Dok ozbiljni političari u Vašington odlaze da razgovaraju sa ljudima koji odlučuju, Milan Knežević se vratio sa fotografijama ljudi za koje ogromna većina Amerikanaca nikada nije čula. Predstavljati takve sastanke kao veliki diplomatski uspjeh nije promocija srpske politike u Crnoj Gori – to je njena degradacija! Srpski narod zaslužuje ozbiljno političko predstavljanje, a ne obilazak sporednih kancelarija i pokušaj da se od protokolarnih susreta napravi istorijski događaj. Shvatate da nas niko ne mrzi, samo nas smatraju NEOZBILJNIM zbog ovakvih poteza.
Kao da to nije dovoljno, po povratku kreće nova predstava – “otpriznavanje Kosova” po opštinama. Poslije Zete i Pljevalja, sada se pominju Nikšić, Herceg Novi, Berane… Problem je samo jedan – opštine nemaju nikakvu nadležnost da odlučuju o međunarodnom priznanju država. Dakle, unaprijed se zna da takve inicijative ne mogu proizvesti nikakvo pravno dejstvo. Njihova jedina svrha je da podignu političku prašinu. Zašto se radi nešto što je unaprijed osuđeno na neuspjeh?!
Mislim da je danas svima jasno da nekadašnji Demokratski front više ne postoji kao jedinstvena politička snaga. Pukotine su postale prevelike da bi se sakrile. DNP se, po mom mišljenju, ovakvom politikom sve više udaljava od mogućnosti da bude dio neke buduće vladajuće većine. To znači da svaki glas dat DNP-u može završiti u opoziciji, umjesto u vlasti. Gotovo identičan politički put već je prošla URA. Milan Knežević upravo “prži” svoju partiju. Gasi joj i najmanju nadu da će opstati posle izbora.
Sve dok političku sudbinu Balkana određuju Vučić i Milo Đukanović, region će ostati talac starih sukoba, podjela i tema koje donose glasove, ali ne donose budućnost. Nijedan srpski projekat nije propao zbog djelovanja neprijatelja, svaki je PRODAT.
