Predsjednica Vrhovnog suda Crne Gore Valentina Pavličić, uputila je pismo predstavnicima sudske i izvršne vlasti u kojem im saopštava da Vrhovni sud podržava borbu sudija za veća prava, ali ne i obustavu rada.
Pismo upućeno premijeru Milojku Spajiću, predsjedniku Sudskog savjeta prof. dr Radoju Koraću, ministru pravde Bojanu Božoviću i predsjednicima svih sudova prenosimo integralno:
U okviru otvorenog dijaloga sudske vlasti, koristim ovu priliku da ukažem na posljednji razvoj događaja na polju zalaganja sudija za postizanje odgovarajućeg socijalnog i materijalnog statusa. Pri tome, prvenstveno želim da naglasim da nezadovoljstvo kolega sudija zbog materijalnog statusa i njihove zahtjeve za povećanje plata i poboljšanje ukupnih uslova rada (koji se tiču nedostatka sudnica, radnog prostora, nedovoljnog broja stručnih savjetnika i administrativnog osoblja), istinski smatram opravdanim i urgentnim za rješavanje.
Međutim, put i način ostvarivanja ovih zahtjeva (sa predlogom mjera upozorenja na privremene i stalne obustave rada), koji su putem određenog, informativnog materijala saopšteni pravosudnoj zajednici, smatram nekonstruktivnim i nedjelotvornim po sistem funkcionisanja države, vladavinu prava i ljudska prava i osnovne slobode, a posebno negativnim po ugled crnogorskog pravosuđa.
Kao što je svim stranama dobro poznato, Crna Gora je obavezna da donese zakon, kojim će (konačno) biti adekvatno regulisano pitanje zarada sudija, na osnovu preuzetih međunarodnih regula i standarda, kao i nacionalnog zakondavstva i strateških dokumenata , koje je bitno izmijenjeno upravo kako bi se ispunile međunarodne obaveze i obezbijedio brži integracijski put Crne Gore u Evropsku uniju. Cilj ovih normi, a s tim u vezi i pozitivnih obaveza je uvijek isti – očuvanje nezavisnosti i samostalnosti sudova i sudija. Na tom putu, važno je da se ne izgubi iz vida da nezavisnost sudstva nije privilegija koja je u isključivom, ličnom interesu sudija, već je u interesu vladavine prava i poštovanja ljudskih prava građana koji traže zaštitu svojih prava pred sudovima. Donošenje posebnog zakona nalažu i specifičnosti sudijske funkcije koje zahtijevaju strogo razdvajanje od ostalih grana vlasti, kako u organizacionom, tako i u finansijskom smislu, te priznavanje težine ali odgovornosti funkcije koju obavljaju sudije u ime Crne Gore. U konačnom, ulaganje u sudstvo znači ulaganje u budućnost, stabilnost države i njen ekonomski i sveukupni razvoj.
U pismu upućenom predstavnicima izvršne vlasti od 11.02.2025. godine, a na koje još uvijek nemamo formalni pisani odgovor, ukazala sam da Vlada Crne Gore još uvijek nije usvojila Predlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaradama zaposlenih u javnom sektoru i pozvala na neophodnost njegovog usvajanja u što kraćem roku, naročito u dijelu koji se odnosi na uvećanje zarada nosilaca pravosudnih funkcija, kako bi se pitanje zarada nosilaca pravosudnih funkcija što prije prelaznim rješenjem okončalo. Dodatno podsjećam da je nakon najave pravosuđa, učinjene tokom 2024. godine o obustavi rada, na radnim sastancima i postignutim pregovorima sa tadašnjim predstavnicima pravosuđa (Sudskim savjetom, tada v.d. predsjednicom Vrhovnog suda i predstavnicima Udruženja sudija), Vlada dala izričito i nedvosmisleno obećanje da će se obezbijediti pravo sudije na adekvatnu zaradu na prethodno navedeni način, počev od 01.01.2025. godine. Nakon toga, formirana je Radna grupa sa zadatkom izrade posebnog zakona, kojim će se regulisati prava sudija vezana za rad, uključujući finansijske aspekte vršenja sudijske funkcije, a što je u skladu sa Mišljenjem Venecijanske komisije iz prethodne godine i međunarodnim standardima. Obaviještena sam od strane sudije Vrhovnog suda-članice ove Radne grupe da sjednice nisu održavane u kontinuitetu, ali da će se naredna sjednica održati 02.04.2025. godine.
Kod činjenice da Radna grupa još uvijek nije okončala rad na izradi posebnog propisa – Zakona o zaradama i drugim primanjima nosilaca pravosudnih i ustavno-sudskih funkcija, procijenila sam da postoji snažna potreba za kreiranjem prelaznog rješenja za rješavanje statusa sudija, konstruktivno predlažući da se Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zaradama zaposlenih u javnom sektoru zarade nosilaca pravosudnih funkcija uvećaju za 30% i u tom smislu, još jednom urgiram na donošenje odluke od strane izvršne vlasti kada su u pitanju nosioci pravosudnih funkcija.
Pregovori između sudske i izvršne vlasti, u koje će se uskoro uključiti i zakonodavna vlast, su u toku. Takođe, želim da ukažem da sam, počev od podnijetog programa rada za izbor predsjednika Vrhovnog suda, u dosadašnjem periodu, pored inicijativa na normativnom planu, preduzela i niz drugih aktivnosti, ukljućujući pravnu diplomatiju. Naime, pitanje uvećanja zarada za sudije, ali i drugih statusnih pitanja, uključujući penziona prava, bili su u vrhu agende sastanka sa predsjednicima svih sudova u Crnoj Gori (25.12.2024.), sastanka sa šefom Delegacije Evropske unije u Crnoj Gori, Johan Satlerom (06.12.2024.), press konferencije u Vrhovnom sudu (17.12.2024.) i sastanka sa sudijama portparolima (26.02.2025.), sastanka sa ministrom pravde i sudijama u Osnovnom sudu u Podgorici (29.01.2025.), zasijedanja Komiteta za politička i građanska prava u Ženevi (03.03.2025.), sjednice Pododbora za pravdu, slobodu i bezbjednost sa predstavnicima Evropske komisije (18.03.2025.), sastanka sa predsjednikom Evropskog suda za ljudska prava (25.03.2025.), te sjednica Savjeta za vladavinu prava i Savjeta za nacionalnu bezbjednost i javnih istupanja u medijima i u tom smislu, nepodijeljeno je mišljenje da se pravna rješenja ovakve situacije moraju što prije pronaći.
Sudije Vrhovnog suda Crne Gore su na danas održanoj Sjednici sudija prepoznale konsenzus određenog broja sudija na nivou svih sudova, koji su saglasni da materijalni položaj sudija nije adekvatan, te da je potrebno obezbijediti sudskoj vlasti dodatne materijalne i ljudske resurse. U tom pravcu, sudije Vrhovnog suda Crne Gore pružaju jednoglasnu podršku ostvarivanju ciljeva u pogledu intenziviranja rada na izradi Zakona o zaradama i drugim pravima nosilaca pravosudnih i ustavnosudskih funkcija i obezbjeđivanju optimalnih uslova za rad i obavljanje sudijske funkcije i konačnog utvrđivanja Nacrta, a nakon toga i usvajanja Predloga ovog zakona na Vladi.
Međutim, Vrhovni sud Crne Gore ne može izraziti podršku realizaciji cilja koji uključuje pripremu Nacrta Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o Sudskom savjetu i sudijama, što predstavlja novu mjeru o kojoj do sada nije bilo institucionalne rasprave. Posebno ukazujemo da se bez konsultacija sa Evropskom komisijom i Venecijanskom komisijom, ne mogu pripremati izmjene i dopune Zakona o Sudskom savjetu i sudijama, niti postoji potreba za izmjenama ovog propisa kod činjenice da Radna grupa treba da okonča rad na pripremi Nacrta Zakona o zaradama i drugim primanjima nosilaca pravosudnih i ustavno-sudskih funkcija. Podsjećamo da je prelazno rješenje potrebno obezbijediti odmah putem izmjene Zakona o zaradama zaposlenih u javnom sektoru, kojim su već definisani koeficijenti zarada, zbog čega dodatno ne možemo na nesistemski, neplanski i nesvrsishodan način, mijenjati propis kojim se uređuju, inter alia, organizacija i način rada Sudskog savjeta, prava i dužnosti, način utvrđivanja prestanka sudijske funkcije, disciplinska odgovornost i razrješenje sudija i druga pitanja o kojima Sudski savjet odlučuje.
Dodatno, predsjednica i sve sudije Vrhovnog suda Crne Gore izražavaju jasan stav da ne podržavaju sprovođenje mjera upozorenja u vidu odlaganja radnji u sudskim postupcima do ispunjenja zahtjeva, odnosno povećanja zarada sudija, jer bi takve radnje bile protivne vladavini prava i svrsi zaštite ljudskih prava i osnovnih sloboda, iz sljedećih razloga.
U Crnoj Gori, shodno Ustavu Crne Gore i nacionalnom zakonodavstvu, nije propisano da sudije mogu organizovati bilo kakve mjere upozorenja – obustave rada, koje u svom stvarnom obliku predstavljaju štrajk. Naime, sudije su položile zakletvu i u obavezi su da obavljaju svoju funkciju u skladu sa Ustavom, zakonom i pravilima koja garantuju nezavisnost i nepristrasnost pravosuđa. Ustav Crne Gore i Zakon o sudovima jasno definišu nezavisnost sudova i sudija, te bi bilo koja vrsta štrajka mogla biti shvaćena kao ugrožavanje funkcionisanja pravnog sistema i pristupa pravdi. Međutim, sudije mogu organizovati određene vrste radnji, ili se angažovati u inicijativama, koje imaju za cilj poboljšanje uslova rada, ali svaka obustava rada, kao oblik protestne aktivnosti, nije predviđen nacionalnim pravnim okvirom za sudije.
Sudije su nosioci sudske vlasti, a njihov posao je od suštinskog značaja za vladavinu prava i funkcionisanje i bezbjednost države, pa bi svaki oblik obustave rada, kojom se odlažu radnje u sudskim postupcima, mogao dovesti do zastoja u sudskim procesima, kašnjenja u donošenju odluka i narušavanja pravne sigurnosti. Podsjećamo i na međunarodnu praksu da je u mnogim zemljama, upravo iz tih razloga, sudijama zabranjeno da vrše obustavu rada – štrajkuju, jer se njihov položaj razlikuje od drugih zaposlenih u javnom sektoru. Sudije nijesu u klasičnom radnom odnosu, već imaju poseban status koji podrazumijeva nezavisnost i obavezu da kontinuirano obavljaju svoje dužnosti. Umjesto mjera upozorenja koje se tiču obustave rada, sudije u raznim zemljama koriste druge metode pritiska, poput saopštenja, protesta ili zahtjeva za poboljšanje uslova rada kroz institucionalne mehanizme i dijalog sve tri grane vlasti.
Koristimo ovu priliku da podsjetimo na primjenu načela, koje sve sudije treba da znaju “nomen iuris non mutat substantiam rei”, što znači da naziv određenih aktivnosti, ili radnji ne mijenja suštinu stvari, već je presudno ono što je stvarno sadržano, a ne kako je nešto formalno označeno. Pa u tom smislu, smatramo da mjere upozorenja odlaganja radnji u sudskim postupcima, u svojoj suštini znače “štrajk”.
Dakle, obustava rada, kao “odlaganje radnji u sudskim postupcima”, kojom se konkretno zbog zahtjeva povećanja zarada i materijalnih uslova rada, drugoj strani, odnosno građanima i privredi, u izvjesnost stavlja nastanak štete, predstavlja jednostranu izjavu volje određenog broja sudija o uvođenju obustave, koja nema uporište u Ustavu i nacionalnom zakonodavstvu, a konkretno ni u međunarodnim standardima.
Naime, međunarodni pravni okviri ne garantuju izričito pravo sudija na obustavu rada – štrajk, a mnoge međunarodne norme i preporuke čak podržavaju ograničenja tog prava kako bi se očuvala nezavisnost i kontinuitet pravosuđa, kao i nacionalna bezbjednost. Prema standardima Međunarodne organizacije rada (MOR), pravo na štrajk je jedno od osnovnih radničkih prava, ali nije apsolutno. MOR dozvoljava državama da ograniče ili čak zabrane štrajkove određenim kategorijama zaposlenih čije obustavljanje rada može ugroziti osnovne funkcije države, uključujući sudije.
Evropski sud za ljudska prava (ECtHR) je u više navrata zauzeo stav da države mogu ograničiti pravo sudija na obustavu rada – štrajk, kako bi se očuvala nezavisnost sudstva i zaštitila prava građana na efikasan pravosudni sistem.
Konsultativno vijeće evropskih sudija (CCJE) u svojim mišljenjima (posebno Mišljenje br. 18 iz 2015. godine) naglašava da sudije ne treba da preduzimaju kolektivne radnje koje bi mogle ugroziti pristup pravdi. Međutim, priznaje potrebu sudija da izraze nezadovoljstvo kroz institucionalne mehanizme, a u konkretnom slučaju obustava rada “odlaganja radnji u sudskim postupcima” to ne predstavlja.
Ujedinjene nacije (UN) – Bangalorski principi sudske etike ističu da sudije treba da održavaju integritet i nezavisnost sudstva, što može biti narušeno obustavom rada – štrajkom.
Dakle, iako međunarodni pravni okviri ne predviđaju izričitu zabranu, oni dozvoljavaju državama da ograniče pravo sudija na obustavu rada – štrajk radi zaštite vladavine prava, stabilnosti pravosudnog sistema i nacionalne bezbjednosti. Umjesto obustave rada, preporučuju se druge metode izražavanja nezadovoljstva i borbe za svoja prava putem javnih izjava zvaničnika sudske vlasti, dijaloga sa ostalim granama vlasti, u svrhu sprovođenja institucionalnih reformi koje se odnose na bolji položaj sudija, a time i ugleda sudske vlasti, na šta sudije Vrhovnog suda Crne Gore ovim pisanim putem svim akterima ovog procesa i ukazuju.
Imajući u vidu da u svojstvu predsjednice Vrhovnog suda zastupam principe transparentnosti u odlučivanju, komunikaciji i rukovođenju radom najvišeg suda u državi, pozivam sve aktere, od čijih radnji zavisi kvalitetno i na dobrobit građana Crne Gore rješavanje ovih pitanja da, primjenom gore navedenih normi i standarda, ostanemo u institucionalnom okviru i da u već uspostavljenom dijalogu sudske grane vlasti sa izvršnom i zakonodavnom vlašću, nastavimo aktivno da preduzimamo inicijative za profesionalnu i nezavisnu borbu za širi obim prava sudija u Crnoj Gori.
Isključivo zajedno i jedinstveno kao sudska grana vlasti, možemo doći do boljih uslova, koji garantuju vladavinu prava u Crnoj Gori.
U tom pravcu podsjećam da su dijalog i sadržajna komunikacija sa nadležnim vlastima i dalje u toku i uvjerena sam da će na putu zakonite i legitimne borbe za ispunjenje zahtjeva sve crnogorske sudije imati pouzdanog partnera u institucionalnom obliku najvišeg nivoa – Vrhovnog suda Crne Gore.
Izvor: Gradski.me
