Žan Pol Sartr (franc. Jean-Paul Sartre; Pariz, 21. jun 1905 — Pariz, 15. april 1980), francuski filozof, romansijer, esejist i dramski pisac, tvorac ateističkog egzistencijalizma.
Posle gimnazije upisao je prestižnu Visoku školu normi (1924), u kojoj je sreo svoju buduću saputnicu Simon de Bovoar, kasnije utemeljivačicu feminizma i feminističke filozofije. Po završetku studija radio je jedno vrijeme u Avru kao profesor filozofije, a zatim je otišao u Berlin, gdje je proučavao Huserla i Hajdegera. Kada se vratio u Avr objavio je (1936) filozofske eseje Transcendencija Ega i Imaginacija, zatim (1939) Skicu teorije emocija, kojima u Francusku donosi njemačku fenomenologiju i egzistencijalizam. Posle putovanja u Italiju (1936) ponudio je„Galimaru“ roman Melanholija. Poznati izdavač ga je odbio. Ovo djelo postaće 1938. Mučnina. Od tada pa sve do kraja života Sartr će nastupati na tri fronta: filozofskom, književnom i političkom.
Njegova najznačajnija filozofska djela su Biće i ništavilo (1943), trotomni Putevi slobode (1945 — 1949; Zrelo doba, Odlaganje i Ubijene duše) i Kritika dijalektičkog uma (1960).
Sartrovi pozorišni komadi: Iza zatvorenih vrata (1945), Prljave ruke (1948) i Đavo i Gospod Bog (1951) stekli su svjetsku slavu. Sem Mučnine od proznih djela na glasu je njegova zbirka pripovjedaka Zid (1939) i autobiografska proza Riječi (1964). Najbolji eseji su mu Bodler (1947), Sveti Žene, glumac i mučenik (o pjesniku Žanu Ženeu, 1952), a poslednje Sartrovo djelo je monumentalna studija o Floberu Porodični idiot (1971).
Član Pokreta otpora i zarobljenik za vrijeme Drugog svjetskog rata, bio je jedno vrijeme blizak komunistima, ali se s njima razišao još pedesetih godina. Protivio se sovjetskoj intervenciji u Mađarskoj, ratovima u Vijetnamu i Alžiru. Podržao je studentski pokret 1968. Bio je jedan od rijetkih intelektualaca sa Zapada koji je obišao komunističke zemlje, Sovjetski Savez (1954), Kinu (1956), Jugoslaviju (1958) i Kubu (1960). „Za svoj rad koji je, bogat u idejama i pun duha slobode i traganja za istinom, izvršio širok uticaj na naše vrijeme“, Žan-Pol Sartr je 1964. godine dobio Nobelovu nagradu za književnost, koju je odbio da primi, uz obrazloženje da je uvijek odbijao zvanične počasti, i da ne želi da se ravna sa institucijama.
Priredio: Dragan Leković