Nekoliko mjeseci nakon ubistva Duška Jovanovića, tadašnjem ministru unutrašnjih poslova predata je službena zabilješka u kojoj je pisalo da su u Kazneno popravnom domu u Spužu, robijaša Vuka Vulevića, više puta posjećivali tajni agenti Duško Golubović i Zoran Lazović, ali i Damir Mandić, Duško Raspopović, Ivan Delić, Muša Osmanagić.
“Sve te posjete završavane su u kabinetu direktora Željka Jočića”, piše u službenoj zabilješci koju je 24. novembra sačinio tadašnji savjetnik za bezbjednost Zavoda za izvršenje krivičnih sankcija i član kabineta zatvorske uprave Vladan Pavićević.
To se, tvrdi, dešavalo nekoliko mjeseci prije ubistva.
Iako sužbena zabilješka nije javan dokument, Lazović i Golubović već 6. decembra te godine tužili su Pavićevića zbog klevete i već krajem marta naredne godine on je osuđen.
Golubović i Lazović sporili su navode iz njegove službene zabilješke, ne objašnjavajući pred sudom kako su došli do saznanja što u njoj piše…
“Dana 19.11. 2004. godine putem operativne veze obaviješten sam da se moram bolje paziti, da mi je život ugrožen od izvjesnog službenika državne bezbjednosti… Toga dana posjetio me je jedan gospodin, ovlašćeno lice iz državne uprave, a čije ime ne mogu saopštiti iz razloga njegove lične bezbjednosti. Taj čovjek mi je rekao da izvjesni gospodin Duško Golubović operativno kontaktira sa tri službenika ZIKS-a i da se uvijek interesuje o mom kretanju, sa kim kontaktiram, ko me posjećuje i koje su moje dodirne tačke sa pojedinim licima. Takođe, istom operativnom vezom sam obaviješten da su motivi takvog ponašanja službenika Državne bezbjednosti upravo moje ukazivanje da isti gospodin ima veze sa ubistvom Duška Jovanovića”, piše u službenoj zabilješci u koju “Vijesti” imaju uvid.
Pavićević je zet ubijenog urednika i nekadašnjeg poslanika Duška Jovanovića.
U tom dokumentu, on tadašnjem čelniku MUP-a D. Đ. predočava saznanja da su, kako je tvrdio, Golubović i Lazović krajem 2003. i početkom 2004. godine posjećivali Vulevića. Isto je naveo i za Mandića, Raspopovića, Delića i Osmangića.
U predatoj službenoj zabilješci, napisao je da je i njemu prethodno predočio saznanja koja ima:
“Podsjetiću Vas da je u više navrata Duško Golubović sa Zoranom Lazovićem, u decembru 2003. i januaru 2004. godine, više puta posjećivao Vuka Vulevića koji je izdržavao zatvorsku kaznu u KPD Spuž. Takođe, u društvu istih bio je Damir Mandić, Duško Raspopović, Ivan Delić, Muša Osmanagić. Sve te posjete završavane su u kabinetu direktora Željka Jočića. U saznanju sam od istog izvora da je Golubović nedavno, u društvu svojih ‘prijatelja’ komentarisao ‘neka su ubili Duška Jovanovića, to su trebali i ranije da urade, jer je podijelo Crnu Goru’. Isto bih Vas podsjetio da sam u razgovoru sa Vama označio Ivana Delića kao izvršioca ubistva, jer sam tu informaciju dobio odmah nakon ubistva Duška Jovanovića od policijskog izvora, da se u kritičnoj noći Ivan Delić vozio automobilom oko Pravnog fakulteta i zgrade ‘Čelebić’ u vremenu oko 23 časova. S tim u vezi molio bih Vas da se preduzmu odgovarajuće mjere i upoznate me sa dosadašnjim tokom istrage”, napisao je Pavićević u službenoj zabilješci.
Već nakon deset dana, Golubović i Lazović podnijeli su privatnu tužbu protiv njega, navodeći da je u pismu ministru, a ne službenoj zabilješci, iznio grube neistine.
Tadašnji sudija Osnovnog suda u Podgorici Miladin Pejović oglasio ga je krivim i osudio na kaznu od 1.000 eura.
“Zato što je 24.11.2004. godine povrijedio čast i ugled privatnih tužilaca Duška Golubovića i Zorana Lazovića iz Podgorice, na način što je u pismu, koje je dostavio ministru MUP-a RCG, gospodinu D.Đ. iznio grube neistine”, piše u tekstu.
Poslušao ministra
U presudi, u koju “Vijesti” imaju uvid, citirana je i Pavićevićeva odbrana, koji je pred sudom kazao da je u to vrijeme bio zaposlen u tadašnjem Zavodu za izvršenje krivičnih sankcija, da mu je djelatnost posla bezbjednost zatvora, odosno operativni rad na nivou Zavoda.
Pavićević je u sudnici istakao da je nakon ubistva Duška Jovanovića tadašnji ministar policije preko medija apelovao na građane da se svako saznanje koje može dovesti do rasvjetljavanja ubistva prijavi policiji, te da je, nakon što je dobio podatke sačinio službenu zabilješku:
“I da je jedan od njegovih operativnih sazananja i izvora bio Željko Jočić, bivši direktor Zavoda za izvršenje krivičnih sankcija. Istakao je da je o ovim saznanjima sačnio službenu zabilješku koju je proslijedio ministru unutrašnjih poslova, od koga je obaviješten da treba da kontaktira samo sa njim, a u njegovom odsustvu sa Miomirom Bulatovićem… Naveo je da nije imao namjeru da optuži nikoga, ali je došao do operativnog podatka koji je kasnije potvrđen da su privatni tužioci bili u posjeti kod Vuka Vulevića i Muše Osmanagića, a i štampa je pisala da ih policija traži u vezi sa ubistvom njegovog šure, te je svom izvoru saznanja vjerovao”…
Njegov tadašnji branilac, advokat Borivoje Đukanović, u završnim riječima objasnio je da je Pavićević službenom zabilješkom obavijestio ministra policije, a da nije imao namjeru da vrijeđa tužioce, već da je njegov motiv bio da pomogne da se rasvijetli ubistvo njegovog šure, pokojnog Duška Jovanovića.
“Dalje je naveo da po ocjeni odbrane, s obzirom na to da je više puta od strane dnevnih listova objavljivano da je došlo do sporne posjete u zatvoru Podgorica, te je njegov branjenik imao razloga da poveruje u istinitost tih tvrdnji, a tim prije što svjedok Jočić nije demantovao napise iz dnevnih novina”…
Golubović je na tom saslušanju istakao da nema nikakve veze sa ubistvom Jovanovića, da se svaka posjeta Istražnom zatvoru i Zatvoru uredno registruje i bilježi… da nikada u životu sa Mandićem, Raspopovićem, Delićem i Osmanagićem nije u zatvoru posjećiva Vulevića i da nije tačno da je bilo gdje i pred bilo kim komentarisao da je Jovanovića trebalo ubiti ranije.
Lazović je tada u sudnici rekao da nije u zatvoru Podgorica posjećivao Vulevića, da je sve što je Pavićević iznio za njega i njegovog kolegu neistinito i izmišjeno.
Samo Mandić osuđen
Glavni urednik lista “Dan” i nekadašnji poslanik ubijen je 27. maja 2004. godine – hicima iz automatskog oružja pokošen je kada je izašao iz redakcije dnevnog lista čiji je bio vlasnik.
Za učešće u ubistvu, zasada, osuđen je jedino Podgoričanin Damir Mandić, kome je Apelacioni sud u aprilu 2017. potvrdio presudu za saučesništvo i osudio ga na 19 godina zatvora.
Osim izvršilaca i nalogodavaca tog ubistva pravdi izmiču i oni koji su istragu vodili tako da se istina nikada ne utvrdi. Nije utvrđeno ni ko je odgovoran za to što gotovo dvije decenije nema ozbiljnijih rezultata.
Izvor: Vijesti
