U manastiru Sv. Simeon Mirotočivi održana je promocija novog romana Olivere Doklestić ”Kako preživjeti ženidbu kralja Vukašina”.
Milica Kralj, potpredsjednica Udruženja književnika i urednica tribine ”Riječ” otvorila je veče sa riječima Franca Kafke ”Književnost je ono čime jedna nacija odi beleške o sebi a ne politika i političari. Neka književnost bude sekira za zaleđeno more u nama.” Takva je, dodala je Kralj, knjiga o kojoj govorimo večeras, knjiga koja bez oklijevanja, nedoumica i distance kao na filmskoj traci, u sekvencama/ prizorima, tj. odeljcima razotkriva do najmanjih činilaca sadržaj ovog izopačenog, opakog i naopakog doba.
Opredijelivši se da opiše/ispiše događaj iz vremena sadašnjeg, oslikavajući i tumačeći dešavanja komentarima narodne pjesme autorka uspijeva da svoju priču smjesti u kontekst svih onih priča u kojima je jedinka žrtva ideologije, žrtva sistema, ona koja se našla u procjepu između istine i neistine, između pravde i nepravde, između zakonitosti i nezakonitosti. I koja je, ma kako da su se svi ovi događaji odvijali – uvijek na gubitku, kazala je Kralj.
Nakon Milice Kralj, Milojka Jovović je istakla kako je zadovoljstvo čitati ”Kako preživjeti ženidbu kralja Vukašina”, posebno, što čitalac već zna pjesmu i može da poveže događaje prošlosti i sadašnjosti. Književnica Olivera Doklestić čitaocima ”otvara oči” u pogledu mijenjanja mnogih u liku kralja Vukašina koji vjekovima pokazuje iste obmane, podmetanja, optužbe nevinih, prijetnje sijanjem straha, izigravanjem zakona i doslovno ako ne pratite njihovu ”svirku” nemate šansu da ćete ostatina svom radnom mjestu i kako ”sačuvati glavu” gdje se umnost cijedi do izdahnuća.
Mr Slobodan Čurović je naglasio kako moralni heroji moraju ostati sami, jer su sopstvenom katarzom uvidjeli sav šljam, niskosti i nezasitost jurišnika na fotelje i funkcije koji bi gazili preko toplih ljudskih leševa samo da dođu do cilja. Uprkos svemu, ma kolika bila lavina kotrljajućih tegova treba ostati svoj, poseban, biti slobodan kroz životopis u redovnim i izvanrednim situacijama. ”Svaka vlast je u osnovi zla jer funkcioniše po principu podređenih i nadređenih i naravno kontrolisane demokratije” kako kaže Čomski a sve filovano kroz farsu demokratskih sloboda. Knjiga ”Kako preživjeti ženidbu kralja Vukašina” je jedna od najtačnijih dijagnoza naše sumorne svakodnevnice, originalan tumač i presjek naših iluzija. Ovo je knjiga za uporne odgonetače, šetnja po ko zna koji put kroz već viđeno u našoj apatiji i zavaravanju. Knjiga koja vas zapita, briljantnom logičnošću pred kojom ne možete ostati ravnodušni, intrigirajuća i za one malodušne, pritajene strašljivice kuda idemo i zašto živimo. Bojim se do neke nove ženidbe, a tek će ih biti, samo da se svatoviu raspakuju.
Novica Đurić, predsjednik Udruženja književnika Crne Gore je istakao da je Olivera smogla snage da ovo ostavi kao jedno svjedočanstvo o vremenu u kome smo živjeli, a najčasnija obaveza svakog pisca i čovjeka je da u vremenu u kome živi piše istinu. I ovo je roman o ovom vremenu, ali je ovo mogao biti i roman onoga prije i biće onoga koji će doći. Ovim romanom, kao i jednim prije toga ”Četvrta dimenzija”, kako je to samo savršeno isklesan tekst.
Olivera Doklestić, pisac romana ”Ženidba kralja Vukašina” je konstatovala da ovaj roman ima nekakvo obilježje da je autobiografski, međutim, ona je tu samo neka vrsta poligona. Ovaj roman joj je došao kao neka vrsta ventila. Kaže Doklestić, da živimo u izuzetno teškom vremenu i u stvari, ova knjiga je jedinstvena za sve post-jugoslovenske zemlje. Partitokratija je takva, diktatura vlasti je takva da ljudi zaista treba da se zapitaju šta je demokratija, šta je sloboda? Doklestić je kazala da ”mi svi zapravo glumimo život, glumimo stvarnost” a šta još govori ovih 130 strana? Nas zapravo nema nigdje. Nema nas. Nema nas u glasu, nema nas u pobunama, a ko je kriv za to? Ne znam.
Promocija Doklestićkinog romana završila se razgovorom s prisutnim poštovaocima njene književnosti.
Autor: Dragan Leković
