Predsjednik Ujedinjene Crne Gore Goran Danilović reagovao je na jutrošnji intervju bivšeg predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića i prokomentarisao njegove Izjave o ćeranjima i osvetama. Reagovanje Danilovića objavljujemo integralno bez redakcijskih intervencija.
“Zaboravnost nije vrlina, nije čak ni opravdanje. Po starim i davno usvojenim klišeima apsolutističkog vladanja, bivši predsjednik, svega čime je valjalo predsjednikovati, Milo Đukanović danas je odlučio da okrene novi list – on od jutros dohvatio se za gušu sa sobom od ikad prije. Đukanović je za potrebe jednog medija zavapio: “U Crnoj Gori je na sceni politički revanšizam kao nova stranica tradicije crnogorskih osveta”.
U toj tradiciji, skoro tri decenije, carovala je osvetoljubivost Đukanovića nesravnjiva ni sa jednom ranije. U toj tradiciji njegove osvetoljubivosti, počišćene su institucije od neposlušnih i dostojanstvenih ljudi ali i od cijelih naroda, i uvedeno pravilo da su “otporaši”, zapravo, neprijatelji Crne Gore, te da je apsolutno dopustivo gurnuti ih na marginu i izopštiti iz opštežića. Jutros se dosjetio nečega o čemu nikada nije upisao ni jedno slovo: “onaj ko radi ovo što sada radi, taj ne shvata da je već otpočeo novu stranicu crnogorskih osveta”. Bivši predsjednik je svojevremeno cimentirao osvetu i osvetoljubivost kao vrlinsko stanje nezaboravnosti, kao potrebu da se jednom za svagda “odvoji žito od kukolja”. Ako ima novih stranica “crnogorskih osveta” onda su one samo nastavile niz starih koje je on svojeručno potpisivao. Jasno je međutim da se lako i skoro preko noći, kroz lažljivi politički prakticizam, od cementiranja, iz lukrativnih razloga, uplivalo u dementiranje. Skoro proročki Đukanović, mimo svojih doskorašnjih principa, zaključuje: “I jako griješi ako u onim lisicama nad kojima likuje, na rukama drugih ljudi, ne prepoznaje svoje lisice sjutra”. Komentar ove naknadne osjećajnosti sveden na lično glasi; pa to ti govorimo, bivši predsjedniče, trideset dugih godina!
Posebno je dirljiv zaključak potonje političke pameti bivšeg predsjednika svega čime se isplatilo predsjednikovati: “Živimo u jako zatrovanoj atmosferi. Atmosferi koja govori da će se ćeranija po Crnoj Gori nastaviti.” Bude li po Đukanovićevoj agendi onda je izvjesno da će se njegova zloslutnost ostvariti – ćeranija će se nastaviti! Postoji, međutim, ozbiljna razlika između ćeranije po navodnoj patriotskoj dužnosti, ili po partijskoj i terenskoj procjeni, i “gonjenja po službenoj dužnosti”. Ovo poslednje bilo je ili izopačeno ili zaboravljeno u Đukanovićevoj eri i krugu njegovih sledbenika.
Dobrovoljna dementnost, naročito kod političara, ne izaziva sažaljenje nego prezir. Posledica i uzrok su u neraskidivoj vezi. Narod bi rekao: kako siješ tako žanješ. U našoj Crnoj Gori obje radnje su skoro zaboravljene u korist kondo turizma i opšteg naturizma. Biće jasnije, valjda, ako prepjevano zaključimo: koliko lažeš toliko te i gone”.
