Pravdanje gradonačelnika Cetinja da zbog svojih formalnih nadležnosti nema nikakvu odgovornost za stradalih dvadeset i troje građana Cetinja nije osnovano iz više razloga. Kao funkcioner SDP-a Nikola Đurašković je pozivao je da se tragedija u Medovini ne politizuje, dok je šef svih bezbjednosnih službi bio tadašnji ministar odbrane i njegov partijski kolega Raško Konjević.
Umjesto hitne sjednice Skupštine Prijestonice na kojoj bi usvojile određene mjere i zaključci kao danas, par dana nakon tragedije gdje je ubijeno deset nedužnih građana Cetinja, održana je sjednica Skupštine Crne Gore na kojoj se glasovima DPS, URA, SDP usvojio neustavni Zakon o lokalnoj samoupravi, po kome se uoči lokalnih izbora u Podgorici, Zeta odvojila od Glavnog grada, a gradonačelniku Vukoviću neustavno produžio mandat još skoro za godinu dana.
Jedina mjera koja se preduzela nakon prve tragedije u Prijestonici jeste usvajanje neustavnog zakona u državnom parlamentu, kako bi se napravio izborni inženjering u glavnom gradu i neustavno produžio mandat tadašnjem gradonačelniku Ivanu Vukoviću za godinu dana. Nažalost, tada većina aktera koja danas traži moralnu i političku odgovornost ostala je nijema. Ono što je poslednja tragedija ukazala jeste dvostruke aršine i pristupe za isti slučaj, što ukazuje da se određeni pojedinci i organizacije različito ponašaju od slučaja do slučaja.
Da je bila makar slična reakcija gradonačelnika Cetinja i ostalih političkih aktera koji danas traže odgovornost i protestuju, sigurno bi bila mnogo manja vjerovatnoća da se ponovi tragedija, što je i glavni razlog zbog čega prvo ostavku treba da podnese gradonačelnik Cetinja Nikola Đurašković.
Ukoliko to ne učini, a bude i dalje selektivnog pristupa u traženju odgovornosti, onda je jasno da je iza protesta politički motiv.
Redakcija Portala PRESS
