Vlasti Mađarske traže od Kijeva da cijelu ukrajinsku Zakarpatsku oblast proglasi “tradicionalno mađarskom” u sklopu 11 zahtjeva Budimpešte u vezi sa zaštitom prava nacionalnih manjina.
Osim toga, Budimpešta zahtijeva izbornu reformu u Ukrajini koja bi omogućila političko predstavljanje predstavnika mađarske manjine. Ključni kamen spoticanja je određivanje područja u Ukrajini sa posebnim nivoom garancija za prava Mađara.
U Zakarpatskoj oblasti, prema popisu stanovništva iz 2001. godine, udio Mađara je preko 10 posto.
Listu od 11 tačaka mađarski ministar vanjskih poslova Peter Sijarto predao je Ukrajincima još u januaru 2024. Tada ju je sam Sijarto nazvao listom mađarskih “zahtjeva”. U međunarodnoj politici nije uobičajeno “zahtijevati” bilo kakve akcije od suverene države. Međutim, stav Budimpešte od početka je bio da ih Kijev treba ispuniti. Stoga je čak i u službenoj prepisci zvučao naziv “lista zahtjeva”.
U suštini, Mađarska zahtijeva ukidanje čitavog niza zakonskih promjena u manjinskom zakonodavstvu koje je Ukrajina napravila nakon 2014. godine.
Mađarski zvaničnici, među kojima je i Sijarto, to otvoreno priznaju i (ne sasvim ispravno) tvrde da je od tada Ukrajina navodno smanjila prava manjina, što je zabranjeno Ustavom Ukrajine i međunarodnim normama.
Zahtjev Budimpešte da se uvede koncept “kulturne autonomije” u ukrajinsko zakonodavstvo naišao je na kategorično “ne” Kijeva.
Jedan od dva najproblematičnija je zahtjev pod rednim brojem 11 za političko predstavljanje predstavnika mađarske manjine, o čemu je Mađarska, međutim, već počela da pravi kompromise.
Orban je isprva htio Ukrajini nametnuti sistem koji trenutno djeluje u Mađarskoj, gdje predstavnici nekoliko nacionalnih manjina (među njima, inače, ukrajinske) imaju zakonski zagarantovanu zastupljenost u parlamentu.
“Druga stvar je što, prvo, ti predstavnici manjina imaju ograničena prava, a drugo, u realnosti Orbanovog režima, na te pozicije se postavljaju ljudi lojalni vladi. Međutim, po zakonu, na papiru, takvo pravo postoji. Tako je Budimpešta tražila da Ukrajina uvede nešto slično”, piše Evropska Pravda.
Zapravo, radi se o reformi izbornog sistema u Ukrajini.
Za implementaciju ovakvog zakona potrebno je promijeniti “zaštićeni” dio Ustava koji zahtijeva održavanje sveukrajinskog referenduma.
Ukrajinski list tvrdi da nema šanse da se zamisao sprovede, jer to nije moguće u vrijeme vanrednog stanja.
Budimpešta traži od Ukrajine da ukine zakonski zahtjev da svi izabrani zvaničnici znaju državni jezik i govore njime na sastancima vijeća u koje su izabrani.
Ali ni to nije bio ključni problem. Najteže je bilo odrediti mjesta u Ukrajini sa posebnim nivoom garancije prava Mađara.
Ova norma je i sada u zakonu: odnosi se na gradove i sela sa značajnim brojem manjinskih predstavnika (od 15 posto) i sa “tradicionalnim” manjinskim prebivalištem (od 10 posto u poslednjih 100 godina). U tom slučaju, odlukom mjesnog vijeća moguće je, na primjer, postavljanje putokaza na dva jezika. Ovo nije bilo dovoljno za Budimpeštu.
Tamo, prije svega, zahtijevaju da se sva naselja u Zakarpatju automatski priznaju kao “tradicionalna mađarska”, čak i ona u kojima Mađari nikada istorijski nisu živjeli. Razlog je taj što je generalno u Zakarpatskom regionu, prema popisu iz 2001. i prethodnih godina, udio Mađara bio više od 10 posto.
“Postoji kategoričan zahtjev da se koristi samo popis iz 2001. (od tada se broj Mađara koji žive u Zakarpatju skoro prepolovio; uglavnom zbog Orbanove distribucije mađarskih pasoša)”, piše Evropska Pravda.
Izvor: Klix.ba
