Ilustracija
Štetnost mobilnih telefona za djecu je česta tema društvenih rasprava i stručnih studija, a njihovo pretjerano korištenje prisutno je i u odrasloj dobi.
Činjenica je da postoji njihov određeni uticaj na mozak, ali i na cjelokupno mentalno zdravlje.
Djeiija psiholog iz Sankt-Peterburga Ekaterina Murašova sa svojim je kolegama 2013. sprovela zanimljiv eksperiment.
Naime, ona je zamolila 68 tinejdžera uzrasta od 12 do 18 godina da se odreknu odnosno da isključe mobilne telefone, računare, televizore, tablete i igrice na osam sati i da za to vrijeme ni s kim ne komuniciraju.
Ono što su smjeli raditi u tih osam sati bilo je pisanje, crtanje, čitanje, pjevanje, šetanje i bavljenje sličnim aktivnostima. Autorka eksperimenta željela je dokazati da se moderni tinejdžeri ne mogu zaokupiti takvim stvarima i da su potpuno nesvjesni svog stanja.
Prema pravilima eksperimenta, djeci je savjetovano da prekinu eksperiment ako osjete pretjeranu tjeskobu, nelagodu ili napetost te da zabilježe vrijeme i razlog prekida.
Rezultati su bili šokantni, a treba uzeti u obzir da je eksperiment sproveden prije deset godina, kada je tehnologija bila daleko manje rasprostranjena nego danas i kada su djeca znatno manje vremena provodila na tehnološkim uređajima.
Od 68 ispitanika, samo troje je završilo eksperiment – jedna djevojčica i dva dječaka. Tinejdžerka je osam sati zapisivala svoje osjećaje u dnevnik. Jedan od dječaka izrađivao je maketu jedrenjaka, uz pauzu za ručak i šetnju psa. Drugi je prvo sortirao i sistematizirao svoje zbirke, a zatim se bavio presađivanjem cvijeća. Nitko od njih nije imao negativnih emocija tokom eksperimenta i nije primijetio pojavu “čudnih” misli.
Troje sudionika eksperimenta izjavilo je da su imali “suicidalne misli”, a petero je doživjelo napadaje panike. Kod 27 tinejdžera zabilježeni su simptomi kao što su mučnina, znojenje, vrtoglavica, valovi vrućine ili bolovi u trbuhu. Gotovo svaki od njih prijavio je osjećaj straha i tjeskobe.
Zanimanje i uzbuđenje novonastalom situacijom i suočavanjem sa samim sobom splasnulo je kod gotovo svih sudionika do početka drugog ili trećeg sata. Desetero tinejdžera koji su prekinuli eksperiment osjećalo se tjeskobno nakon tri ili više sati samoće.
Što su tinejdžeri radili tijekom eksperimenta?
- Jeli su
- Čitali su ili pokušavali čitati
- Pisali su domaće zadatke ili učili
- Gledali kroz prozor ili šetali po stanu
- Izašli u trgovinu, bez komunikacije s drugima, osim s prodavačima
- Sastavljali puzzle i slagali Lego kockice
- Crtali
- Igrali su se sa psom ili mačkom
- Kupali su se
- Spremali su sobu ili stan
- Bavili su se fizičkom aktivnošću
- Zapisivali su osjećaje i misli
- Svirali su klavir, gitaru ili flautu
- Pisali su poeziju ili prozu
- Jedan dječak je putovao gradom pet sati, mijenjajući autobuse i trolejbuse
- Jedan dječak je otišao u lunapark, ali je nakon tri sata počeo povraćati
- Jedan dječak je šetao gradom
- Jedan dječak je otišao u zoološki vrt
- Jedna djevojčica je otišla u muzej
Što su radili nakon eksperimenta?
Gotovo svaki učesnik je u nekom trenutku pokušao zaspati, ali niko nije uspio, zbog misli koje su im se motale po glavi. Nakon završetka eksperimenta 14 tinejdžera odmah je pristupilo društvenim mrežama, 20 se javilo svojim prijateljima, troje roditeljima, a pet je otišlo u posjetu prijateljima. Ostali su upalili televizore ili počeli igrati videoigre. Osim toga, gotovo svi su odmah uključili muziku ili stavili slušalice na uši.
Svi strahovi i simptomi nestali su odmah nakon završetka eksperimenta.
Zanimljivo je da su 63 tinejdžera eksperiment prepoznala kao koristan i zanimljiv za samospoznaju. Šestoro učesnika su i sami ponovili eksperiment i tvrde da su uspjeli nakon nekoliko pokušaja.
Kada su tinejdžeri analizirali što im se dogodilo tokom eksperimenta, 51 osoba koristila je izraze kao što su “zavisnost”, “doza”, “povlačenje”, “ispada da ne mogu živjeti bez…”, “stalno trebam”…
Svi su rekli da su bili užasno iznenađeni mislima koje su im se javljale ali nisu se mogli nositi s njima zbog pogoršanja opšteg stanja.
izvor: klix
