
Savez gluvih i nagluvih Crne Gore već godinama vodi borbu za priznavanje i zakonsko regulisanje znakovnog jezika, što bi omogućilo lakšu komunikaciju i inkluziju gluvih i nagluvih osoba u društvene tokove. Iako su ostvareni određeni pomaci, problemi i dalje postoje, a najveći izazov je nedostatak prevodilaca za znakovni jezik, istakli su u Jutarnjem programu na Gradskoj RTV predsjednik Saveza Darko Mijušković i programska koordinatorka Tijana Mijušković.
Jedan od ključnih problema je to što, iako zakon prepoznaje uslugu prevodioca za znakovni jezik, ona u praksi ne postoji. Ovakva praksa ostavlja gluve i nagluve osobe bez osnovne komunikacijske podrške, čime im se onemogućava pristup mnogim aspektima društvenog života.
“Organizacija Saveza gluvih i nagluvih je osnovana 2000. godine. Radimo i borimo se za priznavanje znakovnog jezika odnosno zakona koji bi usvojio upotrebu znakovnog jezika. To nam je najveći problem”, istakao je predsjednik Saveza gluvih i nagluvih Crne Gore, Darko Mijušković.
Još jedan primjer nedostatka sistemskog rješenja je situacija iz 2012. godine, kada je trebalo uvesti znakove za slova “ś” i “ź” u znakovni jezik. Taj proces je obustavljen, a problem nikada nije riješen.
“Imali smo sastanke i sa Ministarstvom prosvete i drugim nadležnim ministarstvima, te je tako prije nekoliko godina bilo zbog uvođenja dva slova “ś” i “ź”. Bilo je potrebno napraviti znak za ta dva slova 2012. godine. Tada je Ministarstvo socijalnog staranja uputilo poziv i obavjestili su nas da se cijeli taj program prekida i svih ovih 12 godina nije ništa odrađeno i da ništa nisu drugo preduzeli da odrade“, kazao je Mijušković.
Savez gluvih i nagluvih Crne Gore nastavlja da apeluje na institucije da ovaj problem prepoznaju kao prioritet i pronađu sistemsko rješenje. Iako su, kako kažu, pozitivni i nastavljaju da se bore, ne mogu ignorisati negativan stav vlasti prema rješavanju ovog pitanja.
“Mi mislimo iz Saveza pozitivno, ali nam Vlada daje negativan utisak tako da su emocije podjeljene jer ovo moramo shvatiti kao važan problem, moramo se zajedno boriti, država mora biti uz gluve“, istakao je on.
Iako je država formalno uvela uslugu prevodioca za znakovni jezik kroz Zakon, ona ne postoji. Prema riječima predstavnika Saveza gluvih i nagluvih Crne Gore, problem nije samo u tome što prevodioci nisu zaposleni, već i u tome što ne postoje adekvatni programi za njihovu obuku.
“Država jeste uvela to u Zakon o socijalnoj i dječjoj zaštiti uslugu na prevodioca za znakovni jezik ali u stvarnosti nije tako. Tih prevodioca nema. Oni ne postoje. Država je trebalo da obezbjedi i zaposli prevodioca za znakovni jezik, a da bi se to odradilo, moraju se završiti obuke za znakovni jezik koje moraju prevodioci proći. Bez institucionalne podrške i konkretnih koraka ka obezbjeđivanju kvalifikovanih prevodilaca, ovaj zakon ostaje samo slovo na papiru, dok zajednica gluvih i nagluvih i dalje nailazi na svakodnevne prepreke u komunikaciji i društvenom životu“, kazao je Mijušković.
Osim komunikacijskih barijera, gluve i nagluve osobe često se suočavaju sa diskriminacijom u zapošljavanju i drugim segmentima života, navodi Mijušković.
“Gluve i nagluve osobe su dobri majstori i poslodavac im da uvijek platu kao što da čujućem čovjeku. Dolazili su članovi udruženja da se žale po tom pitanju jer smatraju da to nije fer i korektno, tako da ima diskriminacije“, naveo je Mijušković.
Najveći problem ostaje upravo nedostatak prevodilaca, što ih isključuje iz društvenih aktivnosti i otežava svakodnevni život.
“Najviše smo diskriminisani jer nemamo prevodioce. Svakodnevno nailazimo na prepreke. Voljeli bismo da smo ukljuceni više u društvene događaje ali ne možemo jer svakodnevno nailazimo na prepreke. Bez prevodiocima ne možemo ništa da radimo“, naglašava presjednik Saveza.
Bez konkretnih poteza i sprovođenja zakona u praksi, gluve i nagluve osobe ostaju jedna od najisključenijih zajednica u Crnoj Gori, uskraćene za osnovna prava na komunikaciju, obrazovanje i ravnopravno učešće u društvu, saglasni su sagovornici Jutarnjeg programa na Gradskoj.
Izvor: Gradski.me