Unija stočara Crne Gore najavila je proteste ukoliko Vlada ne poveća agrobudžet na najmanje pet odsto državnog budžeta. Predsjednik Unije, Milko Živković iz Pljevalja, tvrdi da je poljoprivreda „na ivici opstanka“. Međutim, iza ove priče krije se mnogo više politike nego brige za selo.
Živković nije samo poljoprivrednik – on je u prethodnom sazivu bio odbornik Demokratskog fronta u Pljevljima. Zbog toga je sasvim legitimno postaviti pitanje: da li danas gledamo koordinisanu akciju DF-a i DPS-a, koji se – iako formalno politički protivnici – očigledno nalaze na istom zadatku? Naime, DPS je već mjesecima najavljivao „jesen talasa štrajkova i socijalnih nemira“, a sada se taj scenario sprovodi upravo i preko stočarskih udruženja.
Zanimljivo je da Živković i njegove kolege nijesu bili ni približno glasni u vrijeme dok je DPS decenijama gušio poljoprivredu. Podsjetimo, upravo u vrijeme ministra Tarzana Miloševića, poljoprivrednici su radili za najniže otkupne cijene u regionu, subvencije su bile ponižavajuće, a milioni iz agrobudžeta odlazili su u fantomske zadruge i u džepove partijskih kadrova. Tada nije bilo ni blokada, ni ultimatuma, ni prijetnji protestima. Naprotiv, zavladalo je ćutanje.
Danas, međutim, kada je agrobudžet povećan, kada su uvedeni kontrolni mehanizmi i transparentna raspodjela subvencija, a Vlada prvi put pokušava da uvede red u agrarnu politiku, iznenada se traži – ulica. I to upravo u trenutku kada DPS-u odgovara destabilizacija.
Sinhronizacija je očigledna: DF-ov kadar u Uniji stočara prijeti protestima, DPS je tokom jula u parlamentu već pripremio teren o jesenjim štrajkovima, a javnost treba da povjeruje da je riječ o „spontanom nezadovoljstvu“.
No, stvarne činjenice govore suprotno: poljoprivreda je decenijama uništavana upravo od strane DPS-a, a današnji „glasovi za selo“ nijesu bili ništa drugo do lojalni pratioci tadašnje vlasti. Ako je cilj iskrena borba za poljoprivredu, onda se ona mora voditi kroz argumente, planove i projekte – a ne kroz sinhronizovane akcije opozicionih struktura koje poljoprivredu koriste kao paravan za sopstvene političke igre.
Jer jedno je jasno: Milko Živković i njegovi istomišljenici nemaju moralno pravo da prijete protestima u ime poljoprivrednika, kada su godinama ćutali dok su DPS ministri i njihovi partneri uništavali domaću proizvodnju. A još je jasnije da su današnje prijetnje dio šire političke agende, a ne autentičan glas sela.
Redakcija Portala Press
