Komentarišući u Novom danu to što je Srpska napredna stranka (SNS) u rekordnom roku prikupila potpise za kandidaturu, odnosno 200.000 potpisa u jednom danu, navodi:
“Naš politički život je misteriozan, i pošto na izborima već mnogo godina učestvuju fantomski birači, nepostojeći i umrli, možda su i ti potpisivali pod nekom božijom promisli. Neshvatljivo je da vlast ima potrebu da sama upada u rupe koje kopa drugima”, navodi Zec.
Kaže da se i ranije dešavalo da se SNS skuplja potpise za koalicione partnere, pa da te stranke na izborima osvoje manje glasova od potpisa.
“Mislim, ovo je teatar apsurda”, dodaje.
Sa druge strane, za potpis studentskoj listi čekalo se satima u redovima, bez obzira na probleme sa notarima.
“Ono što je bjelodano jasno, što je vjerovatno jasno i vlastima, ovolika količina kreativne energije, koja je suprotna zvaničnom narativu, nije skupljena čak ni 2000. godine. Ovo je drugi senzibilitet koji kaže: ljudi, upristojimo se, ovo više nema smisla. Ovo više niti je uzrokovano ekonomskim, ni nacionalnim pitanjima. Ovo je bunt za individualni ponos. Mnogi ljudi se osjećaju poniženo. To više ne može se platiti BDP-om ili sa 6.000 dinara”, objašanjava naš sagovornik.
Prisutan je, navodi, jedan vapaj za slobodom, za ljudskim dostojanstvom.
“Da se ne maltretiramo, ne ponižavamo kroz javni diskurs, da možeš normalno da saslušaš i vremensku prognozu, a i vijesti političke. Ovo je ruganje zdravom razumu. I mislim da ogroman dio stanovništva ima potrebu da kaže: dosta je više tolikih lagarija”, navodi.
“Mi smo kao narod – gurnuti u tor”
Govoreći o tome kako nije na studentskoj listi, navodi da to ne znači da ne podržava tu opciju.
“Ja nisam čovjek falange, ja sam usamljeni jahač. I na početku sam kasne mladosti. Čovjek kad individualno gleda stvari on može da vidi više nego kad je dio bilo kakve grupe. Ja ne jašem u hordi. Ja jašem u sumrak, a sumrak je prisutan. A da podržavam studentsku listu, podržavam. Nezavisno od sadržaja, nezavisno od personalnog sastava, to je izraz jedne nagomilane energije zbog ponižavanja dostojanstva srpskih građana. Nema tu te priče program, program je da se stvari promijene ovdje”, objašnjava.
Kaže i da ljudi shvataju da smo kao narod “gurnuti u tor”.
“Nije džabe naš dvor, gdje se vlada, ograđen kao tor za stoku u Kanzasu, i namazan je kolomazom. To je dvor gdje se vlada Srbijom i gdje naš predsjednik živi. Pa smo mi kao narod u toru. Kad dođemo na bilo koji prelaz nas sortira kao šugave ovce. I većina ljudi je to shvatila. (…) Ljudi su shvatili da je Srbija gurnuta u jedan azil, leprozni”, dodaje.
Sindrom izdržavanog društva
Govoreći o jednokratnoj novčanoj pomoći koja se isplaćuje pred izbore, navodi:
“Ne možeš ti čitav narod pretvoriti u izdržavano društvo, u sindrom izdržavanog društva, da će neko nešto dati. Ko će kome šta dati ako neće uzeti? Suviše je to puta rečeno i to se sve završava inflacijom. To se kod Miloševića završilo inflacijom, završiće se i ovdje. Postoje neke odrednice u ekonomiji koje su bliske fizici. I ne može se to prevazići. Propaganda je korisna ako je dozirana, kao i lijek. Ako je ona postala svakodnevna hrana, to je bezveze”, objašanjava.
Izvor: N1 Beograd
