Vatrogasci-spasioci u mnogim opštinama ne posjeduju adekvatnu i atestiranu ličnu zaštitnu opremu (odijela za prilaz vatri, šlemove, zaštitne rukavice, vatrogasne čizme, opasače…). A, ako je i posjeduju, rokovi za njenu upotrebu poodavno su istekli.
Stanje kolektivne opreme, a tu prvenstveno mislim na vatrogasna vozila, loše je jer su ona stara i do 40 godina. Ti nedostaci su posebno izraženi u sjevernim opštinama, ukazao je u razgovoru za „Dan“ Ratko Pejović, predsjednik Strukovnog odbora vatrogasaca–spasilaca Crne Gore.
„Sve navedeno konstatuje se i u redovnim godišnjim izvještajima Direktorata za zaštitu i spasavanje MUP-a, koji bi trebalo da alarmira donosioce odluka da je potrebno značajnije ulaganje u ove službe. Nažalost, vatrogasci-spasioci i službe zaštite nerijetko su shvaćeni kao balast, opterećenje i nepotreban trošak za slabostojeće budžete lokalnih uprava. Iako se radi o opremi koja je skupa, smatramo da razlozi malog ili nedovoljnog ulaganja u njenu nabavku nijesu finansijske prirode, već mislimo da se radi o nedovoljno razvijenoj svijesti o potrebi ulaganja u službe zaštite, koje se višestruko vrati, od strane onih koji te odluke donose. Sve prethodno navedeno najbolje ilustruju slike sa terena, kada možemo da uporedimo našu opremu sa opremom vatrogasaca-spasilaca država koje su nam poslale pomoć u ljudstvu i tehnici“, istakao je Pejović.
Prema njegovim riječima, u mnogim našim službama ne radi dovoljan ili optimalan broj vatrogasaca–spasilaca, s obzirom na veličinu, broj stanovnika i rizike koji se nalaze u pojedinim opštinama.
„Merijalni položaj vatrogasaca–spasilaca značajno se popravio – ali ne i dovoljno – potpisivanjem Granskog kolektivnog ugovora za oblast uprave i pravosuđa početkom 2023. godine, kada je došlo do uvećanja koeficijenta složenosti poslova sa 5,1 na 7,3. Tom posljednjom izmjenom u koeficijentu osnovna zarada vatrogasca–spasioca sa 20 godina staža iznosi oko 700 eura, koja se uvećava dodacima za noćni rad, pripravnost i otežane uslove rada. Smatramo da su zarade vatrogasaca–spasilaca male u poređenju sa opasnostima i naporima kojima su izloženi u svakodnevnom radu“, naglasio je Pejović.
Ukazuje da u pojedinim službama vatrogasci–spasioci nijesu kolektivno osigurani u slučaju povreda, profesionalne bolesti ili smrti na radnom mjestu, a službe zaštite nemaju akte o procjeni rizika na radnom mjestu, dok su prostorije u kojima borave vatrogasci–spasioci neuslovne i ne zadovoljavaju ni minimum standarda.
Poručuje da se ovog puta neće zadovoljiti novčanim nagradama koje se pominju.
„Da bismo ispunili svoju misiju da pomognemo, sačuvamo i spasimo ljudske živote i imovinu, prevashodno nas mora biti dovoljno, moramo imati čime da radimo i za posao koji obavljamo moramo biti adekvatno plaćeni“, ističe Pejović.
Potrebni novi zakoni
„Stav našeg Strukovnog odbora je da Zakon o zaštiti i spasavanju generalno nije dobar i da nije riješio – a trebalo je – probleme vatrogasaca–spasilaca. U tom zakonu vatrogasac–spasilac se pominje u desetak članova. Smatramo da jedini i pravi način da vatrogasci–spasioci u Crnoj Gori dobiju mjesto u društvu koje zaslužuju jeste izrada zakona o zaštiti od požara i, još važnijeg za njih, zakona o vatrogastvu, kako su to riješile zemlje u regionu. Zato ćemo vrlo brzo, odmah po završetku akcija gašenja požara, u saradnji sa kolegama iz druge sindikalne centrale, Vladi Crne Gore uputiti konkretne predloge i zahtjeve“, najavio je Pejović.
Izvor: Dan
