Poslije svega što se izdešavalo u Podgorici, gdje se DNP Milana Kneževića našao u istom rovu sa DPS-om i njegovim satelitima, što je mnogima djelovalo prilično nestvarno, otvorio se novi politički pasijans.
Ogromne količine „slobodnog novca“ kojima raspolažu režim Aleksandra Vučića, kao i oligarsi bivšeg režima Mila Đukanovića kojima do sada ništa nije oduzeto, a koji su davnašnji partneri u kreiranju političkog podzemlja, žestoko preoblikuju političku scenu Crne Gore.
To je pokazala Podgorica. To se, realno, moglo i očekivati. Vrijeme će pokazati da je jedini veliki gubitnik svega što se izdešavalo Milan Knežević, koji više od pola godine vodi politiku u stilu zujanja „muve bez glave“.
Srđan Perić kao novi igrač
Srđan Perić, čelnik Preokreta, postao je novi predsjednik Skupštine Glavnog grada, glasovima DPS-a, DNP-a, SEP-a, ES-a i svoja dva odbornika. Dobio je trideset glasova od ukupno 59 odbornika, pri čemu je zanimljivo da GP URA nije glasala za njegovu kandidaturu.
Gradonačelnik Saša Mujović čestitao mu je izbor na visoku funkciju i poželio uspješan mandat, što se može ocijeniti kao vrlo korektan politički gest. Perić je, inače, vrlo principijelan političar, a kakav će biti u situaciji kada se nađe između dvije vatre, odnosno dva suprotstavljena bloka, tek ćemo vidjeti. Red bi bio da mu se poželi uspjeh u radu, jer su principi koje je do sada zastupao bili korektni i prihvatljivi.
Što se tiče Milana Kneževića, ulaskom u političku kombinaciju sa DPS-om počelo je njegovo veliko saplitanje. Recimo, njegova priča da je DNP podržao Perića, pa ga zato može i smijeniti, pati od nedostatka logike i liči na grub politički faul. Naime, DNP i DPS, čak ni uz podršku svojih satelita (SEP-a i ES-a), nemaju dovoljno glasova za smjenu Perića, tako da mu je bilo bolje da nije mahao praznom puškom i izigravao nekakav bitan politički faktor.
Mnogo bolji potez povukao je gradonačelnik Mujović, koji je čestitao Periću i pružio mu ruku saradnje. To se tako radi. Ukoliko Sašu Mujovića neka većina odbornika smijeni sa mjesta gradonačelnika, uz podršku DPS-a i nesretnog vazala DNP-a, to će mu biti važan politički kapital za naredne izbore.
Smiješne priče o prinudnoj upravi
Još veći politički i logički faul je Knežević napravio vriskom o navodnoj opasnosti od uvođenja prinudne uprave, zbog čega je, kako tvrdi, morao stati rame uz rame sa DPS-om da se to ne bi desilo. To nije tačno. Prinudne uprave nikako nije moglo biti! Nije morao izabrati DPS za političkog saveznika.
Nikakve opasnosti od prinudne uprave nije bilo, ako pažljivo posmatramo sva dešavanja. Šta se zapravo desilo tokom pregovora PES-a i DNP-a, objasnio je odbornik PES-a Miloš Pižurica tokom gostovanja u autorskoj emisiji Mele Ramusović. On je naveo da se PES tokom pregovora saglasio da odbornica DNP-a Ivana Mašković bude predsjednica Skupštine Glavnog grada, ističući da je riječ o časnoj ženi i prihvatljivom kandidatu.
Zauzvrat su tražili da DNP ne podrži smjenu gradonačelnika Mujovića. Pižurica je naveo da DNP nije želio da podrži Izvještaj o radu gradonačelnika, što suštinski predstavlja uvod u pokretanje postupka njegove smjene. Kada je DNP odustao od kandidature Ivane Mašković i podržao Srđana Perića, Knežević je odjednom saopštio da DNP neće glasati za smjenu Mujovića. U studiju je tokom emisije bio i Vladislav Bojović iz DNP-a, koji nije negirao Pižuričine navode.
Prema tome, nikakve opasnosti od prinudne uprave u Podgorici nije bilo, jer se PES pozitivno odredio prema kandidaturi Ivane Mašković. Pošto je Knežević potom iznenada ustvrdio da neće glasati za smjenu Mujovića, očito je da je Ivana Mašković bez problema mogla postati predsjednica Skupštine Glavnog grada. Time bi se izbjegle sve političke bahanalije koje smo vidjeli, uključujući besmisleno tamburanje o prinudnoj upravi.
Dakle, DNP je mogao ostati dio stare parlamentarne većine, pogotovo imajući u vidu pozitivan momenat da gradonačelnik nije smjenjivao kadrove DNP-a u Podgorici, na šta je DNP reagovao pozitivno i uz pohvale.
Instinkt Jude Iskariotskog
Pohvale, pokude i kletve Milana Kneževića dostojanstveni dio javnosti odavno ne uzima pretjerano ozbiljno, jer čelnika DNP-a, po svemu sudeći, vodi instinkt Jude Iskariotskog.
Zaista, kako sada razmišlja Ivana Mašković, koja je mogla postati predsjednica Skupštine Glavnog grada jer je PES bio spreman da podrži njen izbor, a Knežević to nije želio, već se odlučio da Srđana Perića podrži zajedno sa DPS-om, za šta je i ona morala glasati?
Ili je plan Kneževića da se neizglasavanjem Izvještaja o radu gradonačelnika pokrene postupak smjene Mujovića, a potom gospođu Ivanu Mašković predloži za novu gradonačelnicu? Ili, možda, ima namjeru da predloži sebe kada mu se desi crveno političko usijanje i svi mu osigurači pregore?
Uzgred, čelnik bizarnih „zetskih seoskih političkih igara“ mogao bi u tom slučaju izjaviti da je održao riječ i nije glasao za smjenu Mujovića, već samo nije podržao Izvještaj o njegovom radu, pa je Mujović, navodno, sam sebe srušio.
Zato vrijedi sačekati nekoliko dana i vidjeti kako će se situacija razvijati. Ne može se isključiti mogućnost da se vlast u Podgorici do narednih izbora promijeni i nekoliko puta.
Reklo bi se da je Vučić, koji Milana Kneževića drži na kratkom lancu, napravio kobnu grešku i žrtvovao svog piona. To se već sada nazire, ali nema potrebe u ovom trenutku govoriti o još tri krupne strateške greške koje je Knežević napravio. Što se tiče Vučića, on samo želi da DPS po svaku cijenu vrati u orbitu vlasti.
Razumno je pustiti da se ovi zanimljivi procesi odvijaju svojim tokom, uz saplićuće korake političara koji odrađuju unaprijed donesene ukaze. Nije neophodno ometati to saplitanje. Knežević je napravio politički potez iz kojeg će se teško izvući bez ozbiljnih posljedica. Ne teško, već nikako.
Izvor: Žurnal
