Sadržaj
U obrazloženju o odbacivanju krivične prijave navodi se da ne postoji osnovana sumnja da je bilo ko od organizatora i posade odgovoran za teško djelo protiv opšte opasnosti ili bilo koje drugo krivično djelo koje se goni po službenoj dužnosti.
Sa druge strane, porodica stradale djevojke ne prihvata takav epilog.
Prema navodima žalbe Višem državnom tužilaštvu na ovu odluku, koju potpisuje advokat Mirko Bogićević, ona je donijeta uz selektivnu ocjenu dokaza, zanemarivanje ključnog video-materijala i potcjenjivanje nalaza sudskog vještaka pomorsko-saobraćajne struke.
Tragedija
Tragedija se dogodila 28. maja 2025. godine, oko 11 časova, kada je Tijana Radonjić prihvatila promotivnu vožnju parasejlingom na budvanskoj rivijeri u organizaciji firme „Jet Sky Budva“.
Let je počeo kod Slovenske plaže, a plovilo se potom udaljilo ka otvorenom moru, u pravcu plaže Mogren.
Na gliseru registarske oznake 858BD nalazili su se vozač Mevlut Kaya i pomoćnik Igor Jokić.
U jednom trenutku, Tijana je, prema snimku sa kamere postavljene na padobranu, počela da maše i viče, potom pokušala da se podigne iz sjedišta, otkopčala prsluk i zaštitni pojas, izašla iz sjedišta i pala u more sa visine procijenjene između 50 i 70 metara.
Prema obdukcionom nalazu Kliničkog centra Crne Gore, smrt je nastupila usljed utopljenja i poremećaja disanja zbog udisanja krvi iz rascijepa pluća. Povrede su, kako se navodi, nastale usljed pada sa visine i udara o morsku površinu.
Ključni dokaz u predmetu je video-snimak sa kamere postavljene na padobranu, koji traje 24 minuta i 56 sekundi i prati cijeli tok leta.
Upravo ovaj snimak, prema punomoćniku porodice pokojne Tijane, ruši tezu tužilaštva da nema odgovornosti i da je postojala realna mogućnost da se tragedija spriječi.
“Taj snimak ne prikazuje iznenadan i neobjašnjiv pad, kako je to šturo interpretirano u rješenju o odbacivanju krivične prijave, već jasno dokumentuje duži period panike, dozivanja u pomoć i izostanka reakcije posade”, navodi advokat Bogićević u žalbi.
Međutim, tužilac koji je odbacio krivičnu prijavu konstatuje da se na snimku ne vidi pucanje opreme, mehaničko oštećenje niti spontano otkazivanje sistema vezivanja, već radnje koje je, kako navodi, preduzela sama nastradala.
Advokat Bogićević u žalbi ističe da se na snimku jasno vidi i čuje da Tijana, nakon što je padobran dostigao veću visinu, počinje da maše rukama i doziva posadu.
Njen strah, tvrdi punomoćnik, traje puna dva minuta i 25 sekundi, tokom kojih glasno traži da se vožnja prekine i da se padobran spusti.
Uprkos tome, niko sa plovila nije reagovao.
“To je bio nedvosmislen signal opasnosti i poziv u pomoć, koji je morao biti uočen i shvaćen kao alarm”, navodi on.
Još dramatičniji je podatak da, kako tvrdi, posada tek četiri minuta i 27 sekundi nakon Tijaninog pada primjećuje da je više nema u padobranu.
Posada, kako je istaknuto, zbirno sedam minuta nije imala nadzor nad osobom koja se nalazi u vazduhu, na desetine metara iznad mora.
Upravo ta vremenska linija, precizno označena minutima i sekundama, za porodicu Radonjić i njihovog advokata predstavlja dokaz ozbiljnog propusta.
Advokat Bogićević u žalbi ističe da tužilaštvo snimku nije posvetilo dužnu pažnju, jer je kompletan događaj analiziran u svega nekoliko rečenica, bez detaljnog osvrta na ton, sadržaj i trajanje Tijaninih poziva u pomoć.
Kontradiktornosti
Odluka tužilaštva, kako navodi advokat Bogićević, zasnovana je na kontradiktornim iskazima članova posade i vlasnika firme Mirka Krdžića, koja je organizovala parasejling.
“Jedan član posade izjavio je da je vidio trenutak kada se djevojka odvezivala i da je pokušao da reaguje spuštanjem padobrana. Drugi je, pak, naveo da nijesu vidjeli sam pad i da su tek kasnije primijetili da se nešto čudno dešava sa padobranom”, navodi advokat Bogićević.
Različite su i verzije o tome ko je prvi pritekao u pomoć i ko je djevojku izvukao iz mora.
Kaya je u istrazi naveo da je, čim je primijetio da djevojka pada, pokušao da reaguje spuštanjem padobrana, te da je Jokić odmah skočio u more kako bi joj pomogao i podigao je u plovilo.
Međutim, Jokić je ispričao drugačiju verziju događaja.
On je naveo da ni on ni kapetan nijesu vidjeli sam trenutak pada, već da su tek naknadno, nakon što su primijetili da se padobran „čudno ponaša“, shvatili da djevojke nema.
Takođe, izjavio je da su tek od lica sa drugog plovila saznali da je Tijana izvučena iz mora i da je živa, te da su je neki drugi ljudi prevezli na obalu.
Advokat Bogićević ističe da dodatnu dimenziju daje iskaz očevica sa drugog čamca, koji je naveo da je upravo on, zajedno sa spasiocem sa plaže, izvukao djevojku iz mora i pružio joj prvu pomoć, bez pominjanja učešća članova posade parasejlinga u samom činu spašavanja.
Za advokata Bogićevića, kontradiktornosti u iskazima članova posade morale su biti signal za dodatno ispitivanje.
Članovi posade su, prema njegovom mišljenju, morali biti ispitani u svojstvu osumnjičenih.
Nalaz vještaka
Posebnu težinu u ovom predmetu ima nalaz vještaka pomorsko-saobraćajne struke Grujice Dudića, koji je ukazao na niz nepravilnosti u organizaciji i sprovođenju parasejlinga.
Vještak Dudić je utvrdio da nijesu bili ispunjeni tehnički uslovi plovila za sportsko-rekreativnu djelatnost parasejlinga, da čamac nije imao odgovarajuće potvrde o ispravnosti vučne opreme, te da nije postojao sistem neposredne komunikacije između osobe u vazduhu i posade.
On je u nalazu konstatovao i da kapetan čamca nije imao propisano ovlašćenje u skladu sa Zakonom o sigurnosti pomorske plovidbe, da posada nije posvetila dužnu pažnju osobi na padobranu, te da je za pad saznala tek nakon reakcije drugih plovila.
Zaključak vještaka bio je da se radilo o nesigurnom i neadekvatno organizovanom pružanju usluge, što je za posljedicu imalo gubitak ljudskog života.
Sa druge strane, tužilaštvo je taj nalaz ocijenilo kao paušalan i proizvoljan, navodeći da nije utvrđena uzročno-posljedična veza između eventualnih propusta i smrti djevojke.
“Čak i ako su postojali određeni administrativni ili organizacioni propusti, nijedan od njih nije bio neposredan uzrok pada. Ključni element za krivičnu odgovornost, izazivanje opšte opasnosti, zahtijeva da radnja osumnjičenih bude direktan uzrok nastupile posljedice. U ovom slučaju, prema stavu tužilaštva, neposredni uzrok pada bilo je samostalno otkopčavanje opreme od strane nastradale”, navodi tužilaštvo.
Međutim, advokat Bogićević u žalbi ističe da krivična odgovornost ne mora proisteći isključivo iz aktivne radnje, već i iz propuštanja da se reaguje u situaciji očigledne opasnosti.
“Ako je osoba u vazduhu više od dva minuta jasno signalizirala paniku i tražila da se let prekine, postavlja se pitanje da li je posada imala dužnost i realnu mogućnost da interveniše. Parasejling je aktivnost povećanog rizika, koja podrazumijeva pojačani standard pažnje i kontinuirani nadzor”, navodi se u žalbi.
Regulatorna praznina
Jedan od argumenata tužilaštva odnosi se na činjenicu da propisi ne predviđaju obavezu posjedovanja posebnog komunikacionog uređaja, poput takozvanog „panik tastera“, između osobe u vazduhu i posade.
Advokat Bogićević nije saglasan ni sa ovim stavom tužilaštva, navodeći da odsustvo izričite norme ne znači odsustvo odgovornosti.
U žalbi se ukazuje da, čak i kada specifična djelatnost nije detaljno normirana, organizator mora primjenjivati opšte principe bezbjednosti i standarde struke. Drugim riječima, ako zakon ne propisuje svaki detalj, to ne znači da je dozvoljeno zanemariti minimum mjera zaštite.
Advokat Bogićević je komentarišući ovaj slučaj za Pobjedu kazao da će odluka Višeg državnog tužilaštva u Podgorici, koje sada razmatra žalbu, imati dalekosežan značaj ne samo za porodicu pokojne Tijane Radonjić, već i za regulisanje i kontrolu adrenalinskih i turističkih aktivnosti na Crnogorskom primorju.
On navodi da ako na snazi ostane zaključak da nema osnova sumnje, to znači da tužilaštvo šalje poruku da ne mora postojati odgovornost u slučaju smrti tokom organizovane, komercijalne djelatnosti povećanog rizika.
“Odluka tužilaštva da odbaci krivičnu prijavu porodice pokojne Tijane otvara dilemu da li je sistem učinio sve da rasvijetli činjenice, ili je prebrzo zaključeno da je riječ o nesreći bez krivca. Za porodicu pokojne devetnaestogodišnjakinje, to pitanje nije pravna apstrakcija, već borba za istinu o tome kako je i zašto ugašen jedan mladi život”, kazao je advokat Bogićević.
Izvor: Pobjeda
