Policijski specijalci našli prvu “sobu” sa većom količinom ljudskih ostataka (ilustracija), Foto: Shutterstock
SDT još istražuje navode da je u jamu bačeno 300 tijela ubijenih u periodu od 1942. do 1943. godine
Specijalno državno tužilaštvo (SDT) još istražuje navode da je u jami Kotor, u nikšićkom mjestu Kuline, bačeno 300 tijela ubijenih u periodu od 1942. do 1943. godine na teritoriji opštine Nikšić od strane komunističkog režima.
Rukovođenje tim izviđajem SDT je preuzelo nakon što je na čelo tog tužilaštva došao Vladimir Novović i tri godine pošto je bivši glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić isti predmet vratio Višem državnom tužilaštvu.
Iako iz tužilaštva nikada nije pojašnjeno zašto je SDT prije dvije godine ipak, prihvatilo nadležnost u predmetu prikrivene grobnice iako je prethodno, dok je na čelu tog tužilaštva bio Katnić, odbijena nadležnost a predmet vraćen na postupanje Višem državnom tužilaštvu, objasnili su sa kakvim se izazovima susrijeću u toj istrazi i tokom prikupljanja podataka važnih za donošenje odluke.
“Ključni izazovi sa kojima se Specijalno državno tužilaštvo susrijeće u radu su upravo vezani za nepristupačnost terena i mjesta uviđaja, dubine jame, neobezbijeđenih uslova za vršenje takve radnje, koja se mora izvršiti uz prisustvo predstavnika više službi, koje će obezbijediti nesmetano i bezbjedno preduzimanje radnje i izuzimanje dokaza sa lica mjesta. Takođe, jedna od poteškoća se ogleda i u činjenici da, zbog velikog protoka vremena od događaja za koji se sumnja da iz njega potiču pronađene kosti, je vrlo mali broj svjedoka koji raspolažu neposrednim saznanjima i podacima vezanim za kritični događaj”.
To se navodi u knjizi “Prikrivene grobnice: Službeni tabu”, koju su prije nekoliko dana objavili Savjet za građansku kontrolu rada policije i Udruženje pravnika Crne Gore, a koja govori o odnosu prema prikrivenim mjestima stradanja u političkom nasilju iz prošlosti.
Autori knjige su Aleksandar Saša Zeković, Zorana Baćović i Zoran Čelebić, a njihova studija rezultat je višegodišnjeg istraživanja. Recezenti su bivši sudija, poslanik i advokat u penziji Miodrag Živković, profesor istorije i direktor Škole za srednje i više stručno obrazovanje “Sergije Stanić” u Podgorici, Miomir Đurišić, redovni profesor na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Splitu prof. dr Aleksandar Jakir i akademik prof. dr Husnija Kamberović, redovni profesor Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu.
Oni u knjizi navode da su pripadnici Protivterorističke jedinice, nakon što je SDT preuzelo istragu, u junu 2022. postupili po nalogu tog tužilaštva i specijalizovanim kamerama izvršili snimanje unutrašnjosti jame u mjestu Kuline u cilju ispitivanja mogućnosti spuštanja u jamu i sprovođenja daljih policijsko-tužilačkih mjera i radnji.
“Prema preliminarnim rezultatima sprovedene radnje snimanja, od strane policijskih službenika PTJ, saopšteno je da se prva ‘soba’ gdje se nalazi veća količina ljudskih ostataka – kostiju, nalazi na dubini između 35 i 36 metara i ista se proteže horizontalno, tako da nije bilo moguće vršiti dalja snimanja i fotografisanja opremom za snimanje koja je u tom trenutku bila u posjedu pripadnika PTJ. Fotografije i snimci sačinjeni ovom prilikom, nalaze se u posjedu policijskih službenika PTJ”, citiraju autori odgovor koji im je dostavljen.
Navode, međutim, da jama Kotor nije adekvatno obezbjeđena i da im je novinarka Biljana Brašnjo, nakon čijih tekstova je i pokrenut izviđaj, saopštila da ta lokacija nije označena i da ima saznanja da je više nepoznatih osoba u više navrata boravilo na spornoj lokaciji:
“Što bi, prema našem tumačenju, moglo da podrazumijeva (uključuje) i uništavanje ili prikrivanje dokaza”, zaključuju autori.
Oni su pozvali Vrhovnog državnog tužioca Milorada Markovića da razmotri mogućnost pružanja, davanja, određenih usmjerenja, uputstva, prema postupajućim državnim tužiocima kako bi naložili policijskim službenicima da se lokacija napokon adekvatno zaštiti:
“Kao i da se ostvari kvalitetn(ij)a komunikacija sa potomcima i srodnicima osoba koje su nestale u tom periodu i za koje postoji pretpostavka, sumnja, da su ubijeni, pa i ubačeni u jamu. Kako nije bilo blagovremenog odgovora, Savjet je uputio odgovarajuću urgenciju i ukazao Vrhovom državnom tužiocu Crne Gore da su posmrtni ostaci aposolutni dokaz smrti i kao takvi za srodnike, potomke i javnost u cjelini od značaja za sve dalje komemorativne aktivnosti”, piše u knjizi.
Mrtvi imaju pravo da počivaju u miru
Autori studije navode da ta knjiga promoviše i zastupa humanistički odnos prema civilnim, nevinim, žrtvama iz Drugog svjetskog rata i poratnog perioda u Crnoj Gori, pri čemu se ukazuje i na iskustva Slovenije, još tokom socijalizma, i Hrvatske, nakon prihvatanja demokratije.
“Detaljno su predstavljene i analizirane aktivnosti policije i tužilaštva povodom navoda o postojanju prikrivene grobnice iz Drugog svjetskog rata u Nikšiću. Izuzev uglavnom površne priče o tzv. lijevim skretanjima (greškama), u socijalizmu se o prikrivenim i neobilježenim grobnicama ćutalo. Usljed ograničenih političkih i građanskih prava, bilo je nemoguće preduzeti konkretnije aktivnosti i inicijative u iako mekom totalitarnom sistemu. Te žrtve su, još uvijek, službeno nepriznate. Javnosti je ponuđeno razmatranje ovog pitanja kroz novu perspektivu koja koherentno uključuje i druge, povezane, činjenice i podatke kako bi se bolje razumio ovaj dio crnogorske prošlosti i ukupni kontekst”, kazali su Vijestima iz Savjeta.
Objašnjavaju i da im je namjera da da se čitaoci oslobode ideološke napetosti.
“Rezultati pokazuju da Crna Gora nije spremna za institucionalno suočavanje sa kršenjima ljudskih prava u tom razdoblju sopstvene istorije. Sistemsko nesnalaženje i uočene slabosti, ukazuju da je neophodan novi pristup, koji, nadalje, nije nužno da ostane isključivo u okvirima tužilačkih i policijskih okolnosti. Treba sagledati iskustva drugih zemalja i međunarodnih organizacija kako bi se ovo pitanje umjesto kao krivičnopravno, zbog očiglednih ograničenja i izazova, tretiralo i kao administrativno. To bi ubrzalo istraživanja arhivske građe o ratnom i poratnom periodu, postupke ekshumacija i pristojne sahrane posmrtnih ostataka. Odgovornost i praktično djelovanje države u pogledu poštovanja ljudskih prava ne prestaju, ni onda kada nije moguće, iz objektivnih razloga, i postojanja brojnih prepreka, okončati istražne radnje. Svi mrtvi imaju pravo da počivaju u miru. Taj narativ je nepodijeljeno prisutan u demokratskom svijetu. Iako je objavljivanje ovog rada tražilo znatno zdravije i humanije političke prilike i odnose u Crnoj Gori, zastupa se racionalizacija odnosa prema mrtvima uz odlučno protivljenje stvaranju zamjenskog revizionističkog narativa”, kazali su autori.
Zeković, Baćović i Čelebić ističu da je namjera njihovog rada da se pokuša usmjeriti, u nekoliko pravaca, moguća debata o ljudskim pravima u crnogorskoj prošlosti.
“Rasprava na zdravim temeljim,a tj. činjenicama sprečava revizionističke narative i namjere koji su, ne treba kriti, u punom pogonu”.
Sarađivali i sa MCP
Tokom rada na predmetu prikrivene grobnice iz Drugog svjetskog rata na teritoriji opštine Nikšić, Savjet za građansku kontrolu rada policije je imao blisku komunikaciju sa Mitropolijom crnogorsko-primorskom, pa je značajna pažnja u knjizi posvećena i tom odnosu.
Autori ističu da je proces suočavanja s prošlošću uspješniji kada se uključe, i podrže ga, i vjerske zajednice i vjerski autoriteti.
Autori su iznijeli i primjedbe na dio komemorativne prakse pravoslavne crkve i uporedili je sa iskustvom katoličke crkve u Italiji i Njemačkoj.
Izvorvor: Vijesti
