Bojan Panaotović, sociolog i direktor novosadskog Kulturnog centra ocijenio je da je od samog formiranja Abazovićeve vlade bilo jasno da su neki ministri koji participiraju u istoj nakalmljeni, to jest, neka vrsta stranog tijela.
“Jedan od egzemplara rečenih prilika je upravo ministarka Jovana Marović koja je juče, na dobrobit građana Crne Gore, ali i regiona, svojom voljom podnela ostavku. Postoji jedan broj političara i javnih delatnika koji ideološki, po sopstvenim opredjeljenjima i svjetonazorima apsolutno pripadaju DPS-u i njegovom miljeu, ali misle da nije lukrativno i in vezivati se za brod koji tone pa umjesto da uđu u DPS ili neku od srodnih partija biraju tobože neutralni NVO sektor ili URU. Međutim, teško je biti istovremeno i riba i djevojka, i bijel i crn i kosmopolita i neko ko ima strah i drhtanje od bilo kog naroda koji živi u vašoj zemlji”, saopštio je Panaotović.
Prema njegovim riječima, tako je ministarka Marović, već na samom početku rada aktuelne vlade doživjela šok činjenicom da se pitanje Temeljnog ugovora stavlja na dnevni red.
“Njen animozitet i grozomora spram SPC i MCP je toliki da je bojkotovala datu sjednicu Vlade pokušavši da da ključni doprinos opstrukciji usvajanja TU, pokazavši pri tome pritvornost i licemjerje. Konjević i Krivokapić su bili prisutni i borili se protiv usvajanja odluke o Temeljnom ugovoru što je dakako ultranacionalizam na djelu, ali je barem transparentno i dosljedno. Ipak, Marović, nakon usvajanja Temeljnog ugovora, nakon čega Crna Gora nije izgubila nezavisnost, sve crkve su na svom mjestu i nebo se nije srušilo, ne napušta vladu već ostaje u istoj protivno sopstvenim ideološkim uvjerenjima, doduše tu je u istoj ravni sa ministrima iz SDP-a. Ako se „kleronacionalizam“ SPC nekako i mogao progutati, Otvoreni Balkan je kap koja je prelila čašu”, smatra Panaotović.
Iracionalan strah od velike Srbije koji, kako kaže stvara animozitet kod svih srbofoba od Otvorenog Balkana prevladao je i u ovom slučaju, mada višegodišnje iskustvo pokazuje da ni Sjeverna Makedonija ni Albanija nisu nestale u Vučićevom „velikodržavnom“ projektu koji će samljeti čitave narode i države.
“Zamislite dokle idu neurastenije, fobije i mašta kada neko misli da če Vučić dve ili tri države članice NATO pakta staviti pod svoju čizmu i uključiti u nekakvu veliku Srbiju, a da NATO na to ni trepne. Prava istina, međutim, glasi da je Otvoreni Balkan prevashodno ekonomska inicijativa koja popušta stege na svim poljima zahvaljući čemu će sjever i jug Crne Gore, ali i Podgorica i Cetinje imati mnogo više ljetnjih i zimskih turista nego što ih ima sada. Čudo da ministarka Marović u svojoj analizi OB nije gospodu Eskobara, Hila Varheljija i Ramu označila kao inspiratore, ideologe i Vučićeve kompanjone u stvaranju velike Srbije jer svi listom nedvosmisleno podržavaju ovaj projekat, a Rama u istom i učestvuje. Prirodno je da svako izražava sopstvene stavove i hvala Bogu da demokratija pruža tu dobrobit, ali nevolja međutim počinje od trenutka kada se građanima pokušava prodati rog za svijeću i kada im se ne prezentuju činjenice u pravom svijetlu”, dodaje Panaotović.
On navodi da se tako u izvještaju MEP, između ostalog tvrdi da labavljenje granica može da utiče negativno na porast šverca, kriminala itd.
“Istina je, ipak, neumitna. Kavački i Škaljarski klan, šverc kokaina i cigareta i svakovrsne nepodopštine doživjeli su svoju ekspanziju, zlatno doba i vrhunac upravo u godinama kada Otvoreni Balkan nije ni postojao i upravo kada su granice bile tvrde i čvrste. Veliki klanovi veliki su upravo zbog toga što za njih državne granice ne predstavljaju ništa i što su sposobni da bez obzira na njih svoju robu dostave tamo gdje žele. Da li je u EU došlo do ekspanzije kriminala i šverca od kada su granice postale „meke“? Naravo da nije. Još jedan nonsens iz izvještaja MEP-a, zaslužuje kratak osvrt, a riječ je o iskazanoj bojazni da će mala crnogorska ekonomija biti, parafraziramo, progutana od drugih ekonomija. Kako ćete građanima Crne Gore objasniti da svim srcem žudite za EU i ne bojite se konkurencije njemačke, francuske, italijanske i švedske ekonomije, a u ovom slučaju strahujete od makedonske, albanske i srpske konkurencije?
Takođe, da li su, za ovih 4,5 godina albanska i makedonska ekonomija doživjele propast učešćem u OB i saradnjom sa Srbijom? Naravno da nisu, naprotiv. Na primjer, imaju povlašćno mjesto kada je riječ o uvozu brašna i žitarica po povoljnim cijenama i to u vremenima koja su veoma kritična i delikatna. Svjedoci smo dakle činjenice da je ministarka Marović zalutala u URU, a da je njen prirodni politički milje DPS. Valja predložiti Zivkoviću i Nikoliću da razmotre slučaj gospođe Marović i eventualno se angažuju u zimskom prelaznom roku jer fakat je da su DPS-u nasušno potrebna pojačanja i to ne na bekovskim pozicijama nego u špicu. Marović je idealna – ne krije animozitet prema SPC, protivnik je Temeljnog ugovora, to je pokazala u praksi. Imala je nekoliko tvitova u kojima se nisu mogle sakriti negativne emocije prema zlom Beogradu i retrogradnoj Srbiji.
Protivnica je Otvorenog Balkana i vidi u njemu sve ono negativno što vidi i DPS. Mlada je i visoko obrazovana( doduše u mrskom Beogradu ali šta da se radi, iz te kože se ne može) i što je takođe važno – ona nikad nije pripadala SPC, nije bila Miloševićev saradnik, nikada neće cupkati uz četničke pjesme na svadbi misleći da kamere ne snimaju, ona je iskreni i pravi srbofob i protivnik mračnog Beograda i opskurne Srbije! Njena ostavka, mada zakasnjela, odlična je vijest kako za građane Srbije tako i za region”, zaključio je Panotović
