Džon Kazal (Boston, 12. avgust 1935. – Njujork, 12. mart 1978.), američki filmski i pozorišni glumac čija se kratka karijera rastegla kroz nekoliko visoko cijenjenih filmova iz sedamdesetih.
Amerikanac italijanskih korijena, Kazal je rođen u Bostonu, Masačusets. Studirao je dramu na koledžu Oberlin i univerzitetu u Bostonu, a kao tinejdžer se družio s Al Paćinom. Preselio se u Njujork i radio kao dostavljač za naftnu kompaniju, a u isto vrijeme glumio na Brodveju i prijavljivao se za filmske i televizijske projekte. Nije zapamćen samo po svojim ulogama, nego i po otkrivanju svog prijatelja iz djetinjstva, Paćina, pozorišnog kolege Roberta De Nira i svoje vjerenice u vrijeme kad je umro, Meril Strip.
Na filmu je debitovao s prijateljem Al Paćinom, kao Fredo Korleone u Kumu Fransisa Forda Kopole. Film je srušio sve rekorde na box-officeu i stvorio od Paćina, Kazala i još nekih anonimnih glumaca zvijezde. Kazal je nakon toga ponovo nastupio s Pacinom u filmu Sidnija Lameta, Pasje popodne (za tu ulogu je nominovan za Zlatni globus) i reprizirao svoju ulogu Freda u Kumu II.
Tokom ovog vremena, nastupio je i s Džinom Hekmanom u Kopolinom filmu Prisluškivanje.
Iako mu je dijagnostifikovan rak kostiju, Kazal je nastavio raditi, a zadnji nastup bio je sa vjerenicom Meril Strip u filmu Lovac na jelene. Kad je distributer, studio Universal, saznao za Kazalovu bolest, nisu ga bili spremni angažovati, ali su se Strip i reditelj Majkl Ćimino zauzeli za njega. Kazal nije doživio da vidi film, pa tako nikad nije saznao da je svaki film u kojem je nastupio bio nominovan za Oskara za najbolji film. Nijedan drugi glumac nije to uspio postići.
Priredio: Dragan Leković