U septembru je najavljen čitav niz štrajkova širom Crne Gore, i to u gotovo svim profesijama – od prosvjete, preko zdravstva, pa do državne administracije. Iako se pravo radnika na štrajk ne dovodi u pitanje, pažnju javnosti privlači činjenica da se sve dešava istovremeno i u gotovo identičnoj dinamici kakvu je Demokratska partija socijalista (DPS) najavila još u julu.
Podsjetimo, tada su predstavnici DPS-a govorili da će „jesen obilježiti talas nezadovoljstva“ i da će „radnici širom zemlje stati u zaštitu svojih prava“. Samo dva mjeseca kasnije, scenario se odvija upravo onako kako je najavljen – što otvara sumnje da se ne radi o spontanom izrazu nezadovoljstva, već o projektovanom planu da se izazove privid haosa i nestabilnosti.
Prema ocjenama iz političkih krugova, DPS koristi pojedine sindikate koje je decenijama stavljao pod svoju kontrolu kako bi zaustavio reformske procese i stvorio atmosferu društvene krize. „Građani treba da znaju da se njihovi stvarni problemi zloupotrebljavaju za partijske obračune. Cilj nije unapređenje radničkih prava, već destabilizacija zemlje i kočenje promjena koje je većinska Crna Gora izabrala“, navodi se u jednom od reagovanja.
Vlada, s druge strane, poručuje da je otvorena za dijalog o svim legitimnim zahtjevima zaposlenih, ali da neće pristati na to da politički projekti budu maskirani u sindikalne akcije. „Štrajk kao izraz radničkog nezadovoljstva je legitimno pravo. Međutim, organizovanje paralelnih protesta sa unaprijed najavljenim političkim motivima nije put ka rješenju, već pokušaj izazivanja nestabilnosti“, poručuju iz izvršne vlasti.
I dok se sindikalne centrale pozivaju na ekonomske i socijalne razloge, a opozicija na „pravo naroda da izrazi bunt“, jasno je da će jesen u Crnoj Gori obilježiti političko-socijalna previranja. Ključno pitanje ostaje – da li je riječ o autentičnom glasu radnika ili o starom političkom receptu DPS-a kojim se pokušava zaustaviti reformski kurs i evropski put Crne Gore.
Redakcija portala PRESS
