Sadržaj
Gzim Hajdinaga je tokom 18 mjeseci, koliko je bio vršilac dužnosti direktora Zavoda za zapošljavanje Crne Gore, službenim automobilom prešao više od 65.000 kilometara, pokazuju putni nalozi i druga dokumentacija u koju je Pobjeda imala uvid.
Putni nalozi evidentirani na njegovo ime pokazuju da je službeno vozilo najvećim dijelom korišćeno za učestala, praktično svakodnevna putovanja na relaciji Ulcinj–Podgorica–Ulcinj, odnosno između grada u kojem je Hajdinaga živio i Centrale Zavoda u Podgorici.
Trošenje državnih resursa
Tokom njegovog mandata evidentirano je više od 330 putnih naloga koji se uglavnom odnose na dolaske iz Ulcinja u Podgoricu i povratke iz glavnog grada.
Sama činjenica da je direktor jedne državne institucije putovao između dva grada ne bi bila posebno neobična da u ovom slučaju ne postoji važan detalj – Hajdinaga je u Podgorici imao obezbijeđene mogućnosti za boravak.
Na raspolaganju mu je bio stan u vlasništvu Zavoda za zapošljavanje, koji su za vrijeme mandata koristili i pojedini raniji direktori te institucije koji nijesu živjeli u Podgorici. Osim toga, prema podacima iz njegovog imovinskog kartona, Hajdinaga posjeduje i sopstveni stan u glavnom gradu koji je od prethodne vlasti dobio po povlašćenim uslovima.
To znači da je tadašnji vršilac dužnosti direktora, dok je službeni automobil gotovo svakodnevno prelazio put od Ulcinja do Podgorice i nazad, istovremeno imao mogućnost da boravi u stanu institucije kojom je rukovodio, ali i u sopstvenoj nekretnini u Podgorici.
Nije riječ o nekoliko službenih putovanja tokom mjeseca. Kada se ukupna kilometraža podijeli sa 18 mjeseci, proizlazi da je službeno vozilo kojim je raspolagao Hajdinaga prosječno prelazilo više od 3.600 kilometara mjesečno.
Poređenja radi, mandat od 18 mjeseci obuhvata približno 400 radnih dana. Više od 330 evidentiranih putnih naloga znači da je nalog otvaran gotovo svakog radnog dana, odnosno da je putovanje između Ulcinja i Podgorice predstavljalo redovnu, a ne povremenu praksu.
Takav intenzitet korišćenja službenog vozila dobija dodatnu dimenziju kada se ima u vidu da je Hajdinaga u Podgorici imao dvije mogućnosti za smještaj – stan Zavoda i sopstveni stan.
Zato se nameće pitanje da li je zaista bilo neophodno da se gotovo svakog radnog dana prelazi ista relacija i da troškove takvog načina korišćenja vozila snosi javna institucija, posebno kada je direktor u Podgorici imao obezbijeđene uslove za boravak.
U ovom slučaju, zato, nije riječ samo o broju kilometara koje je prešao jedan službeni automobil. Ključno pitanje je zbog čega je Zavod za zapošljavanje finansirao praktično svakodnevna putovanja između Ulcinja i Podgorice kada je njegov prvi čovjek imao mogućnost da boravi u glavnom gradu.
Tačan iznos potrošen za gorivo može se utvrditi tek uvidom u sve račune, podatke o konkretnom vozilu, njegovoj stvarnoj prosječnoj potrošnji i cijenama goriva u vrijeme svakog pojedinačnog putovanja. Ipak, okvirna računica pokazuje koliki je mogao biti samo direktan trošak goriva za pređenih 65.000 kilometara.
Ako se kao ilustracija uzme prosječna potrošnja službenog automobila od osam litara na 100 kilometara, za tu kilometražu bilo je potrebno približno 5.200 litara goriva. Uz prosječnu cijenu eurodizela od oko 1,50 eura po litru, računica pokazuje da bi trošak goriva iznosio približno 7.800 eura.
Riječ je o procjeni, a ne o konačno utvrđenom iznosu. U tu računicu nijesu uključeni troškovi redovnog održavanja vozila, servisa, guma, registracije, amortizacije i drugi izdaci koji nastaju korišćenjem automobila. Stvarni ukupni trošak za Zavod mogao je, prema tome, biti osjetno veći od iznosa potrošenog samo za gorivo.
Upravni odbor jednoglasno usvajao izvještaje
U vrijeme kada je Hajdinaga bio na čelu Zavoda za zapošljavanje, Upravnim odborom te institucije predsjedavao je Dejan Vojvodić. Na čelu sindikalne organizacije bio je Đorđe Bojanić. Obojica su bili zaposleni u Zavodu. Na zvaničnom sajtu institucije dostupna je informacija da je Upravni odbor u julu 2023. godine, pod Vojvodićevim predsjedavanjem, usvojio polugodišnji izvještaj o radu. Tom prilikom je navedeno da novi menadžment, predvođen Hajdinagom, ima važnu ulogu u rezultatima Zavoda.
U februaru 2024. godine isti Upravni odbor je, ponovo pod predsjedavanjem Vojvodića, jednoglasno usvojio godišnji izvještaj o radu Zavoda za 2023. godinu. Hajdinaga, dakle, nije upravljao Zavodom bez institucionalnog nadzora. Postojao je Upravni odbor, kao organ koji je razmatrao i usvajao izvještaje o radu institucije, kao i sindikalna organizacija koja je predstavljala zaposlene. Zato je važno utvrditi da li je Upravni odbor ikada razmatrao način na koji je direktor koristio službeni automobil i da li su njegovim članovima bili poznati podaci o broju putovanja i ukupnoj kilometraži.
Da li su putni nalozi bili predmet razmatranja na sjednicama Upravnog odbora? Da li je tadašnji direktor ikada morao da obrazloži zbog čega je službenim vozilom gotovo svakodnevno putovao između Ulcinja i Podgorice, uprkos tome što je u Podgorici imao na raspolaganju dva stana?
Da li se, prilikom predlaganja i usvajanja budžeta Zavoda, raspravljalo o izdacima za gorivo, održavanje službenih vozila i reprezentaciju? Ko je odobravao te troškove i na koji način je ocjenjivano da li su opravdani? Posebno je pitanje da li je Upravni odbor od menadžmenta ikada zatražio analizu opravdanosti svakodnevnih putovanja i njihovog ukupnog troška za instituciju.
Sindikalna organizacija nema istu formalnu nadzornu i upravljačku ulogu kao Upravni odbor, niti odobrava putne naloge direktora. Ipak, ostaje pitanje šta su njeni predstavnici znali o načinu na koji su korišćeni resursi Zavoda i da li su, zastupajući interese zaposlenih, ikada pokrenuli pitanje upravljanja novcem i imovinom institucije. Da li je u tom periodu bilo sindikalnih pitanja, primjedbi ili reakcija na korišćenje službenih resursa? Da li su zaposleni bili upoznati sa obimom putovanja, troškovima službenog vozila i izdacima za reprezentaciju?
Dokumentacija u koju je Pobjeda imala uvid pokazuje da su putni nalozi za ova putovanja evidentirani na Hajdinagino ime. Broj naloga, ukupna kilometraža i učestalost putovanja zahtijevaju odgovor na pitanje gdje je bila granica između opravdane službene potrebe i ličnog komfora. Nije sporno da direktor državne institucije, u okviru obavljanja poslova, može imati pravo na korišćenje službenog vozila. Međutim, pravo na korišćenje službenog automobila ne isključuje obavezu da se javni resursi koriste racionalno, svrsishodno i uz odgovarajuću kontrolu.
Upravo zato je potrebno odgovoriti da li je gotovo svakodnevno putovanje između mjesta stanovanja i radnog mjesta predstavljalo opravdanu službenu potrebu i ko je takvu praksu odobrio. Ako je sve rađeno u skladu sa propisima, internim procedurama Zavoda i odlukama nadležnih organa, odgovori na ta pitanja trebalo bi da budu jednostavni i potkrijepljeni dokumentacijom. Ali je jednako važno utvrditi ko je u Zavodu bio zadužen da ta pitanja postavi na vrijeme, ko je kontrolisao trošenje novca i korišćenje imovine institucije i da li je taj posao zaista obavljen.
Dokumentacija u koju je Pobjeda imala uvid, FOTO: Pobjeda
Jer odgovornost za upravljanje javnim novcem ne pripada samo onome ko službeni resurs koristi. Ona pripada i onima koji korišćenje odobravaju, kontrolišu i usvajaju izvještaje u kojima bi takvi troškovi trebalo da budu prikazani i obrazloženi.
Više od 24.000 eura za reprezentaciju
U istom periodu, prema informacijama kojima raspolaže Pobjeda, na reprezentaciju je utrošeno više od 24.000 eura, prevashodno za obroke u restoranu ,,Galerija“.
Kada se taj iznos rasporedi na 18 mjeseci Hajdinaginog mandata, proizlazi da je za reprezentaciju prosječno mjesečno trošeno više od 1.300 eura, odnosno približno 1.400 eura, zavisno od konačnog ukupnog iznosa. To je gotovo jednako iznosu za koji je na zvaničnom sajtu Zavoda bilo navedeno da predstavlja Hajdinaginu mjesečnu zaradu kao vršioca dužnosti direktora.
Drugim riječima, Zavod je tokom 18 mjeseci na reprezentaciju prosječno mjesečno izdvajao iznos koji je bio približan jednoj mjesečnoj zaradi direktora te institucije. Kada se troškovi reprezentacije posmatraju zajedno sa obimom korišćenja službenog vozila, otvara se pitanje na koji način su kontrolisani izdaci rukovodstva Zavoda, ko ih je odobravao i da li su organi upravljanja institucijom tražili detaljna obrazloženja.
Izvor: Pobjeda
