Dok javnost bruji o potencijalnoj investiciji Mohameda Alabara na Velikoj plaži, a aktivisti, NVO i pojedini mediji iz dana u dan dižu buru zbog “prodaje obale”, gotovo niko ne postavlja pitanje: gdje ste bili kada je već prodato ono što se već desilo – u tišini i bez ijednog ozbiljnog glasa protesta?
U septembru 2024. godine u Podgorici je predstavljen projekat Porta Rai – investicija vrijedna 278 miliona eura koja podrazumijeva izgradnju hotela, luksuznih vila, marine i stambenih objekata na oko 70.000 m² zemljišta na Velikoj plaži u Ulcinju.
Do danas su već u prodaji stanovi i vile, a šira javnost gotovo ništa ne zna o uslovima pod kojima je ovaj ekskluzivni dio obale ustupljen investitorima.
Gdje su sada bili svi ti “čuvari javnog interesa”?
Za razliku od projekta koji se još nije ni dogodio – onog koji se najavljuje sa Mohamedom Alabarom – i koji je izazvao skoro nacionalni front otpora – sa oštrim reakcijama iz NVO sektora, ekoloških aktivista, opozicionih partija i dijela javnosti – projekat Porta Rai je prošao ispod radara. Nije bilo prozivki za “prodaju zemlje”, nije bilo konferencija za medije, dramatičnih tvitova, niti performansa ispred Vlade.
Zašto?
Da li je razlog u tome što je ovaj posao već završen, pa je kasno za PR borbu? Ili su pojedini aktivisti i organizacije – koji su inače veoma glasni – selektivno odlučili gdje i kad da se bune? Možda zato što im je “veći medijski efekat” borba protiv Alabara, a Porta Rai je već “otišao voz”?
Nelogičnosti su očigledne:
I projekat Porta Rai i potencijalna investicija Alabara odnose se na najvrednije dijelove Velike plaže.
Oba projekta su stambeno-komercijalne prirode, a ne isključivo turističke.
Kod Porta Rai se već prodaju stanovi – što znači da je zemljište faktički privatizovano.
Niko nije otvorio pitanje javnog interesa, ekološke procjene, ni transparentnosti procesa.
Ako je prodaja dijela Velike plaže “izdaja nacionalnog bogatstva”, kako to da je prodaja drugog dijela – u potpunoj tišini – prošla bez ikakve reakcije?
Vrijeme je da se prestane sa dvostrukim standardima. Ili branimo svaki pedalj obale – bez obzira ko investitor bio – ili priznajmo da je ovdje riječ o selektivnoj borbi, politički motivisanoj i vođenoj logikom “neka prođe ako niko ne vidi”.
Jer ako nije problem luksuzna marina i stambene zgrade na istoj Velikoj plaži, zašto bi bio kada se zove Alabar?
Redakcija portala PRESS
Ovaj tekst je nastao uz pomoć sredstava Fonda za podsticanje pluralizma i raznovrsnosti medija – Ministarstva kulture i medija.
