Nakon burnog proljeća, masovnih protesta i oštrih kritika upućenih Vladi, čini se da se glasovi koji su tada bili najglasniji – lokalni politički lideri, dio ekoloških organizacija i aktivista – danas znatno tiše oglašavaju, dok se otvara prostor za nove oblike saradnje lokalne zajednice sa Alabarom i njegovom kompanijom “Eagle Hills”.
Iako je Alabar u maju privremeno odustao od projekta na Velikoj plaži upravo zbog pritiska javnosti i protivljenja Ulcinjana, njegovi planovi u najjužnijem gradu se nesmetano razvijaju. Kompanija “Eagle Hills Montenegro” u međuvremenu je zaključila sporazum o zajedničkom ulaganju sa firmom “Cungu & Co”, najavila razvoj eko-turističkog kompleksa na području Šaskog jezera, a sada – kako potvrđuju brojni izvori – ponovo se intenzivno razgovara o investicijama i u zoni Velike plaže i njenog zaleđa.
U Ulcinju danas, za razliku od proljeća, gotovo da nema otvorenog protivljenja njegovim dolascima.
Naprotiv – vlasnici zemljišta u Zoganju i okolini Velike plaže sada javno izražavaju želju da se sastanu sa investitorom, uvjereni da bi upravo on mogao da “vrati izgubljeni sjaj” Ulcinju i napokon privuče turiste visoke platežne moći.
Dok lokalna zajednica sve otvorenije priželjkuje Alabarov dolazak, primjetno je i da političari koji su ranije vodili najžešću kampanju protiv njegovih projekata – poput predsjednika Opštine Gencija Nimanbegua – više ne podižu ton. Nimanbegu, koji je proljetos predvodio simbolične proteste i pisao otvorena pisma upozoravajući da se Velika plaža ne smije davati u dugoročni zakup, sada se ne oglašava protiv novih pregovora. Istovremeno, ekološke organizacije i aktivisti, nekada veoma glasni oko sporazuma sa Ujedinjenim Arapskim Emiratima, u poslednje vrijeme ne reaguju javno na vijesti o nastavku Alabarovih planova.
Ipak, u cijeloj priči posebno se izdvaja uloga bivšeg premijera Dritana Abazovića koji više ne zauzima konfrontacijski ton – upravo on je taj koji je, prema riječima samog Alabara, investitora upoznao sa Velikom plažom i podsjetio ga na potencijale Ulcinja. Danas, međutim, Abazović zauzima znatno blaži ton nego ranije: iako tvrdi da mu nikakve lokacije nije “nudio”, priznao je da ga je pozvao u Crnu Goru i promovisao državu pred investitorima.
Istovremeno, “Eagle Hills” je u Ulcinju izgradio vidljiv pozitivan imidž kroz donacije školi “Boško Strugar”, podršku festivalima, sportskim klubovima i programima za djecu sa smetnjama u razvoju. Njihova predstavnica, Ana Martinović, koja stalno boravi u gradu, navodi da se “klima i mišljenje o investitoru vidno mijenja” i da postoji “nova, do sada neviđena otvorenost prema saradnji”.
Sve to otvara pitanje: da li su oni koji su bili najveći protivnici Alabarovog projekta – lokalna vlast, građanski aktivisti i politički lideri – sada zapravo pristali na investicije koje su osporavali? Ili je jednostavno nestalo razloga za galamu, s obzirom na to da se investicije više ne predstavljaju kao direktan pokušaj zauzimanja Velike plaže, već kao niz projekata koje Ulcinj može kontrolisati i od kojih može imati koristi?
Press
