Centar za građansko obraazovanje (CGO) poziva ministra socijalnog staranja, brige o porodici i demografije, Damira Gutića, kao i Vladu Crne Gore, da povuku “manjkavi Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o boračkoj i invalidskoj zaštiti i konačno omoguće javnu raspravu o ovom dokumentu”
Izostanak takvog dijaloga, kako navode, rezultirao je i odredbama koje sadrže niz ozbiljnih propusta, obesmišljavajući izmjene i dopune zakona koje su morale unijeti novi pristup prema ovom problem umjesto nefunkcionalnih modela, jer porodice žrtava i dalje ostaju bez odgovarajuće i nužne socijalne zaštite.
CGO podsjeća da je Vlada, na telefonskoj sjednici, 28. decembra 2024. godine, utvrdila prijedlog ovog zakona i uputila ga Skupštini na dalju proceduru. Tome nije prethodila javna rasprava, niti je, iako je na to obavezan Poslovnikom, ministar dostavio obrazloženje o razlozima zbog kojih je izostala javna rasprava. Upravo su isključivanje zainteresovane javnosti i problematična predviđena rješenja osnov da se ovaj zakon povuče, a u ponovljenoj proceduri pažljivo saslušaju argumenti civilnog društva i porodica žrtava. Ovaj zakonski tekst mora biti realan odraz društvenih potreba uz odgovoran odnos prema žrtvama sukoba 90ih, i u procesu njegovog oblikovanja resorno ministarstvo je dužno pokazati otvorenost za sugestije, saopštio je Damir Suljević, koordinator programa Ljudska prava.
Iako se prijedlogom ovog zakona prepoznaje šira grupacija civilnih žrtava ratova 90-ih i njihovih porodica, ističe da su nepravedno iz njega isključene žrtve koje u trenutku stradanja nisu imale republičko crnogorsko državljanstvo. Ta okolnost ne bi smjela uticati na ostvarivanje statusa civilne žrtve rata, imajući u vidu tadašnju mobilnost stanovništva, posebno što joj je uzrok u značajnom bio i ratni vihor, ali i činjenicu da su porodice nekih od žrtava ostale životom vezane za Crnu Goru.
„CGO ukazuje i da je ozbiljan problem to što je priznanje statusa civilne žrtve samo formalne prirode, jer ne povlači ostvarivanje materijalnih prava u budućnosti za sve članove porodica, već samo roditelje i udovce/ice civilnih žrtava. Naime, to isključuje i njihovu braću, sestre i djecu, koja su protekom vremena, od okvirno 30 godina od njihovog stradanja ili nestanka, uveliko izgubili mogućnost da se tim pravom služe, kako je to propisano, do svoje 26, odnosno 27. godine života. Da je ovakvo rješenje usvojeno prije nekoliko decenija, u toku ili neposredno nakon ratnih dešavanja, ono bi imalo smisla, dok sada ne donosi satisfakciju za veći dio članova porodica žrtava 90ih. Novi prijedlog zakona, dodatno, izostavlja i mogućnost isplate jednokratnih naknada u vidu materijalne satisfakcije, čime je ta kategorija uskraćena apsolutno svih materijalnih prava.
Generalno uzevši, stiče se utisak da zakon tretira žrtve nekih budućih sukoba, a ne žrtve ratova 90-ih, koje su morale biti u fokusu ovog zakonskog rješenja.
Podsjećamo i da je CGO, zajedno sa drugim nevladinim organizacijama i porodicama žrtava, ali i sa aktuelnim ministrom Gutićem, protestovao krajem 2023. godine zbog tadašnjeg prijedloga izmjena i dopuna ovog zakona koji je, takođe, nosio diskriminatorna rješenje a koji je tada dolazio od strane dijela poslanika/ca parlamentarne većine, nakon čega je isti povučen iz procedure“, rekao je Suljević.
