Najčešća krivična djela zbog kojih su maloljetnici upućivani na izdržavanje kazne ili vaspitne mjere su teška krađa, razbojništvo, razbojnička krađa, te u manjem broju slučajeva neovlašćena proizvodnja i stavljanje u promet droga, prevara, falsifikovanje kreditnih kartica, silovanje i nasilje u porodici.
U UIKS-u pojašnjavaju da se maloljetniku za učinjeno krivično djelo mogu izreći vaspitne mjere, kazna maloljetničkog zatvora i mjere bezbjednosti, ali dodaju da postoji razlika između mlađih i starijih maloljetnih lica.
Takođe, ističu da se samo jedna ženska osoba nalazila na izvršenju vaspitne mjere upućivanje u ustanovu zavodskog tipa.
“Mlađem maloljetniku mogu se izreći samo vaspitne mjere. Starijem maloljetniku mogu se izreći vaspitne mjere, a izuzetno, pod uslovima propisanim ovim zakonom, može mu se izreći kazna maloljetničkog zatvora”, kazali su Pobjedi iz Uprave za izvršenje krivičnih sankcija.
Naglašavaju da će sud mjeru upućivanja u ustanovu zavodskog tipa izreći maloljetniku prema kome, pored izdvajanja iz sredine u kojoj živi, treba primijeniti pojačane mjere nadzora i posebne stručne programe vaspitavanja.
“Mjera upućivanja u ustanovu zavodskog tipa može trajati od šest mjeseci do tri godine, pri čemu sud svaka tri mjeseca razmatra da li postoje uslovi za obustavu izvršenja mjere ili za njenu zamjenu drugom vaspitnom mjerom”, istakli su iz UIKS-a.
Napominju da maloljetnik, kome je izrečena mjera upućivanja u ustanovu zavodskog tipa, u ustanovi može ostati do navršene 23. godine života.
“Kazna maloljetničkog zatvora ne može biti kraća od šest mjeseci niti duža od pet godina. Izuzetno, za krivična djela za koja je kao najmanja kazna propisana kazna zatvora od deset godina može se izreći kazna maloljetničkog zatvora u trajanju do deset godina”, naveli su oni.
U skladu sa Zakonom o postupanju prema maloljetnicima u krivičnom postupku, propisano je da se prema licu koje u vrijeme izvršenja krivičnog djela nije navršilo 14 godina života (dijete), ne može voditi krivični postupak, niti se mogu primijeniti sankcije i mjere propisane ovim zakonom.
“Shodno članu 3 pomenutog zakona, maloljetnik je lice koje je u vrijeme izvršenja krivičnog djela navršilo 14, a nije navršilo 18 godina života. Mlađi maloljetnik je lice koje je u vrijeme izvršenja krivičnog djela navršilo 14, a nije navršilo 16 godina života. Stariji maloljetnik je lice koje je u vrijeme izvršenja krivičnog djela navršilo 16, a nije navršilo 18 godina života. Mlađe punoljetno lice je lice koje je u vrijeme izvršenja krivičnog djela navršilo 18, a nije navršilo 21 godinu života”, objašnjavaju u UIKS-u.
Kaznena politika
O kaznenoj politici prema maloljetnicima, sudski vještak sa decenijskim iskustvom u borbi protiv narkomanije Dušan Raspopović za Pobjedu kaže da postoje zakonske regulative koje omogućavaju da djeca do 14 godina ne budu krivično odgovorna.
Međutim, problematizuje to što oni mogu da počine i najteža krivična djela, a da ih nije moguće zakonski sankcionisati.
“Zakon je tu vrlo jasan, ali je provođenje često komplikovano. Nažalost, to nije slučaj samo u Crnoj Gori, već i u regionu. Mislim da jedino Hrvatska ima posebne ustanove za maloljetnike. Potrebno je da i sudovi imaju posebno odjeljenje za maloljetna lica – i kada su u pitanju prekršaji i kada se radi o težim krivičnim djelima”, istakao je Raspopović za Pobjedu.
Naglašava da, kada je riječ o kaznama, to obično budu vaspitne mjere i kazne koje imaju za cilj poboljšanje ponašanja, uz nadzor stručnih lica, a sve kako bi se ta mlada osoba što prije rehabilitovala, izašla iz problema i vratila normalnom načinu života.
“Pri odlučivanju, pored sudije, trebalo bi da učestvuju i stručna lica – psiholozi, defektolozi, socijalni radnici, psihijatri – koji bi mogli da daju kvalitetnu procjenu i pomognu sudu da donese adekvatnu mjeru. To može biti mjera upućivanja u posebnu ustanovu ili, na primjer, rad u javnom interesu, ali sve uz nadzor stručnih lica, kako bi maloljetnici imali adekvatnu pomoć”, smatra sudski vještak.
Ističe da je ovo veoma osjetljiva tema i dodaje da Crna Gora u ovoj oblasti nema dovoljno kapaciteta te da bi u narednom periodu trebalo adekvatno riješiti ovaj problem.
Pored toga, Raspopović upozorava da u Crnoj Gori nema rehabilitacionih centara koji bi se bavili rehabilitacijom maloljetnika koji su u zloupotrebi alkohola ili psihoaktivnih supstanci.
“Sve su to ustanove u kojima su uglavnom punoljetna lica, i kao što sam već naveo, vrlo je teško odvojiti maloljetnike od punoljetnih zatvorenika. Maloljetnicima treba obezbijediti prostor, slobodno vrijeme, obrazovanje i radne aktivnosti. Prema iskazima nekih maloljetnika, dešavalo se da prođe i po više sati tokom dana a da ne dobiju adekvatnu stručnu pomoć”, naglasio je on.
Kaže da država trenutno ima kadar koji su obučeni za rad sa punoljetnim licima u zavodima za izvršenje krivičnih sankcija, ali da bi za maloljetnike trebao da postoji poseban kadar i potpuno odvojeni uslovi.
Granica krivične odgovornosti
Raspopović ističe da se, prema iskustvima iz evropskih zemalja, pomjerila granica krivične odgovornosti. Više nijesu odgovorni punoljetni, već i maloljernici.
“Naravno, praksa je da maloljetnici ne mogu da budu u objektima gdje se kazne izdržavaju zajedno sa punoljetnim licima. Čak i ako postoji odvojen paviljon ili sprat, maloljetnici bi morali da imaju poseban dio, odnosno posebno odjeljenje za izdržavanje kazne”, ukazao je sudski vještak.
On je dodao da bi sa maloljetnicima trebalo da rade najeminentniji stručnjaci za – psiholozi, defektolozi, psihijatri, socijalni radnici i svi oni koji su obučeni za rješavanje devijantnog ponašanja mladih osoba.
“Vrlo često, ako su maloljetnici u istom prostoru sa punoljetnima, to ima negativne posljedice. Ne možete ih potpuno izolovati od uticaja i informacija. Neki strani eksperti koji su posjećivali maloljetnička odjeljenja prethodnih godina zaključili su da ti uslovi nijesu adekvatni i da im nije pružena odgovarajuća stručna pomoć. Razlog za to je što ljudi koji rade sa punoljetnim licima od obezbjeđenja do stručnih lica koja se bave rehabilitacijom nijesu dovoljno obučeni za rad isključivo sa maloljetnicima”, istakao je Raspopović.
Sve više maloljetnika za volanom i pod opijatima
Dušan Raspopović je kazao i da je veoma zabrinjavajuće što se među učesnicima u saobraćajnim nezgodama sve češće nalaze maloljetnici koji upravljaju vozilom pod dejstvom narkotika.
“Svakodnevno se bilježi povećan broj saobraćajnih nezgoda koje su posljedica vožnje pod dejstvom alkohola i psihoaktivnih supstanci. Ovakve nesreće, koje se najčešće dešavaju u urbanim djelovima gradova, često se završavaju teškim tjelesnim povredama”, kazao je Raspopović.
Prema njegovim riječima, najveći broj vozača koji izazivaju saobraćajne nesreće je pod dejstvom kokaina, sintetičkih droga, tableta i alkohola.
“Svako unošenje psihoaktivnih supstanci u organizam mijenja stanje svijesti. Ako ljekari upozoravaju da se ni pod dejstvom određenih terapija ne smije upravljati vozilom, jasno je koliko su nebezbjedni oni koji voze pod uticajem narkotika ili alkohola”, naglašava Raspopović.
On upozorava da su zbog ovakvih vozača jednako ugroženi svi učesnici u saobraćaju – drugi vozači, biciklisti, korisnici električnih trotineta, ali i pješaci. Bilo je, kaže, više slučajeva da su vozači pod dejstvom narkotika izazvali teške nesreće i na trotoarima, povređujući pješake.
Izvor: Pobjeda
