Duško Trifunović (Sijekovac kod Broda, 13. septembar 1933 — Novi Sad, 28. januar 2006), srpski književnik, pjesnik i televizijski autor.
Biografija
Prvu pjesmu je napisao po povratku iz vojske, sa 22 godine. U Sarajevo je došao sa 24 godine i zanatom bravara, ali je već sljedeće godine izdao prvu knjigu. Bio je plodan stvaralac koji je stvorio dvadeset knjiga poezije, četiri romana i nekoliko drama. Smatra se zaslužnim za kreiranje nečega što je kasnije nazvano sarajevska rokenrol škola.
Grešio sam mnogo
Grešio sam mnogo, i sad mi je žao
i što nisam više, i što nisam luđe
jer, samo će gresi, kada budem pao
biti samo moji – sve je drugo tuđe.
Grešio sam mnogo, učio da stradam
leteo sam iznad vaše mere stroge
grešio sam, jesam, i još ću, bar se nadam
svojim divnim greškom da usrećim mnoge.
Grešio sam, priznajem, nisam bio cveće
grešio i za vas, koji niste smeli,
pa sad deo moga greha niko neće
a ne bih ga dao – ni kad biste hteli.
Na televiziji je zapamćen kao autor emisija na TV Sarajevo „Šta djeca znaju o zavičaju“. Po izbijanju rata 1992. godine prešao je da živi u Novi Sad gdje je nastavio da radi za TV Novi Sad.
Ima neka tajna veza
Ima neka tajna veza,
za sve ljude zakon krut,
njome čovjek sebe veže,
kada bira neki put.
Ima neka tajna veza,
tajna veza za sve nas,
njome čovjek sebe veže
kada traži duši spas.
Sidro koje lađu čuva
da ne bude buri plijen,
tone skupa sa tom lađom,
jer je ono dio njen.
Postao je enormno popularan zbog saradnje sa rok grupom „Bijelo dugme“. Do tog momenta je bilo nezamislivo da poznat i afirmisan pjesnik sarađuje sa rokenrol bendom. Iz te saradnje su se izrodili megahitovi kao što su „Ima neka tajna veza“ ili „Šta bi dao da si na mom mjestu“ i tako dalje.
Ljubav nema bolje dane
Ljubav nema bolje dane,
sve je sad i nikad više,
sve što iza toga dođe
dođe samo da nju zbriše.
Ljubav nema bolje dane,
nema sutra nema juče,
to je škola za ludake
koji malo teže uče.
Ljubav nema bolje dane,
sama kreće, sama stane,
sama pali, sama gasi,
nas uništi sebe spasi,
nemoj da joj brojiš mane
ljubav nema bolje dane.
Sem toga, pisao je tekstove i za „Indekse“, Tešku industriju, Nedu Ukraden, Zdravka Čolića, Arsena Dedića, a poslednje poznato estradno ime sa kojim je radio je bio Željko Joksimović (pjesma „Ima nešto“). Ukupno je oko 300 njegovih pjesama komponovano i snimljeno, a za svega tri pjesme u životu je napisao na muziku.
Pristao sam biću sve što hoće
Pristao sam biću sve što hoće,
evo prodajem dušu vragu svome,
da ostane samo crna tačka
poslije ove igre kad me mirno slome.
Pristao sam biću sve što hoće.
Mislio sam da se zvijeri boje
ove vatre koja trag mi prati,
a sad nosim kako mi ga skroje –
po meni se ništa neće zvati.
Po meni se ništa neće zvati.
Zablude sam prestao da brojim,
nemam kome da se vratim kući.
Dokle pjevam, dotle i postojim,
prijatelji bivši i budući
pamtite me po pjesmama mojim.
Prema sopstvenoj želji sahranjen je u Sremskim Karlovcima, na Čeretskom groblju, 30. januara 2006.
Šta bi dao
Šta bi dao da si na mom mjestu,
da te mrze a da ti se dive?
Šta bi dao za veliku gestu,
mjesto svoga da tvoj život žive?
Šta bi dao da možeš ovako,
dići ruke a puk da te slijedi?
Da’l bi i ti u svom srcu plak’o
kao što se moje srce ledi?
Budi srećan što si preko puta
i što nas strašna provalija dijeli,
jer ovo je mojih pet minuta
a pred tobom stoji život cijeli.
Na Palama se jednom godišnje održava književna manifestacija „Dani Duška Trifunovića“ gdje se okupljaju pjesnici iz Republike Srpske, Srbije i Crne Gore.
Nagrade
Za svoj rad je dobio sljedeće nagrade:
„Brankova nagrada“
„Šestoaprilska nagrada“ grada Sarajeva
Savezna nagrada za brigu o djeci
nagrada „Iskre kulture Vojvodine“
Instelova nagrada
Zlatni ključić
Mikina čaša 2005
Priredio: Dragan Leković
