Konsultant za međunarodne odnose Marko Begović je saopštio kako ”U dužem vremenskog periodu, konkurs za sufinansiranje programa sportskih organizacija je predmet brojnih zloupotreba, pa sredstva poreskih obveznika nikada ne stignu do onih kojima je to najpotrebnija – sportista i sportskih radnika. U nastavku su podaci o stvarnom stanju, tj. rezultatima koji su daleko ispod onih koji se prikazuju od strane čelnika Crnogorskog olimpijskog komiteta.”
Ako se porede rezultati Crnogorskog olimpijskog komiteta i Kosovskog olimpijskog komiteta (KOK) u posljednja dva olimpijska ciklusa, dok je KOK osvojio 3 medalje (i to zlatne), COK je osvojio 0 medalja. No, sa druge strane, nadležno ministarstvo je COK-u isplatilo minimum dvostruko više sredstava nego što KOK dobio (uz brojna finansiranja posredstvom budžetske rezerve), navodi Begović.
Naredna tabela potvrđuje da odavno nijesmo “sportsko čudo”, u rezultatskom smislu. Nažalost, jesmo “čudo” po pojedincima koji su i dalje zarobili sistem sporta u Crnoj Gori i po zloupotrebama sredstava poreskih obveznika.
Godinama se u crnogorskom sportu koristio manir “duplog” finansiranja. Prethodno ću potkrijepiti primjerom iz programa za finansijsku podršku za 2022. godinu, koju je COK uputio tadašnjem Ministarstvu prosvjete, nauke, kulture i sport i Upravi za sport i mlade. Naime, COK je tražio sredstva za aktivnosti (smještaj i prevoz za sportsku delegaciju) koje finansira domaćin Igara i Međunarodni olimpijski komitet, kao i za pripremu sportista, iako su matični savezi zaduženi i jedini kompetentni da realizuju ove aktivnosti – pogledajte troškove za crnogorski tim koji je tada predstavljalo troje sportista. Znači, godinama se finansira održavanje zarobljenog sportskih organizacija, dok se sistem sporta urušava, konstatuje Begović.
Među najuspješnim zemljama u odnosu na broj stanovnika nema Crne Gore (nažalost), ali ima San Marina, Kosova, Slovenije, Hrvatske i Srbije.
