Da li će u okviru jednomjesečne javne rasprave uspjeti da se dođe do najboljih i najefikasnijih rješenja o ustavnim promjenama? Hoće li glas stručne javnosti biti dovoljno prisutan i jasan? Predsjednik parlamenta očekuje, kako je kazao, „argumentovanu pomoć struke“.
Polemiku je pokrenuo nekadašnji sudija i predsjednik Ustavnog suda Crne Gore Milorad Gogić, javno se oglašavajući u svom autorskom tekstu o zakonskim izmjenama koje se odnose na sastav Tužilačkog savjeta.
Smatra da predloženo ustavno rješenje, kojim se predviđa da sastav tog tijela većinom čine tužioci, predstavlja ozbiljan institucionalni promašaj i opasan korak ka zatvaranju sistema koji otvara prostor koruptivnom modelu upravljanja u tužilaštvu. U svom tekstu, pored ostalog, Gogić navodi:
„Tužilački savjet mora biti organ institucionalnog balansa, a ne zatvorena profesionalna struktura. U njegovom sastavu moraju ravnopravno biti i stručni članovi van tužilačke organizacije, ljudi sa nespornim integritetom i punom profesionalnom nezavisnošću, jer upravo njihovo učešće ovom tijelu daje nezavisnost.“
No, sa Gogićem nije saglasan nekadašnji tužilac, ali i član Tužilačkog savjeta Hasan Lukač. Smatra da rad tužilaca najbolje poznaju njihove kolege, te da su najkompetentniji da ocjenjuju njihov rad.
„Veći broj tužilaca samim tim, po mom dubokom mišljenju, učvršćuje rad tužilačke organizacije, a ni u kom slučaju ne umanjuje značaj rada Tužilačkog savjeta. Jer ja se sjećam, kao član Tužilačkog savjeta, da smo radili prema sadašnjem prijedlogu Vlade, kada je veći broj tužilaca bio u sastavu, pa bilo je tu i predstavnika uglednih pravnika, univerzitetskih profesora i drugih, i nikad se nijesmo sukobili u mišljenju. Naprotiv“, kazao je Lukač.
Osvrnuo se Lukač i na stav Gogića da je problematično rješenje da ista osoba bude i vrhovni državni tužilac i predsjednik Tužilačkog savjeta. Smatra da je riječ o prvom među jednakima, te da ne može imati uticaja ili previše moći, odnosno biti u sukobu interesa.
„Vrhovnog državnog tužioca bira Skupština Crne Gore dvotrećinskom većinom. Prema tome, postavlja se pitanje kako on može da utiče na bilo koji način na rad ostalih tužilaca i ostalih članova Tužilačkog savjeta“, rekao je Lukač.
Baš zbog hijerarhijski ustrojenog modela u tužilaštvu postoji potreba, ističe advokat Saša Vujović, da u Tužilačkom savjetu većinu čine tužioci, jer ljudi koji dolaze sa strane, kako napominje, nemaju uvid u to kako tužilaštvo funkcioniše.
„Suština čitave priče jeste kako eliminisati uticaj politike ili nekih drugih društvenih uticaja, a da sama struka izabere najbolje tužioce i da sama struka kontroliše kako se tužilaštvo odnosi prema predmetima koji su u radu“, rekao je advokat Vujović.
S druge strane, većina tužilaca u Tužilačkom savjetu dovodi, kaže Vujović, do opasnosti da se stvori takozvani kastinski model, gdje će napredovanje i izbor tužilaca biti ograničeni njihovim dobrim odnosom sa rukovodiocima u samom tužilaštvu.
„Takođe, postoji opasnost od nedostatka stručne i društvene kontrole, koju u sebi oličavaju profesori prava, ugledni pravnici i advokati. Naravno, postoji i opasnost da advokati koji se nađu u Tužilačkom savjetu zastupaju klijente u krivičnim postupcima pred istim tim tužilaštvom, pa postoji mogućnost sukoba interesa“, rekao je advokat Vujović.
Stoga, kako poručuje Vujović, ne postoji idealan model kojim bi se regulisao rad u Tužilačkom savjetu.
Zato smatra da bi trebalo prvo reformisati način rada Tužilačkog savjeta kroz Zakon o državnom tužilaštvu, pa kada se jasno i precizno iskristališu procedure, odnosno stvori određena praksa koja bi obavezivala članove Tužilačkog savjeta, većinu bi mogli da čine tužioci ili oni koji su usko specijalizovani za oblast krivičnoprocesnog prava, kao što su ugledni profesori, sudije krivičari ili advokati koji su na zalasku karijere.
Izvor: RTCG
