Ilustracija
Aktuelna tema, aktuelno pitanje. Štrajk radnika u prosvjeti. I sve bi bilo u redu, i za podršku i poštovanje da najave pomenutog štrajka ne podrazumijevaju prekid nastave i da ne dolaze u ovom trenutku. Može se neko, sa pravom i zapitati a kad je to pravo vrijeme ali, nisam sigurna da se u našoj zemlji za to pitanje može dati adekvatan odgovor.
Iako smo, što rijetko priznajemo, u većini slučajeva „kratkog pamćenja“ danas kao svjedoci urušenog sistema obrazovanja koji reprezentuju djeca na testiranjima, nedostajućim takmičenjima (što je nekada bio reper za generacije), kroz porast vršnjačkog nasilja, i (čast izuzecima) nezainteresovanost za bilo koji predmet mimo minimuma znanja dovoljnog često samo za prelaznu ocjenu, moramo se pogledati u oči i reći da u tom sistemu odavno postoje problemi.
U svakom slučaju ako se vratimo samo par godina unazad prisjetićemo se brojih situacija i prilika kada su prosvjetni radnici morali dići svoj glas u ime zaštite svog dostojanstva i integriteta ali nisu.
Prosvetarima u Crnoj Gori čini se niko ne spori pravo na sindikalno udruživanje i proteste za svoja prava ali ne na uštrb djece i njihovog obrazovanja. Uoči najavljenog štrajka društvene mreže su se „užarile“ od komentara nezadovoljnih i zabrinutih roditelja koji ovaj vid najavljenog protesta ne vide kao dobar način djelovanja.
Sagovornica portala PRESS koja je željela sa ostane anonimna navodeći da djelimično razumije nezadovoljstvo kolega koje danas, kako kaže, ipak imaju znatno veće zarade nego što je to bio slučaj u zadnjih desetak godina.
Njeno iskustvo rada u prosvjeti izgledalo je ovako:
„Kao neko ko je skoro 30 godina u učionici mislim da sam kompetentna da podijelim dugogodišnje iskustvo. Na početku karijere uslovi su bili dobri, imali smo redovne i pristojne plate, zimnice, nadoknade za prevoz i tople obroke a ulagalo se i u infrastrukturu i didaktički materijal u skladu sa zahtjevima nastavničkog osoblja. Poslednjih desetak godina sa dolaskom ministra Predraga Boškovića, Damira Šehovića i poslednjeg Miomira Vojinovića ništa se tu nije radilo kako treba i sistem je doživio svoj potpuni krah. Samom „reformom“ kojоm su ustvari prepisani planovi i programi pojedinih predmeta od hrvatskih kolega pod izgovorom rasterećenja učenika smanjeni su fondovi časova matematike, fizike, biologije, hemije, istorije a nestručno su izmijenjeni i sadržaji u udžbenicima“, kazala je sagovornica uz opasku da se ovim povodom tada niko nije oglašavao a kamoli govorio o štrajku.
U nastavku doodaje da se skoro niko ili mali broj njih bunio zbog gubitka fonda časova, izmjena nastavnog programa, gubitka poslova a djeca su ostala uskraćena za brojna znanja i saznanja iz raznih oblasti što, kako kaže, na kraju rezultira već treći put za redom i lošim rezultatima na PISA testovima.
„Sve je prihvatano manje više ćutke. Niko se nigdje nije žalio čak iako su za vrijeme vladavine DPS-a pojedini direktori pravili i njihove promocije u školama. Na proteste prosvjetara 2018. vrlo malo nastavnika je izašlo iako smo tada tražili novu reformu koja bi podrazumijevala da se napišu bolji udžbenici, bolje uslove rada za nastavnike i djecu, da građansko obrazovanje bude obavezan predmet… Zahtjev za povećanjem plata bio je na poslednjem mjestu zahtjeva a plate su nam tada iznosile oko nešto više od 500 eura“, podsjeća sagovornica portala i dodaje da su sprovođenjem Programa Evropa sad 1 plate prosvjetarima povećane u prosjeku za oko 300 eura.
Ona navodi da se slaže sa kolegama da uslovi rada mogu i moraju biti bolji i da njihove plate treba da budu veće ali i da je začuđena jer ne pristaju na ponudu odnosno obećanje aktuelne Vlade da će im u trećem kvartalu plate biti povećane do 15 odsto.
Najavljujući štrajk od 19. februara predstavnici Sindikata se pozivaju na Granski ugovor koji su krajem decembra 2022. potpisali sa Vladom u tehničkom mandatu, tvrdeći da im je tim dokumentom garantovano da se svi koeficijenti složenosti uvećavaju za 20 odsto od 1. januara prošle, odnosno za dodatnih 10 odsto od januara ove godine.
Dolaziće u ustanove u kojima rade u terminu od 8 do 12 časova, gdje će obavljati administrativne poslove i raditi na ličnom usavršavanju ali neće držati nastavu.
Takav model generalnog štrajka, rekao je danas predsjednik Sindikata prosvjete Radomir Božović, podržava 66 odsto nastavnika u osnovnim i srednjim školama.
Izuzeće od štrajka juče je nezvanično najavio kolektiv podgoričke Gimnazije „Slobodan Škerović“ i JU „Ljubica Popović.
Iz Ministarstva prosvjete, nauke i inovacija juče je saopšteno da će “nastaviti dijalog po ovom pitanju, kako bismo došli do sistemskog i održivog rješenja, vodeći računa o interesima djece”.
Saopštili su i da su predstavnicima Sindikata prosvjete Crne Gore juče još jednom prenijeli raniju ponudu Ministarstva finansija i Vlade Crne Gore, koja podrazumijeva “uvećanje zarade prosvjetnim radnicima u neto iznosu od najmanje 15 odsto, koje bi se počelo primjenjivati najkasnije od kraja trećeg kvartala”.
U sporu čije razrješenje javnost očekuje i koji je prije svega „par exellеnce“ političko pitanje a uz koji se nadodaje i priča o velikom broju kupljenih i lažno stečenih diploma, čini se da se najmanje misli na djecu i njihove benefite.
Nažalost, možda neće doprinijeti razrješenju pitanja ali autoru ovog teksta davno izrečena konstatacija iz pera univerzitetskog profesora iz Južne Afrike čini se potpuno adekvatno.
„Da bi uništili jedan narod nisu vam potrebne nuklearne bombe, niti rakete. Dovoljno je smanjiti kvalitet obrazovanja i dozvoliti studentima da varaju na ispitima…Pacijent umire…na rukama doktora koji je diplomirao prevarom. Sruši se zgrada..na rukama inžinjera koji je stekao diplomu prevarom. Gubitak imetka …putem računovođe koji je stekao diplomu prevarom. Gubitak pravde…zbog sudije koji je stekao diplomu varanjem“.
Autor: I.M.
