
U tekstu objavljenom u dnevnom listu Dan, pod naslovom o djelovanju „NVO Penzioneri Podgorice“, javnosti je predstavljeno udruženje koje – u registru nevladinih organizacija – faktički ne postoji. Naime, jedino registrovano udruženje ovakvog tipa jeste NVO Pokret penzionera Glavnog grada Podgorice.
Na njegovom čelu nalazi se Nikola Raković, čovjek koji je u stalnim sukobima sa brojnim penzionerskim udruženjima, ali iz njih ne izlazi. Takva strategija mu omogućava da se predstavlja kao faktor od značaja, iako njegovo udruženje faktički okuplja svega pet-šest ljudi.
Rakovićev „tim“ se na javnoj sceni pojavljuje u istom aranžmanu sa Batrićevićem, Hodžićem i Stojom Čabarkapom, dok na njihovim tribinama gotovo obavezno sjedi i profesor Lojpur. Ali i Lojpurovo udruženje broji jedva 11 do 13 članova. Dakle, ukupno se radi o petnaestak ljudi koji pokušavaju da nastupaju kao da su predstavnici svih 130.000 crnogorskih penzionera.
To je apsurd koji bi svaka ozbiljna javnost morala da prepozna – nekolicina pojedinaca bez ikakvog uporišta u bazi pokušava da monopolizuje medijski prostor i kreira lažnu sliku o „pobuni penzionera“. Reprezentativnost takvih udruženja je nikakva, ali šteta koju proizvode jeste ozbiljna, jer se pažnja skreće sa stvarnih problema najveće društvene grupe u zemlji.
Umjesto da se govori o realnim izazovima penzionera javnost se zamajava pričama grupe od 15 ljudi, koji zahvaljujući medijskoj vidljivosti pokušavaju da nametnu sebe kao „glas svih“.
Prava istina je jednostavna: oni nisu glas penzionera Crne Gore, već samo glas svoje male, interesne grupe.
PRESS