Thomas Jeffrey Hanks (Concord, 9. juli 1956. godine), američki filmski glumac i producent, dvostruki dobitnik Oskara. Hanks je prije uspjeha s filmovima Philadelphia i Forrest Gump glumio u televizijskim i porodičnim komedijama. Finansijski je najuspješnija filmska zvijezda u istoriji. Osim toga, jedan je od dvojice glumaca čiji su filmovi sedam puta uzastopno zaradili 100 miliona dolara.
Hanks je rođen u Concordu, Kalifornija. Njegov otac, Amos Mefford Hanks, bio je kuvar i rođak majke američkog predsjednika, Abrahama Lincolna. Njegova majka, Janet Marylyn Frager, bila je bolničarka; par se razveo 1960. godine. Troje najstarije djece, Sandra, Rufus i Tom, otišli su živjeti s ocem, dok je najmlađi Jim ostao s majkom u Red Bluffu, Kalifornija. Oboje roditelja su se ponovno vjenčali. Prva maćeha Sandri, Larryju i Tomu ušla je u brak s petoro svoje djece. Hanks je jednom izjavio za časopis Rolling Stone: “Svi su u mojoj porodici voljeli jedni druge. Ali u kući je uvijek bilo pedeset ljudi. Nisam se osjećao kao autsajder, ali sam uvijek bio malo izvan toga”. Taj brak završio je razvodom dvije godine posle, a Amos Hanks postao je samohrani otac, radeći dugo i računajući da će se djeca pobrinuti jedni za druge. Bila je to pouka o oslanjanju na sebe koja će im svima dobro doći.
Amos Hanks ponovno se oženio 1965. godine s Frances Wong, domorotkinjom iz San Francisca, kineskog porijekla. Frances je imala troje djece, od kojih je dvoje živjelo s Tomom dok je bio u srednjoj školi. Hanks je glumio u školskim predstavama, među ostalim i Južni Pacifik, dok je pohađao srednju školu Skyline u Oaklandu, Kalifornija. Hanks je studirao glumu na koledžu Chabot, a nakon dvije godine se preselio u Sacramento. Hanks je rekao za New York Times: “Razredi glume bili su najbolje mjesto za čovjeka koji voli puno vikati, a u isto vrijeme je i plemenit. Puno sam vremena proveo gledajući predstave. Nisam vodio djevojke sa sobom. Samo bih se odvezao u pozorište, kupio sebi ulaznicu, sjeo, pročitao program i potpuno se uživio u predstavu. Puno sam vremena proveo tako, gledajući djela Bertolta Brechta, Tennesseeja Williamsa, Henrika Ibsena i ostalih.”
U to vrijeme je upoznao Vincenta Dowlinga, šefa pozorišnog festivala u Clevelandu. Na Dowlingov nagovor, Hanks je počeo nastupati na festivalu, što je postalo trogodišnje iskustvo u kojem je radio sve vezano za pozorište. Zbog toga je Hanks odustao od koledža, ali je već čvrsto odlučio da će postati glumac.
1979. godine se Hanks preselio u New York, gdje je debitovao u niskobudžetnom hororu, He Knows You’re Alone, a nakon toga nastupio u televizijskom filmu, Mazes and Monsters. Nastavio je pohoditi audicije i konačno dobio glavnu ulogu u televizijskom pilotu ABC-a, Prisni prijatelji, glumeći Kipa Wilsona. Otišao je u Los Angeles, gdje se pridružio Peteru Scolariju, a glumili su dvojicu muškaraca prisiljenih obući se kao žene kako bi mogli živjeti u jeftinom hotelu za žene. Prisni prijatelji emitovao se dvije godine, a iako gledanost serije nikad nije bila velika, kritičari su je dobro ocijenili. “Kad sam ga prvi put vidio na setu”, rekao je producent serije Ian Praiser Rolling Stoneu, “Pomislio sam, ‘Šteta što se neće zadržati na televiziji. Znao sam da će postati filmska zvijezda za dvije godine.” Ako je Praiser to i znao, zašto nije uspio uvjeriti Hanksa. “Serija se pojavila niotkuda”, rekao je Hanksov najbolji prijatelj Tom Lizzio za Rolling Stone. “Zatim je odjednom otkazana. Pomislio je kako će opet vući konopce i postavljati rasvjetu u teatru.”
Nastupima u Prisnim prijateljima i epizodi serije Happy Days (1982.), u kojoj je glumio bivšeg Fonzovog mrzovoljnog kolegu iz razreda, privukao je pažnju reditelja Rona Howarda. Howard je radio na filmu Splash (1984. godine), fantastičnoj romantičnoj komediji o sireni koja se zaljubi u čovjeka. Howard je prvo mislio Hanksu dati ulogu duhovitog brata glavnog junaka, ulogu koja je na kraju pripala Johnu Candyju. Umjesto toga, Hanks je dobio glavnu ulogu koja mu je lansirala karijeru budući da je film postao hit, zaradivši 69 miliona dolara.
Slijedilo je još nekoliko komedija, ali nijedna nije pogodila interes publike. U filmu Ništa zajedničko (1986. godine) – o mladiću otuđenom od svojih roditelja koji mora ponovno uspostaviti odnos s ocem, kojeg je glumio Jackie Gleason – Hanks je zaradio reputaciju glumca koji može iznijeti i ozbiljne uloge, a ne samo one komične.
Nakon još tri promašaja, Hanks je uspio s fantastičnim filmom Veliki (1988.), koji je predstavio Hanksa kao veliki holivudski talent. “Nije lako biti uspješan u ovom gradu,” rekao je njegov prijatelj Scolari za Rolling Stone, “posebno za savjesnog čovjeka. Počnu vam laskati. Dobijate stvari koje ne moraju nužno biti loše ili otrovne. Ali vas ne zanimaju. Morate stati i reći, ‘Samo malo – nisam to tražio.’ Morate uhvatiti svoj život za rogove. Imate obaveze koje nemaju nikakve veze s glumačkom profesijom. Tom Hanks se uspješno nosio s uspjehom. Nikad nije bio srećniji.”
Slijedio je film iz 1989. godine, Turner i Hooch. U izdanju Disney Adventures iz 1993. godine, Hanks je rekao, “Vidio sam Turnera i Hoocha neki dan u videoteci, što mi je izazvalo uspomene. Plakao sam kao dijete.”
Hanksov izbor uloga nastavio ga je uvaljivati u nevolje. Ponovno je nizao samo promašaje. Prvo je bio film The Burbs (1989. godine), zatim Joe protiv vulkana (1990. godine) i konačno Vatromet taština (1990. godine).
Hanks se vratio na vrh ulogom neuspješnog bejzbolskog trenera u filmu Ženska liga (1992. godine). Priznao je da njegova gluma u ranijim ulogama nije bila sjajna, ali da se poboljšao. U intervjuu za Vanity Fair, Hanks je rekao da mu gluma u “modernoj eri snimanja” nije više pretenciozno lažna.
Ova “moderna era” podrazumijevala je spektakularnu 1993. godinu za Hanksa, prvo s filmom Romansa u Seattleu, a onda s Philadelphiom. Prvi je bio blockbuster o udovcu koji pronalazi pravu ljubav (s Meg Ryan). Richard Schickel iz Timea nazvao je njegovu glumu “čarobnom”, a mnogi su se složili kako mu je ta uloga donijela status jedne od najvećih zvijezda svoje generacije. U Philadelphiji, Hanks je glumio advokata homoseksualca koji je obolio od AIDS-a te se bori protiv diskriminacije (Hanks je smršavio i stanjio kosu kako bi izgledao bolesno).
Hanks je trebao glumiti i u filmovima Batman zauvijek, Jerry Maguire, Kuka, Polje snova, Patriotske igre i Groundhog Day.
Hanks je 1994. godine dobio Oskara za najbolju glavnu ulogu u filmu Philadelphia. Tokom govora zahvalnice, otkrio je da je njegov učitelj drame u srednjoj školi bio homoseksualac. Ovo priznanje bilo je temelj za film In & Out (1997. godine) s Kevinom Klineom u ulozi profesora engleske književnosti kojeg je na sličan način odao bivši učenik.
Hanks je poslije Philadelphije nastupio u ljetnom hitu iz 1994. godine, Forrest Gump, u kojem njegov lik postaje sudionik kultnih događaja u američkoj istoriji od šezdesetih pa nadalje.
Hanks je osvojio svog drugog Oskara za najboljeg glumca za ulogu u Forrest Gumpu, postavši tako jedan od dvojice glumaca koji su osvojili dva uzastopna Oscara (prvi je bio Spencer Tracy, pobjedivši 1937. i 1938. godine).
Hanksov sljedeći projekt doveo ga je ponovno do Rona Howarda u filmu Apollo 13, u kojem je glumio astronauta i zapovjednika Jamesa Lovella. Kritičari su hvalili film i uloge cijele glumačke postave, u kojoj su još bili Kevin Bacon, Bill Paxton, Gary Sinise, Ed Harris i Kathleen Quinlan. Film je 1996. godine zaradio devet nominacija za Oskara, a osvojio je dva.
Hanks se okrenuo režiranju i produciranju sa svojim sljedećim filmom, That Thing You Do!, o pop grupi iz šezdesetih. Hanks i producent Gary Goetzman osnovali su Playtone, muzičku i filmsku produkcijsku kompaniju, što je i naziv muzičke kuće u filmu.
Hanks je bio jedan od producenata, scenarista i reditelja HBO-ove dokumentarne drame Od Zemlje do Mjeseca. Serija u dvanaest djelova opisuje svemirski program od njegovog početka, kroz poznate letove Neila Armstronga i Jima Lovella, do ličnih osjećaja oko stvarnih sletanja na Mjesec. Projekt od 68 miliona dolara dobio je nagradu Emmy, a bio je jedan od najskupljih projekata namijenjenih za televiziju. Hanksov sljedeći projekt bio je još skuplji.
Za Spasavanje vojnika Ryana udružio se sa Stevenom Spielbergom kako bi snimili film o Danu D, tačnije iskrcavanju na plažu Omaha i probijanju kroz Francusku kako bi se spasio vojnik koji ima dopuštenje da se vrati kući. Film je odlično primljen i od strane kritike i publike; proglašen je jednim od najkvalitetnijih ratnih filmova uopšte. Spielberg je dobio svog drugog Oscara za režiju, a Hanks je zaradio još jednu nominaciju za najbolju glavnu ulogu. Krajem 1998. godine, Hanks se pridružio svojoj koleginici iz filma Romansa u Seattleu, Meg Ryan, za još jednu romantičnu komediju, Imaš poruku, remake filma iz 1940. godine, Trgovina iza ugla, u kojem su nastupili James Stewart i Margaret Sullivan.
1999. godine, Hanks je nastupio u adaptaciji romana Stephena Kinga, Zelena milja. Sljedeće godine osvojio je Zlatni globus za najboljeg glumca i nominaciju za Oscara za portret brodolomca, analitičara FedExa, u filmu Roberta Zemeckisa, Brodolom života. 2001. godine, Hanks je bio jedan od producenata i redatelja HBO-ove mini-serije Braća po oružju. Pojavio se i u specijalnoj televizijskoj emisiji vezanoj za terorističke napade 11. septembra 2001. godine, Tribute To Heroes, i dokumentarcu Rescued From the Closet.
Nakon toga pridružio se reditelju Vrtloga života, Samu Mendesu, u adaptaciji romana Maxa Allana Collinsa i Richarda Piers Raynera, Put do uništenja, u kojem je glumio anti-junaka, plaćenog ubicu u bijegu sa sinom. Iste godine, Hanks je ponovno sarađivao sa Spielbergom, nastupivši s Leonardom Di Capriom u kriminalističkoj komediji Uhvati me ako možeš, temeljenoj na istinitoj priči o Franku Abagnaleu Jr.
2002. godine, on i supruga Rita Wilson producirali su hit-film Moje grčko vjenčanje. Hanks neko vrijeme nije nastupao na filmu, da bi se konačno pojavio u tri filma: Gangsterska petorka, braće Coen, još jednom Spielbergovom filmu, Terminal, i u Polar Express, porodičnom filmu Roberta Zemeckisa. U intervjuu za USA Weekend, Hanks je rekao kako bira projekte: “Od Ženske lige, ne može to biti bilo kakav film. Mora me privući… Mora me obuzeti želja da snimim taj film. Volim misliti kako sam spreman na sve kako bih to napravio kako treba.”
12. juna 2002. godine postao je najmlađi dobitnik nagrade za životno djelo Američkog filmskog instituta. U avgustu 2005., Hanks je izabran za potpredsjednika Akademije filmskih umjetnosti i nauke.
Hanks se pojavio i u dugoočekivanom filmu Da Vinčijev kod, temeljen na najprodavanijem romanu Dana Browna. Film je objavljen 19. maja 2006. godine u Americi, a u svijetu je zaradio više od 750 miliona dolara. Hanks je bio pripovjedač u dokumentarcu Kena Burnsa iz 2007. godine, Rat, čitajući isječke iz kolumni koje je Al McIntosh pisao za vrijeme Drugog svjetskog rata.
Hanks je od 1978. do 1987. godine bio u braku sa Samanthom Lewes. Par je imao dvoje djece, sina Colina Hanksa (koji je postao glumac) i kćer Elizabeth. 1988. godine se oženio s glumicom Ritom Wilson. Prije vjenčanja prešao je s katoličke na njenu pravoslavnu vjeru. Prvi su se put sreli na setu Hanksove televizijske serije Prisni prijatelji, ali su se zbližili radeći na filmu Volonteri. Imaju dva sina, Chestera (Chet) i Trumana.
Priredio: Dragan Leković
