Udruženje književnika Crne Gore organizovalo je danas komemoraciju povodom smrti višestruko nagrađivanog umjetnika i kulturnog poslenika Ilije Lakušića (1947 – 2024)
Biranim riječima, s pijetetom danas su se od svog člana, Ilije Lakušića, oprostili pisci okupljeni u Udruženju književnika Crne Gore na komemoraciji kojoj su prisustvovali članovi umjetnikove porodice, rodbina i prijatelji. Komemoracija Iliji Lakušiću, rođenom 1947. godine u Lijevoj Rijeci, u kojoj je i sahranjen, a koji je preminuo 23. juna ove godine, održana je u Plavoj sali Srpske kuće u Podgorici.
Nakon minuta ćutnje, novinar Dragan Alorić, koji je govorio Lakušićeve stihove, podsjetio je prisutne na bogatu radnu i umjetničku biografiju ovog umjetnika i kulturnog poslenika, ovjenčanu brojnim nagradama, prepuštajući potom riječ književniku Novici Đuriću, predsjedniku UKCG.
Stihom i humorom do svjetlosti
Na kraju komemoracije prisutnima se u ime porodice Lakušić obratio Stefan Lakušić, ističući da se njegov otac, koji je volio život, prema teškoj bolesti odnosio kao prema nečem trivijalnom, što nije vrijedno pomena.
– I pred najtežim životnim izazovima i patnjama nijesi zastajkivao, već si ih nadilazio humorom, dosjetkama i šalom. Kao da je tu bilo nečeg višeg od prostog stoicizma. Sad mi se čini da si svoju stvaralačku energiju i humor koristio kao čekić i dlijeto da propustiš makar malo svjetlosti u poznatu pećinu u kojoj svi mi živimo okovani. Tebe sada u fizičkom smislu nema, ali tvoj čekić i dlijeto trajno su u tvojim knjigama – rekao je Stefan Lakušić, između ostalog.
Kako je istakao Đurić, u svojoj poeziji Lakušić je ostvarivao spoj tradicije i modernog književnog postupka, što je naročito bilo vidljivo u njegovoj poeziji inspirisanoj našom nacionalnom istorijom. Posebno je to došlo do izražaja u opjevanju odnosa dva velikana Svetog Petra Cetinjskog i njegovog sinovca Petra II Petrovića Njegoša. Kako je dodao, ni Lakušićeva proza i satira nijesu zaostajale po zanimljivosti i vrhunskim dometima duha. A, posebna karakteristika njegovog djela, jeste što korespondiraju s doživljenim i proživljenim, navodi Đurić.
– Ilija Lakušić ostaje nezaobilazno ime moderne srpske književnosti. Ako se tome doda njegov ukupan doprinos našoj kulturi onda je još jasnija njegova pozicija koju je kao pisac imao u savremenoj Crnoj Gori. Doći će vrijeme velikih pjesnika, a Lakušić je ispisao knjige za to doba – rekao je Đurić, dodajući da Lakušićeva smrt potvrđue da je i njega kao sve velike pjesnike izdalo srce.
Književnik i kritičar Perivoje Popović, ističe da je Lakušić bio istinski pjesnik, klasik našega dnevnovanja, znameniti znak na putovanju znamenitih Vasojevića. Posebno je istakao njegova posljednja ostvarenja “Dva Petra” “Krvava katedra” i “Manastirski sinovi”, ističući da je takve knjige mogao da napiše samo pjesnik Ilija Lakušić.
– Da savremeno srpsko pjesništvo u Crnoj Gori, i Crna Gora, srpsko pjesništvo u cjelini, ima samo “Pismo” (Antologija portreta), “Dva Petra” i “Manastirske sinove”, “Krvavu katedru”, imalo bi s čime i s kime izać` pred Njegoša, Marka i Ljubišu, i ostale srpske pjesničke vitezove – istakao je Popović, napominjući da je Lakušić bio i jest rajska duša u vječnosti.
Pjesnik Andrija Radulović oprostio se od Lakušića tekstom “Sokrat na kružnom toku” koji je napisao prošle godine, a koji je, kako kaže, Lakušić mnogo volio.
– Kroz trodecenijsko druženje s Ilijom Lakušićem, mogu potvrditi riječi pjesnika Branislava Petrovića koje je o njemu izrekao: “Lakušić je original među našim pjesnicima, koji munjevito i originalno reaguje iskrama – stihovima. Poezija Ilije Lakušića je puna iščašenja, britkog humora, stvaralačke radosti, života i sjete. U njegovoj poeziji se nadgornjavaju pjesnik i filozof” – rekao je Radulović. Ocijeno je i da je Lakušić stvaralac koji svojim poetskim senzibilitetom i ironijsko-humornim pristupom unaprijedio ozbiljnost poetskog iskoraka, dovevši ga do visokog stila.
– Danas je poezija Ilije Lakušića ona vrijednost kojom može da se pohvali naša kultura – istakao je Radulović.
Izvor: Dan
