Kroz odjeljak „Cimni se“ na portalu direktno pozivate mlade na akciju. Šta je danas najveći problem mladih u Nikšiću i kako ih portal Omladina.me motiviše da se pokrenu umjesto da samo spakuju kofere za Podgoricu ili inostranstvo?
Milović: Problemi mladih u našem gradu su brojni. Jako puno mladih nema posao i zbog toga mahom napuštaju grad. Zbog toga i postoji rubrika „Cimni se“.
Međutim, ako izuzmemo finansijske prilike, mladi se uvijek žale na nedostatak prostora, izbora i prilika u kulturno zabavnu dimenziju u gradu. Kafana i kladionica su jedina mjesta koja ih okupljaju. Svjedoci smo da je sve više festivala i programa ali oni kao da ne pogađaju u samu suštinu današnjeg vremena i te generacije. Puno smo se bavili upravo tim pitanjem i zaključak je da komunikacija događaja lokalnih samouprava ne dolazi do mladih. Naravno, velika većina tih programa i nije zanimljiva toj generaciji. Čak je i veći problem što do niih ne dolaze vijesti o obukama razmjenama i stručnim usavršavanjima. Tako da sve to nekako ostaje izgubljeno u prevodu.
Dokle se stiglo sa Omladinskom zonom? Jedan od vaših najvećih ciljeva od starta je uspostavljanje omladinskog centra u srcu grada. U okviru vaše „Omladinske zone“ već okupljate ljude, ali zašto je Nikšiću i dalje toliko teško da dobije jedan stalni, zvanični, slobodan prostor za mlade? Gdje najviše zapinje?
Naša borba za prostor je čak otišla korak unazad jer nemamo već godinu dana svoj prostor koji smo iznajmljivali. Dok se gradski prostori dijele bez ikakve transparentnosti organizacijama koje nemaju nikakvu vidljivost i aktivnosti, Optimisti su i dalje u borbi za prostor.
Antifašizam, sekularizam i EX-YU kultura: Na portalu otvoreno i ponosno baštinite ove vrijednosti. Kako desno orijentisana, tradicionalna ili prosto apatična okolina danas reaguje na te teme u Nikšiću? Da li zbog toga nailazite na otpor ili dobijate neočekivanu podršku?
Milović: Ovo su očigledno apstraktne teme za naše mlade ljude. Generaciju Z možemo nazvati praktičnom jer su veoma orijentisani ka materijalnom. Dakle, mnogo su manje u oblacima od naše generacije i svjesni su da prvo moraju da razmišljaju o novcu i materijalnoj sigurnosti. Nažalost, u takvim situacijama najčešće stradaju slobode i mišljenja, stavovi većine su prilično centristički koji naginju desno. Rekao bih da su dosta skeptični prema NVO sektoru i da nas možda smatraju neiskrenim. Ne možemo im to zamjeriti jer su takvu reputaciju za sve nas zaradile NVO iz prve generacije koje i dan danas vladaju scenom i određuju ko će dobiti grant preko njih. Za to su krivi i donatori jer ne rizikuju i uglavnom daju projekte za dosadne ali sigurne ideje koje sprovode te velike korporativne NVO koje se jednog dana mogu baviti ekologijom, drugog dana romskim pravima, a trećeg dana sigirnošću hrane. Na takvoj sceni teško je biti originalan, a još teže steći poverenje mladih. Međutim, jednom kada dobijete povjerenje, imate saveznike, što je pokazao Grafiti Fest koji smo radili ove godine. Imali smo mlade umjetnike iz Nikšića koji su volonterski crtali zidove i to je ispalo savršeno.
Odakle crpite optimizam? Naziv vašeg udruženja su Optimisti. S obzirom na opštu apatiju u društvu, kako uspijevate da ostanete optimistični i da taj talas prenesete na srednjoškolce i studente koji pišu za vas i učestvuju u akcijama, poput projekta „Na istoj strani“ ili radionica o lažnim vijestima „Break the fake“?
Milović: Optimizam je stvar izbora. Nema utemeljenje u realnom svijetu i situaciju kako lokalnoj tako i globalnoj, koje su prilično pesimistične. Optimizam je stav da mora biti bolje ako se potrudimo i ako želimo. Svi koji rade za svoje dobro i koji vjeruju u svoj uspjeh su Optimisti, a ako se ujedine i vjeruju u zajednicu, onda imamo bolju zajednicu. Optimizam crpimo iz shvatanja da naše društvo prolazi tranziciju koju je svako društvo prošlo. To je vjera da ćemo jednog dana shvatiti da možemo da imamo normalnu državu samo ako se svi zajedno budemo odnosili prema njoj kao prema svojoj kući. Tako da imamo samo jedan put – a to je pozitiva. Često me kritikuju da sam pesimističan, a na čelu sam Optimista. Ja samo vjerujem da moramo da nazovemo stvari svojim imenom i da kažemo da je loše ako je loše i da od te tačke gradimo optimizam.
Vi najbolje osjećate puls grada i kroz ekološke akcije i kroz podršku mladim umjetnicima. Koje bi to tri riječi najbolje opisale trenutno stanje i energiju mladih u Nikšiću?
Milović: Puls mladih pratim od kad sam se vratio u Nikšić, od 2013. Recimo da smo bili na nekom vrhuncu 2015-2016. Nako tog perioda imali smo ponor nekih 5 godina. Sada se situacija polako popravlja. Nikšić je sve poželjniji grad za mlade. Samo nam još fale studenti u javnom životu da budemo pravi univerzitetski centar. Mislim da ECOC 2030 može mnogo da znači za naš grad i da Optimizam polako raste među mladima. Tako da ovaj talas moramo da iskoristimo.
V. Š. /Press
