To piše u njihovom saopštenju.
Iz Vrhovnog suda saopšteno je da u konkretnom slučaju krivični postupak formalno nije ni započet, zbog čega nijesu postojali zakonski uslovi za podnošenje ovog vanrednog pravnog lijeka.
„Sud je zauzeo jasan stav da u konkretnom slučaju krivični postupak formalno nije ni započet, zbog čega nije bilo zakonskih uslova za podnošenje zahtjeva za zaštitu zakonitosti kao vanrednog pravnog lijeka“, navodi se u saopštenju.
Kako je pojašnjeno, odluka Vijeća Višeg suda nema karakter konačne odluke o krivičnoj odgovornosti, već predstavlja procesnu odluku kojom je omogućeno sprovođenje određenih dokaznih radnji i vraćanje predmeta sudiji za istragu na ponovno odlučivanje.
Vrhovni sud ističe da zahtjev za zaštitu zakonitosti nije sredstvo za ponovno vođenje postupka niti „treći stepen suđenja“.
„Taj institut ne može služiti kao zamjena za žalbu niti kao mehanizam za kontrolu svake pojedinačne procesne odluke tokom izviđaja i istrage“, navodi se u obrazloženju.
Sud upozorava da bi prihvatanje stava Vrhovnog državnog tužilaštva značilo proširenje svrhe ovog pravnog instituta.
„Prihvatanje stava Vrhovnog državnog tužilaštva praktično bi značilo pretvaranje zahtjeva za zaštitu zakonitosti u sredstvo kontrole svih izviđajnih i istražnih radnji, što nije cilj niti smisao ovog vanrednog pravnog lijeka“, ocijenio je Vrhovni sud.
U saopštenju se navodi i da Vrhovno državno tužilaštvo nema procesni interes za podnošenje zahtjeva, podsjećajući da je Specijalno državno tužilaštvo prethodno odbacilo krivičnu prijavu, nakon čega je funkcija gonjenja prešla na Zaštitnika imovinsko-pravnih interesa Crne Gore kao supsidijarnog tužioca.
Podsjećaju i da je isti pravni stav zauzimao u ranijim predmetima, ukazujući na kontinuitet sudske prakse kada je riječ o nedozvoljenosti zahtjeva za zaštitu zakonitosti protiv procesnih odluka koje nemaju karakter konačnog odlučivanja.
„Iz svih navedenih razloga, Vrhovni sud Crne Gore odbacio je zahtjev Vrhovnog državnog tužilaštva kao nedozvoljen“, zaključuje se u saopštenju.
