On je u intervjuu “Vijestima” rekao da Moskvi nije u interesu proširenje EU na Zapadni Balkan, a da Beograd ne želi brz ulazak Crne Gore, jer bi je to pokazalo kao uspješniju.
Smatra da je Crna Gora pokazala ozbiljnost i veliku želju da postane 28. članica EU i tako treba da nastavi, jer “svako zatvoreno poglavlje znači korak ka članstvu”.
Kazao je da se Crna Gora približava narednoj fazi, koja se zove ratifikovanje pristupnog ugovora u zemljama članicama, i da, iako se već desilo u prošlosti da nije bilo volje kod svih za proširenje, Podgorica se danas nalazi u potpuno drugačijoj situaciji – “uspjeha ima, a postoji i velika podrška građana”.
“A proširenje isto toliko je važno i za samu EU i zato ne bih volio da na samom kraju neko da crveno svjetlo”.
On ne podržava ideje koje se mogu čuti od evropskih zvaničnika, kao što je “probni period” za nove članice, poručujući da je članstvo pravno jasno – ako Crna Gora zatvori sva poglavlja i ispuni kriterijume, onda je članica, bez dodatnih faza. Takođe smatra da novim članicama ne treba ograničavati pravo veta, jer EU počiva na ravnopravnosti i jednakim pravima za sve.
Crna Gora je u decembru zatvorila još pet pregovaračkih poglavlja. Koliko je to, iz ugla Evropskog parlamenta, stvarni iskorak ka članstvu?
Svako zatvoreno poglavlje znači korak ka članstvu i vrlo je važno. Naravno, nijesu sva poglavlja jednako teška i dostižna, ali sva trebaju biti zatvorena, da bismo mogli reći, da smo na kraju trke.
Da li zatvaranje ukupno 12 poglavlja u pregovorima sa EU Crnu Goru jasno izdvaja od ostalih kandidata u regionu?
Svakako. Crna Gora je pokazala ozbiljnost i veliku želju da postane 28. članica EU i tako treba nastaviti.
Nakon zatvaranja pet poglavlja, rekli ste da napredak Crne Gore i dalje zahtijeva jasan i jednak odgovor EU, koja mora konkretnim odlukama pokazati da proširenje na Zapadni Balkan ostaje strateški prioritet, a ne samo deklarativna obaveza. Na šta ste tačno mislili?
Što se više približavamo kraju pregovora (naravno, još nijesmo tamo i pred nama je dug put), približavamo se i narednoj fazi – ratifikaciji pristupnog ugovora u zemljama članicama. U prošlosti se već dešavalo da ne postoji volja kod svih za proširenje, a razlozi su bili različiti. Eklatantan primjer je Sjeverna Makedonija, gdje je volja oslabila i nakon što su ispunjeni zahtjevi, počevši od promjene samog imena države, a do otvaranja poglavlja nije došlo. Kasnije jeste, ali, kao što rekoh, volja je u međuvremenu posustala.
Crna Gora se danas nalazi u potpuno drugačijoj situaciji, uspjeha ima, postoji i velika podrška građana i tako treba i u buduće. A proširenje je isto toliko važno i za samu EU i zato ne bih volio, da na samom kraju neko da crveno svjetlo.
Vjerujete li da Crna Gora može postati naredna članica EU do 2029? Zbog čega?
Može se sve, ako se hoće. Ja sam ubijeđen, da je to ostvariv cilj, ali naravno treba da ide sve kako treba. Ova godina je vrlo važna. Ako se odradi, kako treba, onda ima dosta vremena za proces ratifikacije. Vjerujem i zbog ekipe koja radi na pregovorima. Siguran sam da će uradite sve što je moguće. Ali treba i drugi (da rade), da ne bude nepotrebnih kočenja samog procesa.
Kako gledate na zatezanje Francuske oko zatvaranja dva poglavlja koja se odnose na poljoprivredu i ribarstvo? Može li proširenje EU doći u pitanje ako u Francuskoj na izborima 2027. pobijede stranke desnice?
Poznavajući evropsku politiku iskreno mislim da razlozi nisu bili toliko na strani Crne Gore. Što se tiče izbora u Francuskoj, rano je još za procjene. Ali i jedno je vrijeme prije izbora, drugo je vrijeme nakon izbora.
Kada očekujete da će biti formirana radna grupa za izradu nacrta pristupnog ugovora sa Crnom Gorom?
Nadam se što prije.
Da li je tačno da postoji neformalni dogovor između država članica da se radna grupa prvi put sazove kad Crna Gora “zatvori dovoljan broj poglavlja” i kad EU i države članice steknu uvid i daju smjernice “o budućem formatu pristupnih ugovora?
Istina je da ima još dosta posla, tako da se ne može reći da se već nešto kasni. Ali sigurno će biti onih, koji će željeti čekati što duže. Ali to je sve očekivano.
Da li je jasno definisano koliko poglavlja Crna Gora mora zatvoriti da bi radna grupa počela da radi?
Lično nemam neku informaciju o tačnim definicijama.
Kazali ste nedavno u jednom intervjuu da mnogi ne žele ulazak Crne Gore u EU, uključujući aktere unutar regiona i van Evrope. Ko ne želi Crnu Goru u EU?
Ima ih ponešto. Neki zbog anti EU stavova, a neki zbog svoga pogrešnoga ili neuspješnog puta. Moskvi, naravno nije u interesu proširenje EU na Zapadni Balkan. A Beograd ne želi brz ulazak Crne Gore, jer to bi Crnu Goru pokazalo kao uspješniju. Sjedenje na dvije stolice nije se pokazalo kao uspješna politika i bolje bi bilo težiti evropskim vrijednostima. A ima i u Crnoj Gori sigurno onih kojima je draža Moskva nego Brisel. Ima ih i u Sloveniji, da iskreno kažem. Ali, kada se ide u potragu za poslom i boljim životom, svi idu na Zapad, niko u Rusiju. Za sve zemlje regiona jedini je pravi put prema EU, ali naravno to ne dođe tek tako. Treba iskrenosti, volje i napretka.
Usprotivili ste se ideji “probnog perioda” za nove članice. Zašto smatrate da bi to bilo posebno štetno za Crnu Goru?
Formalno pravno gledano, to je kao brak. Brak je sklopljen ili nije. Legalno gledano, nema probnog perioda i ne vidim neku potrebu da se time uopšte bavimo. Svaka članica koja je ušla trebalo je da ispuni kriterijume. Ako budemo saglasni da Crna Gora nema više otvorenih poglavlja onda je ispunila kriterijume i to je to.
Mislite li da novim članicama treba ograničiti pravo veta, kako se sve češće može čuti iz nekih članica EU?
Čuje se svašta, ali moje mišljenje je da se radi o ravnopravnosti na čemu se i temelji EU. Zato ne bi bilo pravedno da za sve ne važe jednaka prava.
Kako gledate na to što je Hrvatska blokirala Crnoj Gori zatvaranje poglavlja 31 (Spoljna, bezbjednosna i odbrambena politika) i što ispostavlja sve više zahtjeva za njegovo zatvaranje?
Ako mogu biti malo sarkastičan, poželio bih vam dobrodošlicu u klub susjeda Hrvatske. Slovenija ima iskustva po tom pitanju, jer još imamo neriješena pitanja. Mogli smo blokirati, a nijesmo, tako da se nadam da i u slučaju Crne Gore bude slično. Ali, da se razumijemo u potpunosti…ne znači to da ubuduće trebamo još neke provokacije, kao što je bila Rezolucija o Jasenovcu. Jer to negira napore i rad onih koji danonoćno rade na pregovorima sa Evropskom komisijom i vrlo je štetno po Crnu Goru.
Izvor: Vijesti
