U Višem sudu u Podgorici juče je odložen glavni pretres nekadašnjim čelnicima Investiciono – razvojnog fonda (IRF), koje je Specijalno državno tužilaštvo (SDT) optužilo za zloupotrebu položaja u privrednom poslovanju u pokušaju.
Na optuženičkoj klupi su sada bivši izvršni direktor IRF-a Zoran Vukčević, direktor Sektora za kredite Zoran Vujović, šef Sektora za finansijske i pravne poslove Branislav Janković, osumnjičeni zbog zloupotrebe položaja u privrednom poslovanju u pokušaju i nekadašnja šefica kabineta IRF-a Slobodanka Radulović, koja im je, prema stavu tužioca, u tome pomagala.
Prema podacima portala PRESS, postupajući sudija Goran Šćepanović je konstatovao da je sud tri puta bezuspješno pokušavao optuženima da uruči optužnicu i poziv na suđenje, tako da je na kraju to morala da uradi policija.
Glavni pretres u tom predmetu je odložen za 23. januar naredne godine.
Prema ranijem stavu specijalnog državnog tužioca Zorana Vučinića, odbrane optuženih iznijete pred specijalnim tužiocem neosnovane su i opovrgnute materijalnim dokazima i kao takve usmjerene na izbjegavanje krivice.
Viši sud u Podgorici potvrdio je ranije optužnicu SDT-a protiv bivšeg rukovodstva IRF-a.
Nekadašnji izvršni direktor Zoran Vukčević je povodom isplate 24 lična dohotka pred tužiocem tvrdio je da je to pravo postojalo od početka osnivanja Investiciono-razvojnog fonda i podsjetio da je i prethodnom menadžmentu izvršena isp lata po tom osnovu.
Vukčević je kazao da je od nove uprave nezakonito smijenjen poslije čega se nekoliko puta obraćao zahtjevom da mu se isplate 24 lična dohotka u skladu s njegovim ugovorom, a to nije učinjeno. Novom, kako tvrdi nezakonitom, sistematizacijom raspoređen je na mjesto referenta i to mjesto je odbio.
Moguće da su postojali nacrti ugovora koji su tehnički mijenjani i sigurno nijesu mijenjali suštinu ugovora niti doprinijeli da se bilo šta mijenja kad je u pitanju isp lata 24 lična dohotka. Svi ti nacrti ugovora definisani sujednimugovorom koji je zvaničan i koji je jedini bio u personalnom dosijeu kao za svakog drugog zaposlenog rekao je Vukčević. Napomenuo je da je moguće da postoji samo jedan ugovor u personalnom dosijeu, prenio je ranije dnevni list “Dan”.
Dakle, niti jednom procedurom, niti jednim pravilnikom nije bilo definisano da se ovakvi i slični ugovori unose u e lektronsku bazu rekao je on, istakavši da mu nije poznato kako su dokumenta pronađena u elektronskoj bazi.
Bivši direktor IRF-a rekao je i da nikakve kontakte ni sa kim iz Fonda nije imao u vezi sa pomenutim ugovorima, kao i da je bio odsutan s posla oko 40 dana u oktobru i novembru 2020. godine. Vukčević je, iznoseći odbranu, kazao i da je neistina da je Slobodanki Radulović ili bilo kome drugome u Fondu davao ikakve naloge da nešto mijenja u njegovom ugovoru o radu i ugovorima o radu drugih okrivljenih, niti je bilo potrebe za tim.
Što se tiče Slobodanke Radulović, kako je rekao, ona je obavljala poslove šefa kabineta i, bila je zadužena, pored ostalog, za ra dne odnose u Fondu. Kazao je da “misli da je radilaugovore s te pozicije, jer Fond nije imao bilo koje drugo profesionalno angažovano lice tipa advokata za te stvari, a radila je negdje od 2017. godine i “misli da je u Fondu ostala da radi pošto je on prestao sa radnim angažmanom 2021. godine.
Direktor sektora za kredite i garancije Zoran Vujović takođe je negirao izvršenje krivičnog djela navodeći da je dolaskom u IRF potpisao ugovor o radu. Uslov prelaska u IRF bio je da ima pravo na isplatu otpremnine u visini 24 neto zarade. Kako je rekao, godišnje je u IRF-u potpisivao preko 20.000 akata tako da se ne sjeća da je potpisivao nešto što se tiče ugovora o radu i radnim odnosima.
I direktor sektora za finansijske i pravne poslove okrivljeni Branislav Janković, koji je prethodno pokrivao i druge pozicije, ispričao je kod tužioca da su svi njegovi ugovori o radu imali odredbu kojom je imao pravo na isp latu 24 neto zarade otpremnine u slučaju prestanka funkcije koju je obavljao.
Redakcija portala PRESS
