Dr Marko Begović, naučni radnik i bivši v.d. direktora Uprave za sport i mlade osvrnuo se na aktuelnu političko društvenu situaciju u Crnoj Gori koja ga, kako između ostalog navodi, podsjeća na jednu komšijsku državu u periodu 2012.- 2015. godine.
“U danima kada izgleda sve dolazi na naplatu, stiže informacija o ugroženoj bezbjednosti – svi u glas pominju skidanje glave. Moram reći da sam jako uznemiren takvim vijestima, posebno kad se radi o pojedincima koji bi, funkcionalno morali uživati najviši stepen zaštite. Takođe, moram primijetiti da ova situacija neodoljivo podsjeća na jednu komšijsku državu u periodu 2012-2015.
Tim pojedincima sam odavno skrenuo pažnju da bi prvi reformski korak trebalo da podrazumijeva i ražalovanje SDB-a (ANB), a stvaranje pravnog okvira kojim bi se suzbio organizovani kriminal i korupcija (Zakon o porijeklu imovine i drugi).
Međunarodnu podršku smo mogli odavno obezbijediti od savezničkih agencija poput IRS, DoJ…
Sada, ipak me više brinu sljedeće činjenice:
1) Blizu 150 hiljada građana je napustilo Crnu Goru u zadnjih 1/4 vijeka. Taj trend se nastavlja.
2) Od preostalog stanovništva, u riziku od siromaštva je blizu 140 hiljada građana. Uz navedeni podatak svako treće dijete nema adekvatnu ishranu, a vjerujem da 80 odsto građana živi ispod evropskog prosjeka.
3) Sistem zaštite od požara ne postoji, kao što ne postoji ni sistem zdravstvene zaštite. Takođe, pogledajte saopštenja Ministarstva prosvjete (nebitno da li je plod ministra ili dr. sekretarke – oboje su pokazali nivo sposobnosti), jasno je da vaspitno-obrazovni sistem ugrožen (nije bio bolji ni ranije).
4) Planira se sa daljom poharom prirodnih i privrednih potencijala – na redu su aerodromi – strateška infrastruktura. Izgleda da nismo ništa naučili od privatizacije telekomunikacionog sistema, pa su nam sada stranci vlasnici onoga što nijedna ozbiljna država ne prodaje. Spremite se i za energetiku, jer razumije se, imamo sugrađane koji ne vole svoju zemlju.
Mogao bi se nastaviti niz, jer po komentarima, fotografijama i pojavom skaradnih likova iz devedesetih, neodoljivo ličimo na šaljiva plemena iz niskobudžetnih filmova. Danas je teško razlikovati lika koji piše kako mu se kaže (naredi), tj. bota od političara, jer su kumulativno jedno veliko ništa. Taj nivo ništavnosti je inače lako provjeriti – neka se jave na međunarodne konkurse i isprobaju svoje znanje i kompetencije.
Vrijeme nezrelih”.
