Kako je navedeno u obrazloženju odluke, nema dovoljno dokaza da je Aleksandar Mijajlović organizovao kriminalnu organizaciju radi ostvarivanja kriminalnog plana, koristeći komunikacione platforme Viber i WhatsApp, te da je u nju lično uključio Predraga Boškovića, Draga Spičanovića, Vladana Lazovića, Milovana Pavićevića i Andrijanu Nastić, kao i druga za sada neidentifikovana lica.
Sud, kako se navodi, nije našao dovoljno dokaza ni da je Mijajlović tim licima odredio uloge i zadatke, niti da su oni te uloge i zadatke prihvatili.
Kada je riječ o produženom krivičnom djelu zloupotreba službenog položaja putem podstrekavanja, za koje se tereti Mijajlović, kao i produženom krivičnom djelu zloupotreba službenog položaja za koje se tereti Spičanović, krivično vijeće je ocijenilo da samo dobijanje podataka kojima Uprava policije raspolaže ili koji su pribavljeni u vršenju službe i obavljanju policijskih poslova ne može predstavljati materijalnu ili nematerijalnu korist u smislu člana 416 Krivičnog zakonika Crne Gore.
„Samo posjedovanje određenih podataka, bez njihove dalje valorizacije, ne može predstavljati korist u smislu člana 416 KZCG“, navodi se u obrazloženju odluke.
Sud je, kako se dodaje, ocijenio da bi raspolaganje takvim podacima moglo predstavljati privilegiju samo ukoliko su podaci upotrijebljeni od strane samog organizatora kriminalne organizacije ili dostavljeni trećem licu koje bi na osnovu tih podataka steklo neku korist. U spisima predmeta, međutim, za to nema dokaza.
Isto rezonovanje sud je imao i u odnosu na Milovana Pavićevića, koji se tereti za krivično djelo zloupotreba službenog položaja.
U oba slučaja, kako se navodi u odluci, disciplinska odgovornost Spičanovića i Pavićevića, kao službenih lica, „kroz neprihvatljivo široko tumačenje pojma koristi, proširuje se na krivičnu odgovornost“, čime se, prema stavu suda, suprotno načelu zakonitosti proširuje biće krivičnog djela iz člana 416 stav 1 KZCG.
Sud: „Interno“ ne može prouzrokovati štetne posljedice po bezbjednost države
Viši sud je razmatrao i optužbe koje se odnose na krivično djelo odavanje tajnih podataka, za koje su teretili Draga Spičanovića, Vladana Lazovića i Andrijanu Nastić.
Sud je ocijenio da je riječ o krivičnom djelu sa blanketnom dispozicijom, koje se dopunjuje odredbama Zakona o tajnosti podataka kao posebnog zakona.
Prema obrazloženju, član 12 Zakona o tajnosti podataka propisuje da odavanje podataka označenih stepenom tajnosti „Interno“ ne može prouzrokovati štetne posljedice po bezbjednost Crne Gore.
Zbog toga, kako nalazi sud, ne postoji ni osnovana sumnja da su Spičanović, Lazović i Nastić izvršili krivično djelo odavanje tajnih podataka iz člana 169 stav 1 u vezi sa članom 4 KZCG.
Isto rezonovanje sud je imao i u odnosu na još jedno krivično djelo odavanje tajnih podataka koje je optužnicom stavljeno na teret Vladanu Lazoviću.
Postupak obustavljen zbog nedovoljnog stepena sumnje
„Dokazi priloženi uz optužnicu ne opravdavaju onaj stepen sumnje koji je neophodan da bi se jedna krivična stvar iznijela na glavni pretres“, navodi se u odluci Višeg suda.
Krivično vijeće je zaključilo da nema dovoljno dokaza da su okrivljeni osnovano sumnjivi za krivična djela za koja se terete optužnicom SDT-a Kt-S.br.299/25 od 6. jula 2026. godine.
Zbog toga je, shodno članu 294 stav 1 tačka 3 Zakonika o krivičnom postupku, krivični postupak protiv Aleksandra Mijajlovića, Draga Spičanovića, Vladana Lazovića, Milovana Pavićevića, Andrijane Nastić i Predraga Boškovića obustavljen.
Izvor: RTCG
