Goran Čabarkapa iz hercegnovskog odbora Prave Crne Gore ocijenio je da je uvođenje neradne nedelje jedan od glavnih vidova poboljšanja uslova rada zaposlenih.
“Predhodnih dana smo bili svjedoci i sa nestrpljenjem iščekivali rezultate pregovora u vezi ponovnog uvođenja radne nedjelje. Pozivajući se na Zakon o radu, u kome je predviđeno da radna sedmica traje 40 sati, bilo da je petodnevna ili šestodnevna, uočava se da bi uvođenje radne nedjelje znatno uvećalo naše prosječno radno vrijeme od 44,4 sati nedjeljno, napominjući da je prosječno nedjeljno radno vrijeme u razvijenim zemljema 35 sati. Što implicira latentnu opasnost od gubitka radne snage. U Budvi, našoj metropoli turizma, trenutno, i pored povećanja zarada, fali 2.000 radnika u ugostiteljstvu i hotelijerstvu. U susjednoj Hrvatskoj trenutno treba milon radnika”, podsjetio je Čabarkapa.
On kaže da poslodavci, prevashodno veliki trgovački lanci, uz određene izuzetke, nisu svjesni da će ostati bez radnika, ako im, ne samo povećaju zarade, već poboljšaju uslove rada.
“Neradna nedjelja je jedan od glavnih vidova poboljšanja uslova zaposlenih. Podsjećamo da su pregovori između glavnih aktera, Unije poslodavaca i sindikata, o uvođenju radne nedjelje u periodu turističke sesone bili gotovo završeni, a da su propali nakon zahtjeva sindikata „da uslov da se dozvoli rad nedjeljom budu prethodne izmjene Opšteg kolektivnog ugovora kojima će se povećati cijena rada nedjeljom za 100 odsto u svim sektorima“, saopštio je Čabarkapa.
On navodi da nije dobar odgovor poslodavaca da im je isplativije da ne rade nedeljom nego da u ovom trenutku prihvatanjem traženih uslova kroz izmjene Opšteg kolektivnog ugovora, nametnu obavezu svim granama da bi omogućili trgovini rad na pet mjeseci.
“Smatramo da se trebalo i moralo naći rješenje na obostrano zadovoljstvo poslodavaca i zaposlenih. Rukovodeći se činjenicom da je naša privreda najvećim dijelom oslonjena na prihode od turizma, i da ti isti turisti ne mogu tri dana da čekaju da se otvori neki market kako bi zadovoljili svoje osnovne potrebe, kao što je bilo nedavno u periodu 21-23.05. S druge strane, pak, moralo se udovoljiti zahtjevu zaposlenih da ta radna nedjelja bude adekvatno plaćena. Donošenjem odluka na ovakv način stvara se pogodno tlo za formiranje ogromnog broja „platformskih radnika“ od kojih država nema nikakvih benefita, jer to su „samozaposleni“, a ne zaposleni radnici”, dodao je Čabarkapa.
On podsjeća da inflatorni rast najviše pogađa ljude sa niskim primanjima, a njih je, kako kaže, nažalost, najviše u Crnoj Gori.
“Najveći uticaj na stopu inflacije imaju rast cijena hljeba, žitarica, mesa, ulja, masti, goriva i maziva za motorna vozila. A to su, upravo, potrebe najšireg broja stanovništva, Ovakav rast inflacije je već obesmislio sjajan projekat „EVROPA SAD“ koji je predložila Vlada i koji su svi poslanicu zdušno podržali i glasali u decembru prošle godine. A sada, upravo ti isti, koji su podržali navedeni program, svjesni činjenice da je inflacija posledica rasta cijena na globalnom trižištu i da je, kao takva „uvezena“ kod nas, upućuji kritike i nalaze mane programu „EVROPA SAD“ kako bi opravdali zahtjeve za novim budžetskim zaduženjem”, zaključio je on.
