Fudbalske reprezentacije Hrvatske i Maroka od 16 časova utakmicom za treće mjesto završavaju svoje učešće na Mundijalu u Kataru.
Da je neko prije mečeva ovih reprezentacija na Mundijalu došao u trening kampove obije ekipe i pitao ih da li bi bili zadovoljni borbom za treće mjesto, odgovor bi bez ikakve sumnje bio da. Međutim, kako je vrijeme odmicalo sa plasmanom reprezentacija sve više su rasle i njihove ambicije što je apsolutno normalna i opravdana stvar.
Hrvatska je na Mundijal stigla bez previše pompe, bez velikih ispraćaja, burnih izjava i velikih obećanja a opet čini se sa velikim potajnim ambicijama koje je čuvala za sebe. Status vicešampiona davao joj je to pravo jer se najbolja druga ekipa nikad ne smije potcjenjivati.
Od samog starta šampionata ipak se vidjelo da nije to ta Hrvatska, njihov fudbal nije bio isti kao onaj iz 2018. što su mnogi doživjeli kao razočarenje.
Brzina i atraktivnost u igri se pretvorila u usporenost taktiziranje, igra na gol više u igru na gol manje a fokus sa napada prešao je u fokus na golmana Livakovića, koji je svoj posao radio na vrhunskom nivou.
Ono što je pozitivna i optimistična stvar za simpatizere “kockastih” je Luka Modrić koji čitav šampionat igra fantastično. Kad je lopta u njegovim nogama sigurnija je nego novac u švajcarskoj banci, ipak to se brzo mijenja kad on izađe iz igre i kvalitet igre njegove selekcije značajno opada.
Ipak, “vatrene” krasi iskustvo i veliko zajedništvo na terenu koje se vidi skoro svakog trenutka što nažalost ne mijenja neke činjenice.
Hrvatska u Kataru nije nijednom prva povela, a jedini put kad je vodila i došla do pobjede bilo je to nakon preokreta i ubjedljivog trijumfa nad najlošijom ekipom u grupi Kanadom. Da ni to nije najbitnije pokazuje činjenica da kada god su jurili rezultat oni su i uspijevali da ga stignu i nakon penala prođu dalje. Tako je bilo protiv Japana u osmini finala, a potom i protiv Brazila u četvrtfinalu.
Maroko je sa druge strane najprijatnije iznenađenje šampionata, Maroko je otpadnik koji je od samog starta velikim naporima i zalaganjima uz malo sreće polako sticao poštovanje.
Prva selekcija iz Afrike koja će se do sada boriti za treće mjesto do sada je izgubila samo jednu utakmicu, i to prošlu sa Francuskom. U ovom duelu ako ćemo da budemo objektivni Marokanci i nisu imali velike šanse, ne zato što su mnogo lošiji, već zato što je Francuska dosta jača i za jedan nivo pokazalo se iznad svih ekipa na turniru.
Ono što je pored golmana Bunua, Amrabata, Hakimija i Ziješa razlog što je ova arapska selekcija dogurala daleko je jedinstvo i uigranost na terenu koje ima “čopor lavova sa Atlasa”.
Čitava ekipa se brani zajedno, a kada dođe vrijeme i napada zajedno zbog čega je ova selekcija jedna od onih koje su najviše pretrčale do sada.
Zanimljivo je da su ova dva rivala svoje prve mečeve na Mundijalu odigrali jedan protiv drugog. U tom meču koji je bio jako dosadan, skoro bez uzbuđenja nije bilo golova.
Fudbaleri Maroka su u prvom poluvremenu efikasno markirali Modrića što je rezultiralo da kapiten Hrvatske preuzima loptu u ranoj fazi napadanakon čega usled pritiska ne uspijeva da iskreira akcije za svoj tim.
Ono što su Marokanci uradili Modriću u prvom poluvremenu, to su “kockasti” napravili Ziješu. Apsolutna markacija urodila je plodom. Međutim, utakmica je završena bez golova. Bezidejnost je najadekvatniji pojam za meč koji su u prvom kolu odigrali Maroko i Hrvatska.
Hrvatska je u nokaut fazi čak dva puta prošla nakon penala, i oba puta je rezultatski zaostajala za rivalom ali je uspjela da izbori plasman, što možda pokazuje da kad mora Hrvatska može da da gol. Što se rivala “vatrenih” tiče, Maroko je favorizovanu Španiju takođe izbacio nakon bolje penal serije.
Ovaj meč za obije reprezentacije znači mnogo, a opet ništa, jer trećeplasirani neće dobiti bronzana odličja ili trofej. On je luksuz na koji samo najbolji polaže pravo.
Imajući u vidu kakav su fudbal reprezentacije do sada igrale i kako je njihov međusobni duel izgledao, utakmica na “Lusailu” neće biti “praznik fudbala”. Maroko je do sada postigao tek pet golova, dok je primio tri. Hrvatska je ako po strani stavimo utakmicu sa Kanadom koju je dobila 4:1 bila za nijansu gora. “Kockasti” su postigli i primili po šest golova.
Ipak, sudeći po svemu što se do sada dešavalo možda vidimo novo iznenađenje. Možda i Dalić i Regragui nalože ekipama da krenu napred, jer na kraju dana publika najviše želi da vidi golove.
Ove dvije ekipe su dosta bliže po kvalitetu nego što su to bile u mečevima polufinala.
Maroko je do sada, na ovom Mundijalu pokazao možda više i bolju igru, ali je Hrvatska jači i kvalitetniji tim.
Izvor: RTS
