Konsultant za međunarodne odnose Marko Begović u razgovoru za Portal RTCG ocijenio je da ukoliko se donosioci odluka konačno uozbilje i počnu se državnički ponašati, Crna Gora znatno prije 2030. godine može postati naredna članica Evropske unije (EU). Begović je ukazao na potencijalne faktore koji mogu doprinijeti ubrzanom učlanjivanju Crne Gore u evropsku porodicu.
“Dva su ključna razloga koja daju novu šansu ovom regionu. Prvi, geopolitička gibanja i otvaranje novog žarišta na prostoru Bliskog Istoka, ojačali su poziciju vodećih članica Evropske unije da su integracije strateški prioritet. Takođe, heterogenost i demokratski deficit među članicama kao i nestabilnost u odnosima Srbije sa komšijama, Crnoj Gori otvaraju mogućnost ubrzanog članstva”, smatra Begović.
Pred Crnom Gorom je, kako smatra, jasan izbor. U narednih godinu je, kako kaže, neophodno zaokružiti pravosudni sistem, usvojiti temeljne propise, poput Zakona o Vladi ali i seta antikorupcijskih propisa i pristupiti procesu reforme javne uprave.
“Ovo posljednje je ključno, kako bi se došlo do profesionalne i servisno orijentisane javne uprave. Upravo je depolitizacija javne uprave osnov za borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala. Prema tome, ukoliko se donosioci odluka konačno uozbilje i počnu se državnički ponašati, Crna Gora znatno prije 2030. može postati naredna članica. U suprotnom, ostaće dio regionalnih nestabilnosti i potencijalno moneta za potkusurivanje. Da sumiram, Crna Gora ima priliku da političkom odlukom i strateškom potrebom, postane dio pristojnijeg institucionalnog okruženja”, naglasio je Begović.
On se osvrnuo i na podrška koju su zapadni partneri dali 43. Vladi Crne Gore, i ocijenio da ona nije bila slučajna.
“Naši, prvenstveno evropski partneri rukovodili su se idejom da se kroz formiranje manjinske Vlade koju je predvodila URA, pokrenu neophodne reforme. Tada su evropski partneri dali prijeko potreban impuls da je članstvo Crne Gore u Evropskoj uniji izvjesno i dostižno. No kako se ta Vlada pokazala sve bez da je evropska i reformska, posljedično je ovogodišnji Izvještaj o napretku bio veoma kritičan”, naglašava Begović.
Posebno je, smara on, apostrofirana politička nezrelost i nespremnost da se donosioci odluka uhvate u koštac sa ključnim izazovima.
“Činjenica da su izostali ključni propisi, koji bi uredili funkcionisanje javnih vlasti, posebno izvršne i zakonodavne, govori da se manirom oponašanja nastavilo sa praksom javnih vlasti prije avgustovskih promjena iz 2020. godine. Takođe, odustalo se od temeljne reforme izbornog zakonodavstva, pa su izbori u Šavniku slika stanja institucija Crna Gore”, podsjeća Begović.
Konsekventno, naglašava da reforma sistema javne uprave nije ni otpočeta, “a brojne promjene na rukovodećim pozicijama rezultirale su značajnim uvećanjem državnog aparata i kontinuiranim kršenjem propisa posebno u smislu procedura zapošljavanja i rukovođenja javnim finansijama”.
“U tom smislu ne smije ni čuditi da se prethodna vlada oglušila o brojnim preporukama i dobronamjernim sugestijama evropskih partnera, tj. da su partijski i partikularni interesi iznad državnih. U takvom, nepovoljnom ambijentu, sprovedeni su predsjednički i parlamentarni izbori, koje su obilježili i fabrikovanje brojnih afera sa ciljem da se očuva kontinuitet institucionalnog haosa. Proces formiranja sadašnje vlade potvrda je slabosti reformskih snaga u Crnoj Gori, pa ne smije iznenaditi rezervisan stav naših međunarodnih partnera”, zaključuje Begović.
