Nedavna analiza International Business Timesa (IBT) – koja se bavi političkim tenzijama u Crnoj Gori i položajem predsjednika Jakova Milatovića – nastala je direktno kao rezultat njegovih učestalih žalbi i dramatičnih poruka na međunarodnim adresama. IBT je zabilježio da predsjednik sve otvorenije govori o „pritiscima“, „slabljenju funkcije“ i „ograničavanju njegovog uticaja“, što je stranim urednicima bilo dovoljno da otvore pitanje političke stabilnosti u Crnoj Gori i uloge predsjednika u njoj.
Za čitaoce koji nijesu upoznati s analizom: IBT je istakao da Milatović tvrdi kako je meta političkih pritisaka koji, po njegovom mišljenju, mogu oblikovati budućnost zemlje. Međutim, IBT nije ulazio u dubinsku političku stranu – već je zabilježio da je predsjednik Crne Gore postao centralna figura unutrašnjih sukoba, ponajviše zbog sopstvenih javnih istupa.
Suština problema jeste da Milatović već mjesecima koristi međunarodne susrete i strane partnere kao prostor za prenošenje ličnih frustracija, a ne državnih prioriteta. Umjesto da nastupa kao predsjednik koji ujedinjuje političke aktere i institucije, on se sve češće predstavlja kao žrtva sopstvene pozicije u sistemu.
Predsjednička funkcija u Crnoj Gori jeste ograničena – nema budžet, nema izvršnu vlast, nema poslanike, nema partijski aparat. Ali umjesto da radi u okvirima tih nadležnosti, Milatović uporno pokušava da to prikaže kao čin „političke nepravde“ i „pokušaj njegovog slabljenja“.
Očajnička potraga za strategijom za drugi mandat
Njegovi istupi sve više izgledaju kao pokušaj da se pronađe strategija za drugi mandat, jer politička realnost za njega u ovom trenutku izgleda izuzetno nepovoljno.
Milatović je suočen sa gotovo potpunim nepovjerenjem među političkim subjektima – od vlasti do opozicije. Nema podršku nijedne relevantne partije, nema stranačku infrastrukturu, a njegova komunikacija često stvara dodatne tenzije.
U takvom ambijentu, narativ o „ugroženosti“ i „pritiscima“ postaje njegova jedina politička municija.
Kako je nastala i analiza IBT-a?
Upravo zbog ponavljanja ovih poruka – ne u Podgorici, već na međunarodnoj sceni – nastala je analiza International Business Timesa. Za strani medij je neuobičajeno da predsjednik jedne države javno govori o sopstvenoj nemoći, ograničenim ovlašćenjima i navodnim pritiscima, i to tokom bilateralnih posjeta i međunarodnih skupova.
Drugim riječima, IBT nije otkrio problem – Milatović im ga je isporučio.
Ambicije veće od funkcije
Sve je jasnije da je Milatovićev ključni problem raskorak između političkih ambicija i ustavnih ovlašćenja. Predsjednički kabinet, kakav postoji u Crnoj Gori, jednostavno ne pruža platformu za ulogu koju Milatović pokušava sebi da pripiše.
Zbog toga pribjegava međunarodnim adresama, pokušavajući da spoljnim pritiskom nadomjesti domaći politički vakuum u kojem se našao. Ali takva strategija, umjesto da ga ojača, naglašava njegove slabosti: predsjednik koji želi mnogo, a može malo – i koji za to optužuje sve osim sebe.
PRESS
