkovića zbog podsticanja mržnje.
Državnim tužiocima treba dodatna obuka o prepoznavanju govora mržnje i njegovog razlikovanja od slobode izražavanja. Oni prepoznaju samo najteže oblike govora mržnje kojima se poziva na nasilje, a ove godine su po krivičnim prijavama predsjednika opštine Nikšić nepotrebno saslušavali novinare, poslanike, odbornike i građanskog aktivistu samo zato što su komentarisali izrazito kontroverzne izjave predsjednika opštine. Ohrabruje najava Vrhovnog državnog tužioca da je u toku izrada uputstva za procesuiranje govora mržnje.
Država nikako da se uhvati u koštac sa neregistrovanim portalima koji oživljavaju nacionalistički diskurs devedesetih. Javni prostor u Crnoj Gori sve više je kontaminiran nacionalističkim i šovinističkim porukama, što se jasno vidjelo na dočeku Nove godine po julijanskom kalendaru u Pljevljima ili tokom zatvaranja Praznika mimoze u Herceg Novom, gdje je spaljena lutka u liku pisca Andreja Nikolaidisa, što je Zaštitnik ljudskih prava i sloboda Crne Gore okarakterisao kao govor mržnje. Dva sportska kluba su kažnjena zbog nasilnog i šovinističkog ponašanja njihovih navijača tokom utakmica, posle izvjesnog zatišja takvih incidenata.
Procesuiranje ratnih zločina i suočavanje s prošlošću
Vrhovno državno tužilaštvo je zauzelo nov strateški pristup procesuiranju ratnih zločina koji tek treba da urodi plodom. Regionalna saradnja još uvijek organičena, ohrabruje zaključivanje novih sporazuma o saradnji između državnih tužilaštava. Najavljeno zakonsko rješavanje statusa civilnih žrtava rata i reparacija za žrtve kasni devet mjeseci. Crna Gora bez proglašenih dana sjećanja na genocid u Srebrenici i druga stradanja žrtava ratnih zločina devedesetih. Spomenički revizionizam na djelu.
Novi pristup i dalje obavezuje na preispitivanje starih predmeta koji su procesuirani protivno međunarodnom humanitarnom pravu (Bukovica, Deportacija, Morinj, Kaluđerski laz, itd.). Pokrenuta je jedna istraga protiv bivšeg glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića zbog sumnje da je izvršio ratni zločin protiv civilnog stanovništva u Cavtatu (HR). Podignuta je i optužnica za zločin protiv čovječnosti u Hadžićima (BiH), protiv policijskog službenika iz Crne Gore, Zorana Gašovića. I dalje je u toku suđenje protiv Slobodana Pekovića zbog sumnje da je ubio dvije osobe i silovao ženu bošnjačke nacionalnosti u Foči 1992. godine. Regionalna saradnja ostaje na formalnom nivou, ograničena na odgovore po zamolnicama. U ključnim predmetima Klapuh, Dubrovnik, Lora 3 ili Ranko Radulović, rezultati saradnje i dalje izostaju. Pohvalno je zaključivanje novih sporazuma o saradnji između državnih tužilaštava Crne Gore i Bosne i Hercegovine i Srbije. Očekuje se i nov sporazum za Državnim odvjetništvom Republike Hrvatske.
Reparacije za žrtve ratnih zločina ostaju otvoreno pitanje. Status civilnih žrtava rata još uvijek nije obezbijeđen niti su obeštećene žrtve ratnih zločina koje zbog neadekvatnog krivičnog procesuiranja naknadu štete nisu ostvarile sudskim putem, iako je dogovoreni rok za donošenje adekvatnog zakona odavno istekao. Naime, Skupština Crne Gore je na kraju prošle godine zadužila Ministarstvo rada i socijalnog staranja kome je na čelu bila ministarka Naida Nišić (PES) da do 1. marta izradi Predlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o boračkoj i invalidskoj zaštiti. Do danas Predlog zakona nije izrađen, nadležni ministar je u međuvremenu promjenjen, pa je to sada Damir Gutić (Bošnjačka stranka).
Crna Gora nema proglašene dane sjećanja na stradanja žrtava ratnih zločina. Ove dane i dalje po pravilu obilježavaju nevladine organizacije, mada im se pojedini zvaničnici sada pridružuju. Ratni zločini se relativizuju i na visokom nivou, a žrtve koriste u dnevno-političke svrhe. Podizanjem spomenika i preimenovanjem ulica u čast “herojima” iz redova JNA iz ratova ’90.tih prikrivaju se i odgovornost za zločine i politička neodgovornost onih koji su ih neopravdano slali u ratove, dok se dugogodišnje inicijative za memorijalizaciju stradalih žrtava ignorišu.
Crna Gora je propustila priliku da zajedno sa Slovenijom, Hrvatskom, Bosnom i Hercegovinom i drugih 36 država kosponzoriše Rezoluciju UN o Međunarodnom danu sjećanja na genocid u Srebrenici, mada je glasala za tu rezoluciju. Inicijativu da Crna Gora bude država kosponzor rezolucije u kratkom roku je podržalo 110 NVO i preko 500 uglednih ličnosti iz Crne Gore.
Predsjednik Crne Gore je podržao inicijativu HRA za rehabilitaciju i obeštećenje političkih zatvorenika s Golog otoka, ali je reakcija Vlade sasvim izostala. Potomci logoraša sa Golog otoka prvi put su ove godine organizovano posjetili Goli otok prilikom obilježavanja 75 godina od kako su tamo dovedeni prvi zatvorenici.
Mediji i istrage napada na novinare
Napadi na novinare u Crnoj Gori, kako verbalni tako i fizički, ostaju ozbiljan problem, sa zabilježenih 19 incidenata, prema podacima Sindikata medija, uključivši i fizički napad na novinarku Pobjede Anu Raičković. Nerazjašnjeni slučajevi nasilja i nesprovođenje sudskih presuda u vezi izbora direktora RTCG-a ugrožavaju pravni poredak.
Da napadi na novinare u Crnoj Gori i dalje predstavljaju ozbiljan problem, podsjetio je u novembru i ozbiljan napad na novinarku Anu Raičković, koji je uključio i prijetnje i fizičko povređivanje. U napadu su učestvovali kontroverzni biznismen Zoran Bećirović, njegov sin i njegov tjelohranitelj, inače policajac. Iako su osumnjičeni efikasno procesuirani, ovi incidenti naglašavaju potrebu za jačom zaštitom novinara.
U aprilu 2024. godine, Vrhovni državni tužilac je izdao uputstvo svim državnim tužilaštvima za hitno postupanje u slučajevima prijetnji, nasilja, ubistava novinara i napada na imovinu medija, s ciljem poboljšanja istraga i saradnje s Komisijom za praćenje istrage napada na novinare. Nažalost, ovo uputstvo još nije donijelo značajnije rezultate u istrazi starih napada na novinare kao što je ubistvo Duška Jovanovića ili ranjavanje novinarke Olivere Lakić iz 2018. godine.
U istragama drugih ključnih napada na novinare nije bilo napretka. Vlada Crne Gore nije angažovala stranog eksperta za analizu istrage ubistva Duška Jovanovića, što je još 2018. godine na inicijativu HRA zahtijevala Komisija za nadzor nad istragama napada na novinare. Iako je vrlo moguće da je nalogodavac tog ubistva neko iz vrha bivše vlasti, ni nove vlasti od 2020. godine do danas nijesu pokazale ozbiljnu namjeru da se to ubistvo rasvijetli. U istrazi nije bilo napretka, a utvrđeno je da državni tužioci nisu odgovorili na pitanja koja je Akcija za ljudska prava javno postavila još 2016. godine, ni na ono što je Komisija za praćenje istraga napada na novinare sugerisala 2022. godine. Prošlo je i 17 godina od pokušaja ubistva novinara Tufika Softića u Beranama, takođe bez rezultata.
U julu 2024. potvrđena je optužnica protiv više osumnjičenih, uključujući organizatora kriminalne grupe i članove (Filipa Kneževića kao izvršioca, Filipa Bešovića kao vozača, Gorana Rakočevića, Luku Bulatovića i Veselina Bubanju kao saizvršioce), za stvaranje kriminalne organizacije, nanošenje teških tjelesnih povreda iz 2018. godine, nedozvoljeno držanje veće količine oružja i eksploziva, podstrekavanje na ubistvo Olivere Lakić iz 2020. godine i krijumčarenje droge. Međutim, pozadina ovog napada, kao i prethodnih napada na nju i njenu porodicu, i dalje nije rasvijetljena.
Kontroverze oko zakonitosti izbora Borisa Raonića, generalnog direktora RTCG-a, obilježile su 2024. godinu. Iako je Viši sud i pravosnažnim presudama osporio zakonitost njegovog imenovanja zbog neispunjavanja uslova za to radno mjesto i sukoba interesa, Raonić je ponovno izabran, što je na kraju dovelo i do optuženja za zloupotrebu službenog položaja četiri člana Savjeta RTCG koji su glasali za njegov izbor 1. juna 2023. godine. Raonić je i sada na funkciji direktora RTCG.
O pravima osoba sa invaliditetom
Otvaranje psihijatrijske klinike u Podgorici važan je korak, ali problem institucionalizacije, nedostatak podrške za život u zajednici i kašnjenje reformi i dalje ugrožavaju prava osoba s invaliditetom. Posebno skandalozno je to što su pravosudne institucije i dalje nepristupačne.
Nova Klinika za psihijatriju “Dr Dušan Kosović” u Podgorici, od septembra 2024. omogućava adekvatno liječenje pacijenata sa psiho-socijalnim invaliditetom, uključujući maloljetnike. Iako je ovo značajan napredak, glavni oblik zbrinjavanja osoba sa psiho-socijalnim invaliditetom, nažalost, i dalje je samo institucionalan – još uvijek je oko 46% pacijenata Specijalne bolnice za psihijatriju u Kotoru tzv. socijalnih pacijenata koji nemaju potrebe za bolničkim liječenjem, ali ostaju u bolnici jer država nema alternativna rješenja. Nacrt Strategije deinstitucionalizacije u Crnoj Gori za 2024–2028. pruža osnovu za rješavanje problema institucionalizacije kroz razvoj usluga koje podržavaju život u zajednici, poput stanovanja uz podršku, pomoći u kući, personalne asistencije i slično. Iako je izrada Strategije završena u junu, još uvijek nije usvojena.
Brojne preporuke Komiteta UN za prava osoba s invaliditetom iz 2017. godine i dalje, sedam godina kasnije nisu ispunjene, posebno u pogledu neophodne reforme starateljstva i odlučivanja u ime osobe, koji sprečava osobe s invaliditetom u slobodnom donošenju odluka o svom životu. Praksa oduzimanja poslovne sposobnosti je nastavljena, a postupci za vraćanje poslovne sposobnosti su vrlo rijetki.
U Crnoj Gori, osobe s invaliditetom suočavaju se i dalje s ozbiljnim problemima u fizičkom pristupu pravdi, konkretno zgradama sudova i tužilaštava koje su fizički nepristupačne, što je za svaku osudu posle dugog niza godina ukazivanja nadležnima na ovaj problem.
O socijalnim i ekonomskim pravima
Crna Gora ozbiljno kasni u ispunjavanju preporuka UN-a za ekonomska, socijalna i kulturna prava, posebno u borbi protiv siromaštva i osiguravanju osnovnih egzistencijalnih potreba. Nedostatak strategije, preciznih podataka i adekvatnih procedura neadekvatno je potrebi suzbijanja siromaštva i zaštiti prava najugroženijih.
Crna Gora već tri godine kasni s podnošenjem izvještaja Komitetu UN za ekonomska, socijalna i kulturna prava, pa do danas nema zvaničnih informacija o ispunjavanju preporuka tog komiteta koje je država dobila još 2014. godine. Procjena HRA je da nijedna preporuka data za poštovanje socijalnih prava i suzbijanje siromaštva nije ispunjena.
Nije ispunjena osnovna preporuka za pružanje preciznih podataka o ljudima koji ne mogu zadovoljiti osnovne egzistencijalne potrebe, uključujući adekvatno stanovanje, niti za povećanje socijalnih davanja, koja i dalje ne pokrivaju minimalne potrebe. Takođe, naša država i dalje nema strategiju za borbu protiv siromaštva.
U Crnoj Gori nema podataka, na kojima insistiraju svi komiteti UN-a za nadzor nad primjenom ugovora o ljudskim pravima, o broju ugroženih ljudi, npr. onih koji ne mogu da zadovolje osnovne potrebe, uključujući adekvatno stanovanje i pristup infrastrukturi, kao ni o broju beskućnika. Takođe, nije usvojen podzakonski akt koji definiše način zbrinjavanja beskućnika, a službenici Centra za socijalni rad i dalje nemaju utvrđene procedure za postupanje u takvim slučajevima.
O nasilju među djecom
Vršnjačko nasilje u Crnoj Gori i dalje je ozbiljan problem, s 29 prijavljenih slučajeva u septembru i oktobru 2024. godine, uključujući ozbiljan incident u kojem je maloljetnik teško ranjen nožem. Potrebne su hitne mjere, poput uvođenja policajaca i socijalnih radnika u škole, kao i povratak Građanskog obrazovanja kao obaveznog predmeta. Vlada je usvojila više mjera, dok su pravosudne institucije započele s kažnjavanjem počinilaca.
Vršnjačko nasilje je ostalo ozbiljan društveni problem koji je ugrožavao prava djece tokom 2024. god.U analizi stanja nasilja i vandalizma Savjeta za prava djeteta (Vladino tijelo), samo u septembru i oktobru ove godine zabilježeno je 29 slučajeva nasilja, od kojih čak 17 slučajeva fizičkog nasilja. Najteži slučaj bio je incident u kojem je maloljetni dječak iz Bara teško ranjen nožem, što je izazvalo šok u javnosti i dovelo do niza protesta. Ovi alarmantni podaci naglašavaju hitnu potrebu za hitnim i sveobuhvatnim mjerama. Vlada Crne Gore, u okviru paketa mjera za suzbijanje nasilja i vandalizma u školama, usvojila je predloge HRA o uključivanju socijalnih radnika u školske timove i pojačanom prisustvu policije u školskim rejonima radi prevencije i zaštite. Dodatno, Ministarstvo prosvjete predložio je Savjetu za odbranu i bezbjednost da omogući prisustvo policije u školama.
Zajedno sa Centrom za građansko obrazovanje i Centrom za žensko i mirovno obrazovanje – ANIMA, Akcija za ljudska prava se zalaže za ponovno uvođenje Građanskog obrazovanja u škole čime bi se obezbijedilo da se sva djeca nauče osnovama ljudskih prava i nenasilnom rješavanju konflikata.
Osnovni sud u Baru je u novembru donio prvostepenu presudu za napad na maloljetnike iz Atletskog kluba „Sarajevo“ koji se dogodio u aprilu 2023. Božidar Kaluđerović je osuđen na šest mjeseci zatvora, dok su četvorici maloljetnika izrečene vaspitne mjere. U ovom slučaju je izrečena vaspitna mjera i maloljetnom A.K., koji je ove godine nožem teško ranio svog vršnjaka u Baru.
