Grof Pjer de Kuberten je zamislio Olimpijske igre kao sportsko takmičenje u kojem će ljudi iz cijelog svijeta da se sastaju, upoznaju i druže, na taj način približe jedni drugima različite kulture i načine razmišljanja, ali se vrlo brzo pokazalo da geslo “Važno je učestvovati” nema prođu kod određenih društava planete koja ne biraju sredstva da dođu do cilja, jer je “još važnije pobijediti”.
Protekle dvije nedjelje dobronamjeran svijet je u čudu gledao kako monstruozni mogu biti zapadni mediji i koliko zlobe i pokvarenosti izbija iz zapadnih “vrijednosti” koje ne prezaju ni od čega samo da bi ostvarili zacrtano i satanizovali druge, pa čak i kad je u pitanju dijete kao što je to bilo u slučaju ruske djevojčice Kamile Valijeve.
Fenomenalna ruska takmičarka u umjetničkom klizanju pokazala je već prvog dana u ekipnoj konkurenciji da se radi o čudu od djeteta, ali su ljubomorni i zlonamjerni Amerikanci, nakon što su izgubuli zlato, odmah krenuli u harangu na Valijevu.
Djevojčica je navodno bila pozitivna na doping prije Nove godine i čim je Rusija osvojila zlato USADA (Američka antidoping agencija) pokrenula je svoj krvavi pir sve dok nije potpuno skršila djevojčicu čije ime nijesu smijeli čak ni da objave, a kamoli da danima razapinju u bjelosvjetskim medijima.
Amerikanci se deklarativno zalažu za ljudska prava, za prava djeteta i demokratiju sve dok se to ne kosi sa njihovim interesima, ali kada oni osjete da neko ugrožava njihove interese, makar to bilo i kvalitetom na spotskom polju, prestaju sva demokratska načela i prava djeteta više nemaju adekvatnu snagu, njihova prava su jedino što ih zanima.
Valijeva je na finalno takmičenje došla potpuno psihološki uništena, napravila seriju grešaka, nekoliko padova i ostala bez zagarantovanog olimpiskog odličja, iako su je nakon prvog dana svi već vidjeli na vrhu Olimpa. Ridala je djevojčica po završetku takmičenja, i uzalud su nakon toga mediji žalili, jer su prije toga odigrali ulogu za koju su unajmljeni.
Mržnja, koju su svaki dan isijavali američki, mediji, novinari, zvaničnici, sportisti bila je toliko ogromna da su joj podlegli gotovo svi svjetski mediji i niko od njih više nije vodio računa o integritetiu djevojčice, o pravima djeteta, uostalom ni o predukciji nevinosti, i činjenici da niko nije kriv dok se krivica nedvosmisleno ne dokažu.
Svakodnevno su američki mediji u javnost plasirali najodvratnije stavove svojih “vrhunskih sportista”, čak i onih koji su ui sami bili prepoznatljivi po doping skandalima i na taj način “dijelili” lekcije MOK kako dalje.
Žalosno je što su u cijeloj hajci učestvovali i mediji drugih zemalja, što je MOK svojim nedolučnim stavom produbio problem i dao prostor manipulacijama, tako da je licemjerna izjava, po završetku pojedinačnog takmičenja za dame, predsjednika MOK-a Tomasa Baha o navodnoj zabrinutosti za psihološko stanje djevojčice zvučala više nego odvratno.
Naravno da je trebalo utvrditi činjenice za doping Valijeve, da je djevojčici trebalo zabraniti da uopšte doputuje u Peking, ako postoji sumnja u njeno dopingovanje, ali je sve to trebalo uraditi prije ZOI i u tišini.
Ukoliko je Valijeva zaista dopingovana, a ne uzela pogrešan lijek, trebalo ju je ostaviti izvan Olimpijskog sela i saopštiti da je povređena ili nešto slično, kako bi bila pošteđena javnog linča, ali su SAD i MOK izabrali najgori mogući način da se obračunaju sa Rusijom i odlučili da na stub srama stave dijete.
Već decenijama Olimpijske igre nijesu sportsko takmičenje već višedecenijski rat SAD i njihovih poslušnika protiv Rusije u kojem se ne biraju srerdstva da se dođe do cilja.
Optužbe SAD da se ruski sportisti sistematski dopinguju nemaju nikakav smisao kada se zna da je baš ta zemlja koljevka dopinga i da su najznačajniji doping skandali vezani za njihove “šampione”.
Zbog svega što se dešavalo na nekoliko posljednjih Olimpijskih igara (zimskih i ljetnjih) ovo takmičenje je izgubilo svaki smisao i više nije druženje sportista cijelog svijeta, mjesto na kojem se spajaju kulture i različitosti, tradicionalne vrijednosti istoka i zapada, sjevera i juga, već demonstracija nasilja i moći.
Tako je bilo prošle godine u Japanu, tako je bilo i prije šest godina u Rio de Žaneiru, a tako će po svemu sudeći biti i za dvije godine u Parizu.
Ponovo će doći “zvijezde” NBA nadopingovane, nabildovane i biti odvojene od “ostatka svijeta” i onako izolovane neće morati na doping kontrole, jer im se može. I nije važno što sportisti drugih zemalja koriste iste kapi koje i Serena Vilijams i Simone Bajls, ali je američkim “zvijezdama” to dozvoljeno, jer tako mora!
Stanko Radulović
