Havijer Ángel Ensinas Bardem (01.03.1969., Las Palmas de Gran Canaria) španski filmski glumac i prvi Španac dobitnik Oskara. Veliku međunarodnu slavu stekao je glavnom ulogom u filmu Prije nego padne noć. Tada postaje prvi Španac nominovan za prestižnu Akademijinu nagradu.
Zahvaljujući snažnoj ulozi u filmu braće Koen, Nema zemlje za starce, Bardem osvaja Oskar, Zlatni globus i BAFTA-u u kategoriji najboljeg sporednog glumca. Sam film je, takođe, trijumfovao na 80. dodjeli Oskara odnijevši nagrade za najbolji film, najbolju režiju i najbolji adaptirani scenario, a Havijeru Bardemu osiguravši status prvog španskog oskarovca.
Rana mladost
Havijer Bardem je rođen na Kanarskim Otocima u mjestu Las Palmas de Gran Kanarija. Potiče iz porodice s dugogodišnjim filmskim iskustvom. Njegova majka Pilar je glumica, a i djed i baka, Rafael Bardem i Matilde Muñoz Sampedro, takođe. Bardem je sinovac reditelja i scenariste Huana Antonija Bardema, a njegov stariji brat Karlos i sestra Mónika isto su glumci. Kao 6-godišnji dječak Havijer se prvi put pojavio na ekranu u miniseriji El Pícaro, a zatim i u nekoliko drugih televizijskih serija. Prije nego što je profesionalno počeo glumiti, bio je član Španskog nacionalnog ragbijaškog tima. Bavio se i slikanjem te atletikom.
Karijera
Prvu značajniju filmsku ulogu dobija sa 20 godina u filmu Bigasa Lune Las edades de Lulú, a nakon njega dolazi Šunka, šunka iz 1992. koji postaje veliki hit. Bardem u njemu glumi zajedno s Penelope Kruz. Osim u njima, Havijer Bardem ostvaruje zapažene uloge i u filmovima Zlatna muda i Sisa i mjesec istog reditelja. Poznat je i po ulogama u nekoliko Almodovarovih rediteljskih i scenarističkih filmova (Živo meso, Visoke pete).
Nakon niza zanimljivih uloga u španskim filmovima, Bardem se 2000. probija na svjetsku filmsku scenu ulogom u Prije nego padne noć. Za lik kubanskog pisca Reinalda Arenasa, na temelju čijeg je autobiografskog teksta “Antes que anochezca” (Before the Night Falls) film i napravljen, dobio je nominaciju za Oskara u kategoriji najboljeg glumca. Film je potresna priča o piscu, homoseksualcu, koji bježi od Kastrovog režima i umire od side. To je ujedno i prvi put da je Španjac nominovan za tu prestižnu američku filmsku nagradu, a i Bardemu je prvi film u kojem govori engleskim, a ne španskim jezikom.
Dvije godine kasnije pojavljuje se u filmu The Dancer Upstairs. Riječ je o rediteljskom prvijencu poznatog glumca Johna Malkoviča.
Na Venecijanskom filmskom festivalu proglašen je najboljim glumcem u filmu Život je more (španj. Mar Adentro) iz 2004. godine. Film je drama, a temelji se na istinitoj priči o čovjeku koji se, nakon što strada u nesreći i postane kvadriplegičar, skoro 30 godina bori za pravo na eutanaziju. Havijer Bardem je portretisao nepokretnog Ramóna Sampedra. Iste se godine pojavljuje u kriminalističkom filmu Collateral, u manjoj ulozi negativca.
2007. godine u filmu Nema zemlje za starce, braće Koen, temeljenom na istoimenu romanu, Bardem glumi lik plaćenog ubice Antona Čigurha. Ta uloga mu je donijela nagradu Oskar, te još čitav niz značajnih nagrada u kategoriji najboljeg sporednog glumca: Zlatni globus, BAFTA-u, nagradu Glumačkoga ceha i nagradu Critic’s Choice, koju dodjeljuju filmski kritičari.
Iste godine ostvaruje jednu od glavnih uloga u filmskoj adaptaciji jednog od najpoznatijih kolumbijskih romana. Riječ je o Ljubavi u doba kolere Gabriela Garcíje Márqueza, a Bardem tumači lik nesrećno zaljubljenog Florentina Arize.
Privatni život
Havijer Bardem nema položen vozački ispit.
Nakon legalizacije istopolnih brakova u Španiji 2005. godine, Bardem je podigao medijsku prašinu izjavivši da kad bi bio homoseksualac „sjutra bi se oženio, samo da zajebe Crkvu” („mañana mismo, sólo para joder a la Iglesia”).
Na dodjeli nagrade Critics’s Choice, za ulogu negativca u filmu Nema zemlje za starce, izjavio je da ga je za ulogu inspirisao George W. Bush.
2007. počinje da se zabavlja sa starom prijateljicom i koleginicom Penelope Kruz, koju ženi 2010. godine na Bahamima. Imaju dvoje djece: sina Lea Ensinasa Kruza, i kćerku Lunu Ensinas Kruz.
Za Press priredio: Dragan Leković