Izdavaštvo predstavlja jedan od ključnih stubova kulture i obrazovanja.
Međutim, u doba digitalizacije, izdavači se suočavaju sa brojnim izazovima. Jedan od njih, svakako, jesu promijenjene navike čitalaca koje su, opet, uzročno-posljedično povezane sa vrijednostima koje se, kao takve, nameću jednom društvu, narodu, pojedincu…
U eri brzih informacija i digitalne dominacije, kroz rad Izdavačke kuće “Ourorboros”, mi se iz dana u dan možemo uvjeriti da, uprkos svemu, ipak postoje pojedinci koji prepoznaju suptilnu potrebu za vraćanjem dubokog poštovanja knjizi i spremni su da se, bez obzira na sve, bore za to.
O svemu ovome razgovarali smo sa osnivačem ove Izdavačke kuće, Natalijom Đaletić. Ona nam je kroz svoje iskustvo, govorila o tome kako se, kao izdavač, čovjek može nositi sa izazovima ovog vremena, ali i, istovremeno, biti u jednoj vanvremenskoj misiji – očuvanja knjige.
PRESS: Kako se rodila ideja za osnivanjem izdavačke kuće „Ouroboros”?
Ideja o osnivanju izdavačke kuće, u mojoj glavi, rođena je kada i ja. Kao sumašedšij zaljubljenik u Riječ i Tekst, iščekivala sam moment kada će se ta ideja materijalizovati. Vođena dubokim uvjerenjem da knjiga predstavlja čudo (čak i u današnjem svijetu, kao i u svim budućim svjetovima!) srela sam ljude koji imaju slična uvjerenja i koji umiju, za razliku od mene, da Riječ i Tekst, svojim radom i umijećem, materijalizuju i pretvore u predmet. I tako je 2019. nastala i registrovana sumanuta Ouroboros družina za koju knjiga nije samo predmet, već živo biće koje inspiriše, misli, izaziva emocije i pokreće na akciju.
PRESS: Možete li nam, ukratko, napraviti neku retrospektivu dosadašnjeg rada izdavačke kuće „Ouroboros”?
Od momenta osnivanja (januar 2019), prve objavljene knjige u 2020. godini i proricanja nam propasti, apsolutne, (familija, najbliži prijatelji, ne-prijatelji, jednoglasni i uporni u stavu da se samoubijamo ovom odlukom) sada u 2024. godini imamo preko trideset objavljenih pojedinačnih izdanja i predstavljenih gotovo 100 autorskih tekstova i radova u časopisu koji publikujemo.
PRESS: Šta je ono na šta se, do sad, najviše ponosni?
Ponosna sam na svaki autorski glas objavljen u Ouroborosu. Svaki taj glas donosi specifičan ton koji doprinosi obuhvatnijem razumijevanju svijeta i dubljem seberazumijevanju. Izdavačka kuća Ouroboros je kuća autora! Ponosna sam na svoje saradnike! Na tim ljudi koji čini da svaka knjiga koju pravimo i vizuelno i sadržajno priča svoju najintimniju i autentičnu priču. Svi autorski glasovi, bez izuzetka, su oduševljeni knjigom koju su dobili procesom njenog fizičkog tvorenja kod nas.
Zbog Nikole Kasalice i Nikole Đukića, prevodilaca u našem timu, IK Ouroboros ima privilegiju da njene knjige i izdanja čitaju i komentarišu ličnosti poput profesora dr Zorana Paunovića ili profesora emeritusa Darka Suvina. Pismo Nikoli Kasalici u kojem profesor Paunović iskazuje svoj utisak o poeziji Srđana Lekovića i utisak o Nikolinom prevodu Srđanove poezije na engleski jezik je neiskaziva dragocjenost. Komentari profesora emeritusa Darka Suvina upućeni našem Nikoli Đukiću, tokom procesa prevođenja Darkovog izuzetno zahtjevnog teorijskog teksta sa engleskog jezika na srpski (tekst je publikovan u prvom dvobroju časopisa ATHANATIK – časopisa za fantastiku u književnosti i umjetnosti) su nas osnažili u želji da prevođenje može da bude neizostavni dio naše izdavačke ponude. Zbog izuzetnog prevodilačkog rada Nikole Kasalice ove godine je IK Ouroboros privilegovana pozivom Japanske fondacije. U februaru i martu, na poziv Japanske fondacije koja je ove godine okupila 11 ljudi iz uredništva 11 izdavačkih kuća 11 zemalja Centralne i Istočne Evrope, Nikola Kasalica je u Japanu predstavljao Ouroboros i Crnu Goru u programu umrežavanja Izdavača.
Sve ovo nas je osnažilo da buduće izdavačke planove možemo sigurno i kvalitetno vezivati za književno prevođenje.
Dr Marijana Terić je časopisom ATHANATIK – časopisom za fantastiku u književnosti i umjetnosti, uredničkim poduhvatom rijetkim na ovim prostorima, dovela svjetsku redakciju u našu izdavačku kuću, pomenućue sve članove: dr Vlada Urošević, dr Lidija Kapušeska – Drakuleska, dr Sava Damjanov, dr Budimir Aleksić, Pavao Pavličić, dr Goran Tribuson, Adnadin Jašarević i dr Dejan Ajdačić. Za nas male – svjetska redakcija! Stigle su i prve nagrade za Ouroboros autorske glasove. Nedeljko Simanić, autor romana “Succubus”, osvojio je nagradu Čučkova knjiga koja se dodjeljuje za najbolji prvi objavljeni roman.
S obzirom na činjenicu da smo koncipirani kao kuća autora i da nam je u fokusu autor a ne čitalac, desilo nam se i otvaranje prema čitaocima, pa je prvi tiraž roman autorke Dušice Labović „Sve što to treba da znaš o ljubavi“ raprodat za manje od dva mjeseca.
Naročito ponosna na izdavački poduhvat koji se radi duže vrijeme – objavljivanje cjelokupnog dramskog opusa dr Slobodana Tomovića i njegov prevod na engleski jezik. Beskrajno zahvalana dr Sonji Tomović Šundić na ustupanju autorskih prava za ovo blago koje će uskoro biti predstavljeno.
PRESS: Šta je sve u fokusu vaše izdavačke kuće? Koja vrsta autora, da li afirmisani ili neafirmisani, poezija ili proza, žanr, narativ…
Specifičnost rada i življenja IK Ouroboros iskazuje se u našem radu na materijalu, gdje ogroman značaj dajemo uređivanju svake stranice knjige – Mise-en-page; tipografiji, ilustracijama i svakom detalju konstrukcije.Ranije sam pomenula da je Ouroboros kuća autora, a ovdje ću dopuniti, ne samo autora – pisaca, nego i autora – likovnih umjetnika. Mnoga likovna rješenja, na koricama za naša izdanja nastala su u iz relacije pisac – likovni umjetnik. Imamo naslovne strane sa radovima dr Petra Mošića, mr Marine Radulović, Nikole Backovića, Dimitrija Popovića, Ivana Cakića, Nedeljka Simanića, Dubravke Milivojević, Nebojše Đurića…
U fokusu naše izdavačke kuće su autorski glasovi iz Crne Gore, čiji tekst i ton tog teksta donose radost čitanja nama koji odlučujemo šta ćemo publikovati. Oslanjamo se na raznolikost autora, bez obzira da li su već afirmisani ili neafirmisani, jer vjerujemo da svaki autorski glas koji biramo da publikujemo donosi specifičan ton koji doprinosi obuhvatnijem razumijevanju svijeta i dubljem samorazumevanju.
Nemamo ograničenja ni u čemu, pa ni u žanru. Publikovali smo i knjige za djecu (odlične!) i romane, i zbirke priča i naravno, zbirke poezije (njih najviše). Lično bih voljela da više objavljujemo drame, za sada imamo samo jednu objavljenu. Posebnu pažnju posvećujemo kvalitetu prevoda, jer želimo da naši autori budu čitani i van granica svoje matične kulture.
PRESS: Koje su sve, na osnovu Vašeg dosadašnjeg iskustva i rada, potrebe autora, a koje čitalačke publike i na koje sve načine pokušavate, kao i da li uspijevate, to nadomjestiti?
Tokom procesa rada na materijalu iz kojeg će nastati knjiga, autori imaju potrebu da budu ukljčeni u svaki korak i da im svaka intervencija, jezička ili stilska, bude pojašnjenja i obrazložena. U stvaranju vizuelnog karatera knjige pitamo ih za lični doživljaj i idealnu sliku knjige koju imaju u svojoj glavi i pokušavamo da saobrazimo njihovom viđenju, ukoliko se to ne kosi sa esteskim i etičkim standardima IK.
U suštinskom smislu, autorima je potrebno da budu čitani i slavni.
S druge strane, potrebe čitalačke publike ne umijem sebi da objasnim… Zapravo, ovo što šira čitalačka publika svojim biranjem autora i knjiga, koje čitaju i smatraju vrijednim i važnim, demonstrira da joj je potrebno, čini mi se, nikada mi neće biti jasno.
PRESS: Jedna od misija vaše izdavačke kuće je, kako ste i sami naveli, „povratak dostojanstva knjizi”. Šta je, po vašem mišljenju, unizilo dostajnstvo knjige? Tehnologija, toksični narativi u društvu, politika…
Sve i svi (smo) u konstantnoj zavjeri protiv knjige. Jedan američki SF pisac izmislio je 1953. godine društvo čiji je glavni neprijatelj knjiga i te se knjige i čitaoci spaljuju bacačima plamena. Naravno, stvarnost je lukaviija i zlokobnija od SF romansijera: isti ili veći efekt uništavanja postiže se hiperprodukcijom, neznavenošću, propagandom (naročito političkom), komercijalizacijom, digitalizacijom, generacijskim promjenama…
U društvima koja uživaju u toksičnim raspravama i političkim pritiscima (naše društvo je primjer takvog) knjige postaju sredstvo propagande ili oružje u političkim borbama. Ovo uništava njihovu ulogu kao izvora obrazovanja, kritičkog razmišljanja i umjetničkog izraza.
PRESS: S obzirom da, svjedočimo, kapitalizam i neoliberalizam jedu sve, te da je deviza: sve uvozno je bolje žestoko prodrla u sve pore društva, pa tako i u književnost, ima li u Crnoj Gori dovoljno prostora za naše autore?
Nema prostora, jer naš narod ne troši novac u knjižarama. Lično mislim da postoji suštinsko objašnjenje – po razvoju čitalačke kompetencije odraslih ljudi – na dnu smo svjetske ljestvice. Kod nas, svaki drugi odrastao čovjek ne umije da čita. Za mene, svi problemi našeg društva potiču iz ovog stanja u kojem beznadežno obitavamo. Kada se usredsredimo da ovaj problem rešavamo, a nećemo uskoro, možda kao društvo budemo malo smisleniji…
Knjige koje publikuju male izdavačke kuće teškom mukom dolaze do lanaca knjižarskih giganata. Odgovor koji često dobijam od vlasnika knjižara u Crnoj Gori je da im se ne isplati da drže knjige domaćih autora na svojim policama, jer neki drugi predmeti imaju veću kupovnu moć… Mislim da smo jedina zemlja na svijetu u kojoj domaći knjižari ne vjeruju u domaće autore i ne trude se da ih, na svojim policama, imaju ili reklamiraju preko svojih marketing platformi. Nesolidarnost i nedostatak podrške u svemu, pa i u ovim relacijama, nažalost.
Uticaj kapitalizma i neoliberalizma često dovodi do dominacije globalnih kulturoloških proizvoda na tržištu i to umnogome otežava rad malih izdavača i pojavljivanje novih autora. Strani autori često imaju veću vidljivost i marketinšku podršku, a domaći nemaju ništa.
I kod nas i u svijetu sve je manje lijepo i adekvatno oblikovanih knjiga. Globaliste samo novac interesuje i, u tom interesu, nemilosrdni su.
Samo još tipografi – zanesenjaci i mali izdavači u ovom svijetu se trude da tvore dobro oblikovane knjige i održe nivo knjige kao artefakta.
PRESS: Prepoznaju li čitaoci iz Crne Gore napore domaćih izdavača i autora u dovoljnoj mjeri, te kako vi ocjenjujete tu situaciju kod nas, a kako u regionu?
Ne prepznaju i ne vidim da će se uskoro istinsko prepoznavanje dogoditi. Ne radi se na razvoju čitalačke publike. Zapravo, svaka vrsta umjetnosti u Crnoj Gori je u patnji za publikom. Kompleksan i teško rješiv problem, za sada. U regionu je u nijansama bolje, ili gore.
PRESS: Šta bi bila vaš poruka, kao nekog ko vodi jednu uspješnu izdavačku kuću, poruka autorima, a šta čitaocima?
Knjiga je oružje – uzmi je u ruku! – poručio nam je Breht. Voljela bih da knjiga bude jedino i isključivo oružje koje će ljudski rod ikada više držati u rukama.
Autor: Milovan Marković
