ilustracija
Odgovor je jednostavan: interes. Interes da se dođe/ sruši vlasti ili da se zadrži politički uticaj. Interes da se konsoliduje opozicioni blok i preuzme kontrola nad procesima. Ideološke razlike tu ne nestaju, ali postaju sekundarne.
“Semafor koalicija” zato nije savez uvjerenja, već savez potrebe. Crveno, žuto i zeleno ne stoje zajedno jer se slažu, već jer im se putanje trenutno ukrštaju. Kada se interesi poklope, ideologija se prilagodi.
U toj računici ostaje samo jedno otvoreno pitanje: da li birači pristaju na to da politika bude trgovina ciljevima, a ne vrijednostima.
U crnogorskoj politici više nije pitanje da li će se takozvani “semafor” složiti, već kako će to objasniti biračima.
Pod tim imenom staju zajedno Demokratska narodna partija Milana Kneževića, Demokratska partija socijalista Danijela Živkovića, Slobodna Crna Gora Vladislava Dajkovića i Građanski pokret URA Dritana Abazovića. Ideološki raspon je širok: od nacionalne desnice, preko građanskog centra, do partije koja je tri decenije bila simbol vlasti protiv koje su ostali nastajali.
Ipak, Milan Knežević je poručio da nema problem sa saradnjom sa “mlađom ekipom” iz DPS-a. Ta rečenica je važnija od svih programskih razlika. Ona pokazuje da je politička matematika ispred ideologije. Ako je do juče DPS bio sinonim za sistem protiv kojeg se ustajalo, danas postaje potencijalni partner – ali sa novim licima kao alibijem.
Autor: D.
(Mišljenja i stavovi autora kolumni nisu nužno stavovi redakcije PRESS-a)
