Na neprimjerenu izjavu Mila Đukanovića i sumanuti tekst-trojke bizarnih propagandista: Bobana Batrićevića, Adnana Čirgića i Aleksandra Radomana, povodom teške tragedije na Cetinju: javnost je burno reagovala žestokim osudama.
Jer, radilo se o krajnje neadekvatnim izjavama u vremenima šoka poslije cetinjskog krvoprolića, što je iziritiralo građane.
U tu priču je svojom neprimjerenom objavom ušao i Darko Šuković.
Naime, upravo je zlo i naopako, trodecenijsko vladanje Đukanovića napravilo ekonomsku razuru u zemlji i socijalnu pustoš, a ekstremizam te politike stvorio kolektivnu psihozu kojoj smo i danas svjedoci.
Dobro znamo da su: Đukanović, Šuković, Batrićević, Čirgić i Radoman poznati sijači mržnje, huškanja, vrijeđanja i dijeljenja građana na podobne i nepodobne: tzv. patriote i izdajnike!?
To su, uostalom, pokazali svojom prvom reakcijom u vezi teške tragedije na Cetinju.
A da se podsjetimo, tim njihovim: nekada „podobnima“ i tzv. „patriotama“ sada se pune zatvori zbog učešća u besomučnoj pljački Crne Gore i pripadnosti kriminalnom miljeu.
Cetinje su u zadnje dvije i po godine zadesile dvije velike tragedije: dva masovna i svirepa ubistva građana, od kojih se drugo, takođe umu nepojmljivo, dogodilo ovih dana.
U oba monstruozna slučaja su stradale žene i djeca.
Izvršioci su bili, očito mentalno poremećene osobe kod kojih je, evidentno bilo: potpuno razrušenje ličnosti.
Ali, teške bahanalije i zločini su se dešavali na Cetinju i do tih tragedija: napadi na dječje autobuse i učenike Bogoslovije. Verbalni i fizički napadi na Mitropolita Amfilohija, monaštvo i sveštenstvo.
Skaredni performansi, izrugivanja nad ćivotom Sv. Petra Cetinjskog.
Manijakalna šikaniranja građana, od kojih se najviše pamte višestruka maltretiranja, šamaranja i prebijanja pokojnoga Predraga Vukića. Kojega su jednom, dok je rukama nakrivao glavu: na Cetinju tukla četvorica ekstremista sve dok im prebijanje nije dosadilo.
Interesantno, te pojave nikome nisu bile signal da na Cetinju nešto nije u redu!?
Sada se ti isti pitaju: šta se to na Cetinju desilo?
Zar politička i retorička divljanja poslanika Hutera i Nikole Đuraškovića, gradonačelnika Cetinja, takođe nisu znak da nešto nije u redu? Zar nije očito njihovo političko destruktivno ponašanje?
Da li su ta ružna i zla dešavanja na Cetinju ikada izazvala reakcije i osude od strane Đukanovića, Šukovića, Batrićevića, Čirgića, Radomana i drugih propagandista sličnih njima?
Naravno, ne! Zašto? Jer su ti likovi postojali i sada postoje da bi unosili zlu krv i sipali „ulje na vatru“.
I šta sada žele reći? Kome i šta misle objasniti?
Đukanovićev sistem je bio generator kriminala i urušavanje svih institucija države. Ne postoji jedna institucija u Crnoj Gori da njeni visoki činovnici već nisu uhapšeni: zbog veza s organizovanim kriminalom.
Propagandisti Đukanovića, poput Šukovića, Batrićevića, Čirgića, Radomana i sijaseta drugih su bili dio te priče, angažovani za dizanje tenzija i sijanje mržnje da bi se prikrila stvarna suština kriminalnog sistema.
U tim vremenima je razrušen bezbjednosni sektor Crne Gore, koji je učestvovao u mnogim kriminalnim radnjama i organizovanim ubistvima građana: koji su smetali režimu.
Sjetimo se Duška Jovanovića, Slavoljuba Šćekića, …, pa i Aleksandra Saše Pejanovića koji je nakon prebijanja, unaprijed obavijestio javnost da će biti likvidiran!
I sada se ovi opskurni likovi pitaju: gdje je u slučaju poslednjeg masakra na Cetinju bio bezbjednosni sektor?
Odgovor je prost: uništen je za vrijeme vladavine Đukanovića, i mora se stvarati ispočetka!
Ostaci bezbjednosnog sektora su na Cetinju dejstvovali koliko su mogli.
Za sve ostalo, pitanja se mogu postaviti uhapšenim funkcionerima policije, ANB-a i tužilaštva.
Najgore je to što nedoličnost dotičnih osoba, koji su i dalje generatori psihoza: nije mogla zaobići ni tri tužna dana žalosti objavljena na državnom nivou.
U međuvremenu, Cetinje je zavijeno u crno, a šok od tragedije ide daleko izvan granica Crne Gore. Do kosmosa.
Piše Vojin Grubač
Izvor: Žurnal
