U Crnoj Gori se ne radi dovoljno na prevenciji zavisnosti od kockanja i ima prostora da se u te aktivnosti uključe i državne institucije, kazala je psihološkinja u savjetovalištu Entera, Maja Lješnjak.
Lješnjak je, u intervjuu Roditelji pitaju, koji realizuju udruženje Roditelji i agencija MINA, rekla da se vremenom spušta starostna granica kad djeca počinju da igraju igre na sreću, prenosi agencija Mina.
Ona je kazala da joj se par puta desilo da joj klijenti kažu da su prvi put odigrali neku igru na sreću uz člana porodice, čak i uz nastavnike koji šalju djecu da uplate tiket na školskom odmoru.
„Mislim da je to veliki problem i smatram da je jako bitno u rad na prevenciji da se uključuju roditelji i nastavnici zato što prije svega jako je važno da oni budu svjesni da kockanje može dovesti do bolesti zavisnosti“, kazala je Lješnjak.
Ona je objasnila da je zavisnost od kockanja hronično recidivirajuća bolest koja ima svoju šifru u međunarodnoj klasifikaciji, a koja ostavlja teške posljedice i po fizičko i mentalno zdravlje.
Kako je rekla Lješnjak, patološko kockanje se negativno odražava na sve oblasti života i zato je jako bitno skrenuti pažnju roditeljima i nastavnicima da može zaista da dovede do velikih problema.
„Mislim da se ne radi dovoljno na prevenciji, da svakako ima prostora i državne institucije da se uključe u rad na prevenciji“, kazala je Lješnjak.
Ona je istakla da i djeca prepoznaju problem među svojom generacijom i da su itekako svjesni da je problem rasprostranjen.
Lješnjak je kazala da je Entera sprovela dosta preventivnih aktivnosti, ne samo na teritoriji Podgorice, nego skoro u svim opštinama, u kojima su edukovali i nastavnike srednjih škola, kako bi oni u svojim školama sprovodili preventivne aktivnosti.
„Mislim da to nije dovoljno i da su to aktivnosti koje treba da se sprovode kontinuirano, kako bi imale efekta“, rekla je Lješnjak.
Ona je navela da se savjetovalište bavi tim problemom od 2009. godine, a bave se primarnom i sekundarnom prevencijom, kao i pružanjem specijalizovanog tretmana za osobe koje kockaju na patološkom nivou.
„Kada je u pitanju sekundarna prevencija, mi smo te aktivnosti usmjerili ka mladim ljudima i ka mladim ljudima koji se aktivno bave sportom, zato što nam se veliki broj sportista svakodnevno javlja zbog problema sa kockanjem“, rekla je Lješnjak.
Kako je kazala, tu grupu su identifikovali kao grupu u riziku od nastanka i razvoja zavisnosti.
Lješnjak je navela da je značajan faktor to što u poslednje vrijeme sve češće poznate ličnosti, naročito sportisti, učestvuju u snimanju reklama koje promovišu kladionice i kockarnice, dodajući da na to utiču i brojni drugi faktori.
Ona je rekla da je istraživanje koje je sproveo Institut za javno zdravlje 2019. godine pokazalo da 46 odsto maloljetnika i 18 odsto maloljetnica kocka.
Lješnjak je rekla da su u Enteri, kroz preventivne aktivnosti u osnovnim i srednjim školama, zaključili da je problem itekako prisutan među mladim i da oni prepoznaju problem među svojom generacijom.
Kako je navela, svakodnevno im se obraćaju osobe za pomoć zbog problema sa kockanjem.
„U poslednje vrijeme se dosta mladih ljudi javlja – uzrasta 20, 22, 23 godine. To su takođe mladi ljudi, iako su punoljetni“, rekla je Lješnjak.
Ona je objasnila da im se najčešće obraćaju za pomoć članovi porodica, dok se mali broj osoba i lično javi.
Lješnjak je istakla da je terapija najuspješnija kada se osoba koja ima problem sama javi, zato što to govori tome da je motivisana, da ima autentičnu motivaciju za promjenom, a što je ključni faktor u izlječenju.
„Nejčešće se članovi porodice jave, ali tada u startu nemamo autentičnu motivaciju, jer da bi se neko izliječio od zavisnosti od kockanja nije dovoljno samo da uspostavi apstinenciju, već da promijeni kompletan stil života i da se dese neke promjene dublje u ličnosti“, objasnila je Lješnjak.
Govoreći u ulozi roditelja, ona je kazala da je prije svega važno edukovati roditelje da kockanje može dovesti do bolesti zavisnosti.
„Mislim da roditelji nijesu svjesni toga u dovoljnoj mjeri ida je jako bitno informisati ih i edukovati“, dodala je Lješnjak.
Ona je rekla da na razvoj zavisnosti od kockanja to utiču brojni faktori, dodajući da djeca najčešće počinju da kockaju iz dosade.
„Najčešće iz dosade i najčešće je kockanje način na koji oni provode slobodno vrijeme. Tako da mislim da je jako bitno naučiti djecu kako da strukturišu svoje slobodno vrijeme i jako je bitno da se djeca posvete nekim zdravim aktivnostima“, rekla je Lješnjak.
Osim toga, kako je navela, postoje i neke crte ličnosti koje mogu uticati na nastanak i razvoj zavisnosti.
„Neke crte ličnosti, kao što je niska tolerancija na frustraciju, svakako mogu biti predisponirajući faktori“, dodala je Lješnjak.
Ona je kazala da primjećuje da u Crnoj Gori ljudi nemaju dovoljno psiholoških dozvola na neprijatna osjećanja, pa je bitno da roditelji postavljaju granice djeci od najranijeg perioda života i da ih uče da tolerišu frustraciju.
Lješnjak je istakla da je bitno i da roditelji budu otvoreni, da čuju potrebe djeteta i kreiraju neki ambijent u kom će se dijete osjećati sigurno da ispolji neprijatna osjećanja, da ispolji problem.
Ona je naglasila da je važno raditi na prevenciju od najranijeg perioda školovanja i u programe prevencije uključiti rad na razvijanju socioemocionalnih vještina, emocionalne pismenosti, asertivne komunikacije.
Prema riječima Lješnjak, znaci da postoji problem sa kockanjem mogu biti ukoliko roditelji primijete da djeca troše više novca nego inače, da pozajmljuju novac, kao i promjene u ponašanju – udaljavanje djece od bliskih ljudi i povlačenje u sebe.
„Jako je bitno da se tada obrate nekom stručnom licu“, naglasila je Lješnjak.
Ona je pojasnila da obično osoba kada kocka to vješto krije, pa nije baš lako prepoznati kad neko ima problem sa kockanjem, ali je bitno da roditelji često razgovaraju sa svojom djecom i da budu uključeni u njihov život.
Govoreći o onlajn /online/ kockanju, Lješnjak je istakla da je rasprostranjeno u velikoj mjeri među mladim i upozorila da je to veliki problem, jer onlajn kockanje ima veliki adiktivni potencijal.
„Osoba ne može da kontroliše uloge, kao kada uplaćuje novac u kladionici, pa je onlajn kockanje problem ne samo među mladima, već generalno“, naglasila je Lješnjak.
Govoreći o ulozi porodice u souočavanju sa problemom kockanja, ona je kazala da je uloga člonova porodice ključna u suočavanju sa tim problemom.
„Jako je bitno kad roditelji primijete problem da se okupe i svi zajedno da pokušaju da suoče osobu sa problemom“, istakla je Lješnjak.
Ona je savjetovala roditeljima da se, čim primijete neku promjenu u ponašanju ili neki problem koji je povezan sa kockanjem, obrate nekom stručnom licu.
„Nažalost u Crnoj Gori ne postoji specializovana ustanova koja se bavi maloljetnicima, ali svakako roditelj može da se obrati bilo kom stručnom licu iz domena mentalnog zdravlja kako bi se skrenula pažnja djeci na posljedice“, rekla je Lješnjak.
Ona smatra da bi bilo dobro i da roditelji potraže tu vrstu podrške za sebe, jer ni njima nije baš tako jednostavno da se sa tim suočavaju i izađu na kraj.
Lješnjak je kazala da je u savjetovalištu naglasak na individualnoj terapiji, ali da svakako neko od članova porodice treba da bude saradnik u tretmanu.
„Članove porodice uključujemo u rad kada procijenimo da je to neophodno, jer je u početku naglasak na individualnoj terapiji, a u nekim kasnijim fazama terapije uključujemo i članove porodice“, rekla je Lješnjak.
Izvor: RTCG
